| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Sustav moderiranja komentara
Kako kao clan Connecta mozete sudjelovati u moderiranju rasprava na Connect::Portalu.
Connect::Portal::Gosti
Predložite buduće goste
Connect::Portala
Opširnije
...
Prijašnji gosti:
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
2. KHZDI - Tema 5: Privlačenje pozornosti medija na znanstvene teme i istraživanja
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Duje Bonacci
|
|
|
|
2007.01.19. 11:49
Ova rasprava otvorena je sa specifičnim ciljem razrade dokumenta 2. Kongresa hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva u okviru 5. teme, 'Privlačenje pozornosti medija na znanstvene teme i istraživanja'. Stoga lijepo molimo da se svi koji se u raspravu uključe striktno drže teme.
WikiFF radna inačica završnog dokumenta vezanog uz ovu temu nalazi se ovdje.|
Dobro, ja ću započeti raspravu. Imam komentar na ovu rečenicu:
Dakle, funkcija je sveučilišta obrazovanje visokokvalificiranih pojedinaca i odgovornih građana koji su u stanju autonomno razmišljati, samostalno i kritički analizirati društvene probleme, te nalaziti rješenja za te probleme.
Meni se čini da je ova rečenica donekle nespretno sročena. Svakako nije jedina funkcija sveučilišta rješavati društvene probleme, ali iz gornje rečenice dobije se takav dojam. Možda sam prepedantan, ali trebalo bi bolje formulirati ovu rečenicu. Npr.
Dakle, jedna od funkcija...
ili
Dakle, kao element cjelokupnog društva
Što mislite? |
|
Buduci da se kao profesionalna novinarka, koja je i educirana za teme iz znanosti, skoro 20 godina (od svojih studentskih dana ) bavim novinarstvom, cini mi se da imam neko znanje i iskustvo o tome. Ako zelimo nesto postici na ovom kongresu, apeliram da odustanemo od pausalnih ocjena tipa da " ostali dnevni listovi iako imaju izuzetno dobre novinare, educirane za to područje ,«znanosti» daju prostor tek u situacijama kada naslove mogu izvući na naslovnice, konkretno kada znanost postaje senzacija, bez obzira radi li se o nekom velikom otkriću ili o skandalu".A ko se vec iznose takve ocjene, molim da se potkrijepe konkretnom analizom sadrzaja i tema objavljenih u tim medijima.
Popularizacija znanosti u medijima,medju ostalim, nije stvar broja stanica posvecenih znanosti, nego i kvalitete, aktualnosti i atraktivnosti prezentacije teme jer cilj nije zauzeti prostor nego privuci sto veci broj citatelja.
Kako bi rasprava bila kvalitetnija, pokusat cu iducih dana pribaviti neka od istrazivanja ili analiza. |
|
Tako, primjerice, ?Vjesnik? i ?Novi list? tom području daju iznimno ?puno? prostora u odnosu na ostale. Naime, u njima se tjedno četiri stranice posvećuju ?znanstvenim? temama, dok ostali dnevni listovi,
I mene zanimaju otkuda su prikupljene cinjenice za ovu izjavu. Zar je moguce da nam se Vjesnik predstavlja kao pojam dobrog znanstvenog novinarstva a dogadaju se ovakvi slucajevi Qua vadis Vjesnik?
Ne sporim da objavljuju mozda i vise clanaka o znanosti ali to su u velikoj vecini politicki motivirani clanci i precesto nekriticki prepisani clanci koje dobiju iz drzavnih institucija. To je za mene daleko od dobrog novinarstva. Primjerice kolumne koje su obradivale samo bazicna znanstvena pitanja ukinute su bez objasnjenja.
Mislim da bi nam bilo bolje fokusirati se na kvalitetu u obradi znanstvenih tema nego na broju stranica u novinama.
S druge strane u cijelom tekstu se vrlo malo posvecuje konkretnim projektima.
Predlozio bih da se vise raspravlja o:
- educiranju studenata i znanstvenika da budu bolji komunikatori sa javnoscu (primjerice EMBO skup u Dubrovniku - jedan dan je posvecen prakticnoj vjezbi studenata koji su davali intervjue i slusali svoje odgovore itd.). Slicni programi bi trebali biti na svim fakultetskim programima.
- metodama uvodenja dvosmjerne komunikacije izmedu znanstvenika i drustva (uloga tribina, predavnja, portala itd.) te prakticnoj edukaciji znanstvenika i profesionalnih novinara u tom krugu
- uklanjanju senzacionalistickih i politickih motiva u pozadini clanaka koji obraduju znanstvene teme. Koliko god mi je razumljiva materijalna logika u pozadini takvih clanaka trebali bi imati snage javno osuditi i ocigledne politicke pamflete u novinama kao i jeftine senzacionalisticke clanke. Korektan kriticki osvrt i odgovor na takve clanke u doticnim novinama od strane znanstvenika (pojedinaca ili grupa) ce unaprijediti informiranje gradana.
|
|
Što se tiče 'Vjesnika' - to je jednostavno činjenica. Samo Vjesnik i Novi list imaju _stalni_ prostor posvećen znanosti, tehnologiji i visokom obrazovanju.
Jutarnji preko Tanje također dosta prostora posvećuje tim temama, ali nažalost nema stalnu rubriku. A postojanje stalne rubrike koja izlazi na točno određeni dan je prvi preduvjet za izgradnju stalnog čitateljstva, koje bi na taj dan, samo i upravo radi rubrike 'Znanost i tehnologija' imala želju kupiti novinu.
Što se tiče prijedloga za ostale smjerove razvoja dokumenta, potpuno se slažem, tim više što mislim da se tijekom posljednjih par godina u Hrvatskoj puno toga počelo dešavati upravo u tom smjeru. Kroz koji dan ću kao prilog ovoj temi napraviti kratki pregled ('review') svih popularno-znanstvenih događanja ovog tipa (otvoreni dani, festival znanosti, radionice o medijskim vještinama za znanstvenike, znanstveni kafići, javne tribine i predavanja, ...). Prilog ću poslati Elviri pa ćemo ga dodati u wiki među 'priloge'. Kad napravim, obavijestim... |
|
| Što se tiče stalnog čitateljstva: znam dosta ljudi koji vikend izdanja Vjesnika i Novog lista kupuju upravo radi rubrike 'znanost'. Naravno, pročitaju oni i ostatak novine, ali postojanje navedene rubrike im je 'razlog' (jezičac na vagi) da baš taj dan kupe baš te novine. |
|
na # 4 i #5
Voljela bih da se u raspravama o medijima koriste argumenti potkrepljeni analizama ako je moguce. Prvo, pisati i donositi sudove o novinama na ovakav nacin kako je to ucinjeno u postojecem dokumentu, ma sto netko mislio o senzacionalistickim naslovima i senazacionalizmu, jest jako pausalno. Stoga molim da se iznese analiza na osnovi koje je donesen postojeci zakljucak.
Kolega DB, u Jutarnjem listi osim mene na temama iz znanosti, visokog obrazovanja i skolstva radi jos nekoliko vrhunskih i iskusnih profesionalaca, primjerice Ivana Kalogjera Brkic koja o tim temama pise svaki dan. Kad ste vec medijski mag, trebali biste znati da novine idu za dogadjem i vijescu, pa ako je vazan dogadjaj dana nesto iz znanosti ili visokog obrazovanja, onda se to plasira isti dan. Takva je politika naseg dnevnika koji uredjuje vrhunski profesionalac, covjek koga mnogi smatraju jednim od najboljih urednika u Hrvatskoj. No, slazem se da je prilog iz znanosti vazan za svake dnevne novine, vjerojatno je pitanje vremena kada cemo ga imati i mi (iako ja to ne smatram presudnim jer imamo mnogo priloga pa idnevni J2). Inace, meni je drago da Novi list i Vjesnik imaju priloge iz znanosti koje uspjesno uredjuju dvije moje kolegice, Elvira Marinkovic Skomrlj i Lidia Cerni, s kojima imam lijepe kolegijalne odnose.
|
|
Poštovani kolege,
još prije, čim sam saznao da je za Kongres predložena ova tema, pala mi je na pamet Wikipedija, odnosno njezina hrvatska inačica (hr.wikipedia.org). Ovo je mjesto gdje su, barem implicitno, svi --- i stručnjaci, i specijalizirani novinari, i laici --- pozvani da sudjeluju. Da, stručnjaci su demotivirani --- prilozi na Wikipediji "nigdje se ne broje" u karijeri i CV-ima. Da, novinari su demotivirani --- prilozi na Wikipediji odnose vrijeme, a ne donose honorare. Ostaju... laici? A opet, baš su oni ti zbog kojih se znanost i popularizira! Je li suradnja na Wikipediji, na području za koje je svatko od nas kompetentan, neka vrsta moralne obaveze znanstvenika?
Ista tema iz drugog ugla. Internet je moju vlastitu, inače dosta ezoteričnu struku (klasičnu filologiju) preoblikovao gotovo iz korijena. Podaci do kojih inače ne bih mogao doći, često već zato jer ne bih znao da postoje, sada su mi dostupni na posve banalan način (Google). To uključuje srednjovjekovne rukopise, kataloge malih biblioteka, znanstvene članke. Ono što me, međutim, malo smeta i pomalo brine jest što su najkvalitetniji sadržaji --- kako usko stručni, tako i referentni i popularni / popularizatorski --- na svim jezicima osim onog na kojem radim, pišem i predajem.
Zato mislim da je možda prejednostavno apsolvirati internet u dvije rečenice, a kao "medije" isticati ponajviše novine i TV (a radio?). Upravo zbog studenata o kojima autori dokumenta puno govore.
|
|
na # 4 i 5
Kolega, jos uvijek cekam analizu ili istrazivanje na osnovi kojega se u pripremljenom dokumentu zakljucilo da "ostali dnevni listovi iako imaju izuzetno dobre novinare, educirane za to područje ,?znanosti? daju prostor tek u situacijama kada naslove mogu izvući na naslovnice, konkretno kada znanost postaje senzacija, bez obzira radi li se o nekom velikom otkriću ili o skandalu". |
|
na #8
Lijepo da ste primjetili ovu spornu recenicu, no ajmo pokusati biti malo konstruktivni. Kako bi Vi, sa svojim bogatim iskustvom o ovoj temi, preformulirali ovu spornu izjavu?
Ideja Wikija nije prepucavnje ili prozivanje vec doprinos u vrlo konkretnim prijedlozima.
... u iscekivanju Vaseg prijedloga teksta...
na #7
Slazem se da bi u ovaj nas dokument trebalo ozbiljno ukljuciti i utjecaj Wikipedije kao izvora informacija o znanstvenim temama.
Iz iskustva u radu s ucenicima (OŠ), uocila sam da se u velikoj mjeri ucenici oslanjaju prvo na Hrvatsku wikipediju pa potom na onu na Engleskom jeziku.
O problemima Wikipedije (tocnosti, kriticne mase, laika, utjecaja i sl.) se mnogo pisalo i analiziralo na primjerima mnogih (stranih) Wikipedija.
Pa buduci da ste Vi kolega #7 pokazali izrazit interes za ovu problematiku, zamolila bih Vas, ako bi bili voljni, prikupiti neke od tih studija te napraviti kratak sazetak o problemu, potkrijepljen izdasnim referencama. Ukoliko ovim dokumentom jasno pokazemo vaznost Hrvatske Wikipedije, onda vjerujem da na temelju toga mozemo lakse motivirati strucnjake da joj doprinose.
Takav Vas sazetak bi onda i nama ostalima omogucio laksi i konstruktivniji doprinos raspravi.
|
|
na #9
Kolegice, ja trazim da se iznese analiza ili istrazivanje dnevnih novina u HR na osnovi koje se doslo do zakljucka da "ostali dnevni listovi iako imaju izuzetno dobre novinare, educirane za to područje 'znanosti' daju prostor tek u situacijama kada naslove mogu izvući na naslovnice, konkretno kada znanost postaje senzacija, bez obzira radi li se o nekom velikom otkriću ili o skandalu". Slazem se da ideja WIkija nije prepucavanje te zbog toga i trazim da se govori na osnovi argumenata,a ne impresije. |
|
na #10
Ono sto je izneseno u Radnom dokumentu nije Sveto pismo, to je nesto podlozno promjenama. Motivi/Inicijatori radnih dokumenti su vrlo cesto : impresija, uocavanje problema, potreba za djelovanjem i sl. I zato se ti dokumenti zovu radni. Na timu koji ga oblikuje je da propita sve izjave i predlozi bolje i utemeljenije konstrukcije. Rusenjem pojedine izjave a pritom ne predlazuci bolju(argumentiranu) soluciju ne doprinosi se radnom dokumentu i ne postaje se dijelom tima.
Lako je rusti, a tesko nesto kvalitetno graditi.
Ukoliko Vi predlozite bolju, odmjereniju, argumetiraniju i precizniju recenicu na mjesto one sporne svi ce biti zadovoljni. No ukoliko se nastavite igrati (loseg) profesora na ispitu, ljudi koji rade na dokumentu ce jednostavno ignorirati Vase pokusaje miniranja.
|
|
| Kolegice, nije mi namjera igrati se profesora, pogotovo losega. Ja sam ponavljam pitala na osnovi kojeg istrazivanja ili analize se doslo do zakljucka a "ostali dnevni listovi iako imaju izuzetno dobre novinare, educirane za to područje 'znanosti' daju prostor tek u situacijama kada naslove mogu izvući na naslovnice, konkretno kada znanost postaje senzacija, bez obzira radi li se o nekom velikom otkriću ili o skandalu". Kolegice, to je jedan vrlo ozbiljan zakljucak i stoga prije daljnje diskusije zelim da se kaze na osnovi koje se analize doslo do toga. Sto se mene tice, slobodno me mozete ignoritati ili me maknuti iz rasprave. |
|
Da kolega, koji je spornu izjavu dao, ima neku referencu, vec bi je stavio.
Stoga predlazem kolegici #12, a mislim da je to htjela reci i kolegica #11, da pobrise spornu izjavu iz radnog dokumenta, te da ako ima neku bolju/prikladniju i po mogucnosti argumentiranu da ju stavi.
U slucaju da iza sporne izjave postoji neka ozbiljna referenca, autor iste ju lako moze vratiti (sve verzije teksta se cuvaju i lako su dostupne kroz "history" na vrhu svake teme), te ju dopuniti potrebnom argumentacijom. |
|
na # 13
Ja sam kolegici Elviri Marinkovic Skomrlj koja je voditeljica ove sekcije i koja me je pozvala da sudjelujem na Kongres u telefonskom razgovoru rekla svoje primjedbe. Prije nego sto predlozim svoju formulaciju, pokusat cu kontaktirati HND ili nekoga od profesora na Fakultetu politickih znanosti oko postojecih analiza medija. Neke su radjene, to je sigurno, a znam da smo i mi za potrebe JL/a radili neke analize. Mislim da bi i kolega Besker, doajen HR novinarstva, mogao imati neke analize pa cu se konzultirati s njim cim stignem j |
|
| Uključit ću se samo s jednom rečenicom. U znanosti jest pravilo da se svaka tvrdnja potkrijepi izvorom ili vlastitim rezultatom, ili se pak ne tvrdi nego se pretpostavlja. |
|
Glavni problem sekcije mozda lezi u cinjenici da bi mediji sami po sebi trebali biti predmet znanstvenih analiza, a ne njihova osnova. Medijska popularizacija znanosti tek je, cini mi se, PR-geg, cak i ako onaj nezamjenjiv.
Ali ono o cemu bi se u hrvatskoj znanosti uistinu trebalo diskutirati (npr. unutar sociologije, politologije, kulturologije, znanosti o medijima,...) je (i) nacin na koji mediji formiraju javnu svijest. |
|
Lijepo molim sve kolege koji su se uključili (ili će to tek učiniti) u ovu raspravu da ponovno pročitaju uvodni tekst, u kojemu stoji:
Quote:
Stoga lijepo molimo da se svi koji se u raspravu uključe striktno drže teme.
Kolegica Elvira dala si je iznimno puno truda da bi samostalno složila nacrt dokumenta, koji se nalazi na wikiju. Svi su pozvani taj dokument unaprijediti svojim konkretnim doprinosima - to na kraju krajeva i jest svrha wikija kao alata.
Stoga ako imate primjedbe na dokument, ulogirajte se na wiki i promijenite što mislite da promijeniti treba, poštujući pri tome opće upute za rad na temama i s njma povezanim wiki dokumentima.
--------------------------------------
A sad na posao: jedna stvar koja mene osobno kod ovog dokumenta muči jest slijedeće: tekst koji imamo na wikiju je zapravo samo uvod u temu, dok je cilj cijelog ovog posla razraditi akcijski plan s popisom konkretnih koraka koje treba napraviti da bi se stanje medijske promidžbe znansoti unaprijedilo.
Moje je stoga pitanje: ima li netko šprancu ili možda zna za kakav postojeći dokument u inozemstvu ili kod nas koji je bio razvijen s ovakvim ciljem, a iz kojega bi mogli iskoristiti kao tehničku osnovu za početak razrade konkretnog akcijskog plana (tj definirati ŠTO treba učiniti, ZAŠTO to treba učiniti, TKO to treba učiniti i DO KADA to treba učiniti).
Jedna od mogućnosti je oblik kojega je voditelj 4. teme dr. Pero Lučin postavio u temi o strategiji razvitka znanosti do 2010.
Molim vas sve za prijeldoge koje bismo točke po sličnoj špranci mogli ugraditi u dokument u okviru ove, 5. teme. |
|
na # 16
Svakako, mediji zasluzuju znanstvene analize. Ima ih dosta vani, neke su objavljene i u HR. Kolegice, molim vas da objasnite recenicu da je medijska popularizacija znanosti PR- geg. Bilo bi lijepo od vas da, u skladu s praksom na Connectu, vasu misao potkrijepite i nekim argumentima. |
|
na #16:
Quote:
Ali ono o cemu bi se u hrvatskoj znanosti uistinu trebalo diskutirati (npr. unutar sociologije, politologije, kulturologije, znanosti o medijima,...) je (i) nacin na koji mediji formiraju javnu svijest.
Svakako. Imate li možda kakav prijedlog kako bi se takva diskusija mogla uklopiti u wiki dokument, možda kroz dodatni odjeljak u uvodu dokumenta, ili kroz neku od točaka akcijskog plana?
Jedna od točaka kojih bi se dokument trebao dotaknuti, navedena u uvodu u temu, je i 'osmisliti mehanizme osiguravanja kvalitete, vjerodostojnosti i etičnosti u medijskoj promidžbi znanosti'. Mislim da bi se upravo tu dalo lijepo uklopiti nekoliko paragrafa (ili više?) o pitanju 'postavljanja agende', a koja je osnovni mehanizam kojime mediji izravno utječu na tvorbu javne svijesti.
Imate li možda kakvih referentnih materijala na koje bi mogli uputiti zainteresirane (web stranice, dokumenti, stručni ili znanstveni radovi - sve skupa po mogućnosti on-line, da se može odmah pogledati) i koji bi mogli poslužiti za razvoj tog dijela dokumenta ove teme? |
|
Poštovani kolege,
kako se bojim da će se rasprava kroz postove disperzirati i tako postati kontraproduktivna ljubazno molim sve zainteresirane za ovu temu da svoje prijedloge i sugestije daju isključivo putem diskusijske stranice na Wikiju. Predlažem vam da svaki tjedan raspravimo po jedno pitanje a potom bismo na temelju vaših prijedloga nadopunjavali radni dokument, te pokušali izraditi akcijski plan.
Da ponovim cilj dokumenta razvijenoga u okviru ove teme jest jasno oblikovati svrhu i ciljeve medijske promocije znanosti, odrediti ciljane publike i odgovarajuće poruke koje se pojedinoj publici žele poslati, kako o znanosti u Hrvatskoj, tako i općenito o znanosti kao djelatnosti, pokušati kvantificirati i opisati hrvatski medijski prostor trenutno posvećen znanosti, te ocijeniti trendove njegove promjene, raspraviti mogućnost i modele izgradnje interne akademske infrastrukture za olakšavanje medijske promocije znanosti te osmisliti mehanizme osiguravanja kvalitete, vjerodostojnosti i etičnosti u medijskoj promidžbi znanosti.
Stoga predlažem da se narednih dana posvetimo pitanju svrhe i ciljevima medijske promocije znanosti, odredimo ciljane publike i odgovarajuće poruke koje se pojedinoj publici žele poslati, kako o znanosti u Hrvatskoj, tako i općenito o znanosti kao djelatnosti, a pritom ne zaboravimo govoriti o, s jedne strane popularizaciji same znanosti, a s druge o znanstvenoj politici.
Za eventualna pitanja o nekim tehničkim detaljima rada na Wikiju molim da se obratite tehničkom administratoru Duji Bonacciju.
Unaprijed zahvaljujem na svakom prilogu.
Elvira Marinković Škomrlj |
|
Mozda sam "PR-geg" u zestini malo preolako napisala. Popularizacija znanosti je u svakom slucaju dobrodosla, ali pitanje bi trebalo moci i okrenuti.
Osobno zivim u Njemackoj i ovdije postoje u medjuvremenu na gotovo svakom sveucilistu studijski smjerovi, koji se bave medijima (Medienwissenschaft). I sama sam se prosle godine na Drugom kongresu povjesnicara umjetnosti pozabavila slikom Dubrovnika u njemackim medijima pocetkom 1990ih godina. Ali jednako tako zanimljiva je i tema na koji nacin, kada, kako i zasto se raspravlja o znenosti u hrvatskim medijima. O tome bi sigurno oni koji zive u Hrvatskoj mogli reci vise od mene.
No bez obzira na to: U svakom cu se slucaju pokusati ukluciti u raspravu oko zavrsnog dokumenta. |
|
Kolegice #9, odličan prijedlog, prihvaćam.
Ako je još netko zainteresiran za literaturu o utjecaju Wikipedije na javnost --- posebno učenike i studente (koji su, pretpostavljam usput, jedna od primarnih publika svake popularizacije) --- može konzultirati moju internetsku bibliografiju u nastajanju:
del.icio.us/njovanovic/wikipedia
|
|
Jedan od korisnih izvora mogao bi biti kolegij s MIT (OpenCourseWare): Principles and Practice of Science Communication, Spring 2006
Znanstvena komunikacija
Provjerite osobito "readings" dio.
Materijali za citav kolegij slobodno su dostupni. |
|
Super prilog, evo dodao ga ja među reference na wikiju. Nažalost, u readingsima nema materijala za baš sve teme, ali nađe se zanimjlivih stvari.
Usput, među readingsima je naveden i slijedeći tekst:
Hilgartner, S. "The Dominant View of Popularization: Conceptual Problems, Political Uses." Social Studies of Science 20, no. 3 (1990): 519-539.
Može li tko to nabaviti u pdf-u pa mi poslati? volio bih pročitati, a nemam pristup časopisu Social Studies of Science... unaprijed zahvaljujem! |
|
Pozdrav kolegama i naglašavam činjenicu da radimo u najaktivnijoj debatnoj sekciji, što smatram poticajnim.
Slažem s onima koji ponavljano napominju da je ova diskusija zamišljena kao prostor za konstruktivne doprinose izradi radnog dokumenta, a koji bi trebao bio platforma za što je moguće kvalitetniju medijsku promociju znanosti i znanstvenih vrijednosti.
A nikako ne kao prostor za promociju ovog ili onog medija.
Analiza učestalosti i vrste znanstvenih tema i aktivnosti po pojedinim medijima, bila bi dobrodošla kao informacija samim medijima, ali mislim da se to već priprema za sam kongres.
Koristim priliku da zahavalim Elviri Marinković Škomrlj na prijedlogu dokumenta koji mi se čini iznimno sustavnom i kvalitetnom osnovom za daljnju raspravu. Posebice je važno što je naglašena kompleksnost odnosa znanosti i medija, koja pokriva tri velika područja: popularizaciju znanosti, znanstvenu politiku i povezivanje znanstvenika i medija u cilju edukacije i kritičke analize društvenih pojava.
Držim da bi naš cilj bio precizirati koje su sve metode, načini, prakse i postupci kojima se može raditi na tim područjima.
1. Podržavam stav o uključivanju interneta u analizu zbog njihovog sve većeg utjecaja, ali ne mislim da se načelno radi o velikim tematskim razlikama od novina. (Koliko je wikipedia posao ove skupine?)
2. Slažem se sa stavom da se medijsko praćenje znanosti ne smije svesti samo na informiranje o senzacionalnim znanstvenim rezultatima ili popularizaciju medijski atraktivnih znanstvenih osoba i sadržaja
3.Ono što želimo jest sustavnost u:
3.1.
- informiranju o znanstvenim sadržajima, postignućima i događajima
- razvijanju osjetljivosti na zananstvene sadržaje i vrijednosti kroz popularizaciju znanosti i znanstvenika
- predstavljanje važnih domaćih i inozemnih znanstvenika, radi popularizacije znanosti kao životnog izbora – „role model“
- popularizacija znanstvenih metoda i vrijednosti argumentirane rasprave i kritičnosti nasuprot agresivne razmjene intuicija i pasivnog prihvaćanja
3.2.
- praćenje znanstvene politike na državnoj i lokalnim razinama
- informiranje i kritička analiza provedbe znanstvene politike
3.3.
- razvijanje uloge medija kao korektiva devijantnih pojava u akademskoj zajednici ne-etička i ne- profesionalna ponašanja i sl.
- povezivanju znanstvenika i medija – edukacija novinara za predstavljanje znanosti i edukacija znanstvenika za medijima primjereno predstvaljanje znanosti i znanstvenih vrijednosti
- angažiranje znanstvenika u cilju kritičke analize društvenih pojava
4. Podržavam ideju o različitim pristupima različitoj ciljanoj publici od učenika do starije populacije (u grafičkoj obradi i temama; npr. na intenetu ne trebaju sadržaju zanimljivi starijoj populaciji; Svid radio ili Otvoreni radio obraćaju se mlađoj i obrazovanioj publici, Narodni radio drugačijoj i sl.)
5. Znanost bi se načelno trebala pratiti kroz podlistke (jedan ili više obzirom na ciljanu publiku), posebne emisje (radio i televizija), posebne (lako dostupne) internetske portale.
6. Podržavam ideju da se istraži postoje li slični dokumenti u 'bijelom svijetu'.
|
|
Samo radi pojašnjenja komentara br. 25. Zahvaljujem E. Škomrlj koja mi je omogućila da se uključim u diskusiju preko nezine imena (dok ne dobijem svoju lozinku).
Snježana Prijić - Samaržija |
|
Medijska promocija znanosti je promocija proizvoda. I tako mu treba prije svega prići.
Prvo, koliko je hrvatska znanost u ovome trenutku konkurentan proizvod? Je li uopće?
S obzirom da je još i dalje otvorena, a u nekim segmentima se tek zahuktava, pa i u pripremi ovoga kongresa, rasprava o strategiji razvoja znanosti, držim nužnim u toj strategiji predvidjeti institucionalno uvezivanje znanosti i gospodarstva.
Predlažem da se razmotri mogućnost da se u okviru HGK utemelji poseban sektor, a nema ga niti u začecima među sektorima koji sada postoje, za recimo - primjenjenu znanost ili tako nekako. Taj sektor bi se morao usmjeriti na vrhunsku znanost sa međunarodnim standardima izvrsnosti, a mogao bi biti nositelj inicijative o nevladinom financiranju najboljih, elitnih projekata i grupa znanstvenika. To je u načelu predložio kolega Garaj, ako se ne varam u jednoj raspravi, razmišljajući o dvije razine znastvenih projekata i sustava financiranja.
Nositelj te inicijative mogao bi biti recimo znanost org. ili druga slična znastvena zajednica.
Medijska promocija znanosti se mora paralelno razvijati uz razvoj plasmana znanja na tržištu zemlje, ali i svijeta.
Svi pokušaji uvođenja podlistaka, stalnih priloga, posebnih časopisa su dobri i hvale vrijedni. Ali, sve treba učiniti da se istakne značaj prisustva imformacija iz znanosti na naslovnici! Sve. Jer oni koji kupuju novine samo zbog priloga iz znanosti su i onako dobro informirani o stanju u njoj i čine samo vrlo usku strukturu ciljane publike. Rješenje je u najširoj publici.
A njoj ne treba prilagođavati jezik znanosti već navesti primjere vrhunskih dostignuća, a ponajviše informacije o uspjesima poduzeća sa primjenjenim znanjima.
Kad je zadnji put netko objavio informaciju, koliko vrhunskih intelektualaca, mladih obrazovanih ljudi radi u strukturama banaka, valikih kompanija, kolike su im plaće / znam da su poslovna tajna, ali ne bi vlasnik bježao od takve promocije/ i sl.
Javnu promociju znanosti mora se raditi kroz promociju - znanja kao kategorije. Ako se promocija bude svodila na certificirane znanstvenike i događaje u samoj zajednici, osuđena je na vrlo uske krugove.
S druge strane, opet na sličan način, kao i u HGK, recimo, predlažem da se razmisli o lobiranju, putem opet, znanost org. ili slične organizacije, za uvođenje u Zakon o televiziji izmjene koja bi osigurala obavezno mjesto znanosti u Programskom vjeću TV. Trebam li objašnjavati zašto?
Koliko se god trudili svi ostali mediji, što je svakako vrijedno pozornosti, kvalitetan odnos programa HTV, dakle javne televizije, više će utjecati na opći status znanja- ponavljam, znanja, a ne organizacije znanosti.
Općenito, mislim da se u pristupu statusu znanosti u Hrvatskoj iz samih znastvenih institucija griješi, sužavajući to pitanje u institucionalne okvire i organizaciju, koja je kao i svaka druga opterećena ratznim organizacijskim problemima.
Naglasak mora biti na znanju, jer je ono mjerljivo, korisno, neupitno, dok se, kako i sami svjedočimo i na ovom portalu, znanstvenici mogu svrstavati u sve moguće pozicije.
|
|
Kolega #27,
upozorio bih da osim "promocije znanja kao proizvoda" znanstvenici, u komunikaciji s javnoscu, mogu igrati jos jednu ulogu. U tzv. "emergentnim situacijama" --- kod dogadjaja koji mogu imati ozbiljne posljedice po zajednicu, ali nikome nije posve jasno kakve (ekologija, urbanistika, medicina i epidemiologija... primjere gorucih problema iz ovih podrucja mozete naci u novinama) --- mogu progovoriti. I dati javnosti uravnotezenu, objektivnu, tocnu i provjerivu informaciju. Reci podjednako iskreno i ono sto znamo, i ono sto ne znamo.
Ovo vec nije ekonomska, vec moralna obaveza znanstvenika u komunikaciji s javnoscu: iskoristiti svoje znanje da bi ljudima bilo bolje.
(Zato sam i spominjao Wikipediju; suprotno kolegici #25, mislim da je suradnja ondje, na podrucju vlastite ekspertize, takodjer neka vrsta eticke obaveze znanstvenika).
Sjecam se, medjutim, rasprave o razvoju connect: ortala, gdje je jedan sudionik otprilike napisao "osjecam potrebu da priloge pisem kvalitetno, ali za kvalitetno pisanje nemam vremena."
Ovakvim ljudima unutar nase zajednice Kongres bi se svakako morao obratiti.
|
|
#28
Posve ok. Ja sam jednostavno daleko više pozornosti posvetio razmišljanju o modelu koji treba "znanju" u svim oblicima dati najveće ubrzanje, što mi se čini ponajbolji izraz. a to svakako ne znači da u tom treba i da se uopće smije, zaboraviti načelo koje ističete. Vrlo bi brzo znanje kao "proizvod" bilo destruktivno, bez toga. Slažem se. |
|
Predložio bih još jedan dodatak na navedeni popis. Naime, radi se o tome da znanstvena postignuća, osim što imaju čisto civilizacijske vrijednosti uvida u 'skrivenu stvarnost' funkcioniranja našeg Svemira, za ljudsko društvo imaju i drugu komponentu, važnu za njegov opstanak i razvoj, a koja se očitava kroz njihove tehnološke (u najširem smislu riječi) primjene.
Drugim riječima, brojni znanstveni rezultati su _korisni_ , jer je na temelju njih moguće razviti nove tehnološke ili društvene primjete (ne ulazeći sada u raspravu o etičnosti tih primjea, koja je svakako važna dodatna tema sama za sebe).
Vezano uz ovaj aspekt znanosti, znanstvene rezultate gledane kao 'proizvod' moguće je putem javnih medija 'marketinški promovirati' nove ideje i otkrića prema ciljnim javnostima u gospodarstvu, a koje bi mogla te rezultate unovčiti, i vratiti dio ostvarene dobiti u daljnji razvoj znanosti.
Predlažem da se dio rasprave u okviru ove teme usmjeri i na ovo pitanje promocije znanosti kroz medije za potrebe obaviještavanja gospodarskog sektora o potencijalno primjenjivim rezultatima. |
|
| Slažem se s onim što je kolega naveo. Dodao bih i to da je, po meni, još korisnije od predstavljanja pojedinih znanstvenih otkrića, predstavljanje znanosti kao djelatnosti i njezine metodologije. Njezine: internacionalnosti, argumentiranosti, otvorenosti, demokratičnosti, objektivnosti, etičnosti, istinoljubivosti. To mi se čini posebno važno u društvu u kojem se, oni koji bi se trebali brinuti o općem dobru, uopće ne oslanjaju na te vrijednosti niti ih redovito koriste za donošenje utemeljenih odluka. |
|
Dobra primjedba.
Način da se takav prilično 'personalizirani' prikaz znanosti promovira putem javnih medija je gotovo isključivo kroz javnu promociju uzora (eng. 'role models'), jer znanost i njezini rezultati (kao čistih spoznajnih kateogrija bez dodatne interpretacije) je 'takva kakva jest', imuna od svih navedenih humanističkih vrijednosnih sudova.
Takav pristup zapravo obilato koriste i sport i estrada. Problem je što znanost tu ne smije pretjerati, a što si ove druge dvije grane ljudskih djelatnosti mogu priuštiti, jer one u svojoj biti nemaju breme objektivnosti i impersonalnosti koje znanost nužno mora uključiti.
Pitanje bi stoga bilo: kako u medijima promovirati pojedine znanstvenike i pri tome osigurati da ta promocija ostane prvenstveno promocija toga što oni rade, a ne izobliči se u izgradnju kulta ličnosti? Mislim da je jedan zgodan postojeći format na hrvatskoj medijskoj sceni prilog 'portret znanstvenika'Page Title u emisiji 'Znanstvena petica' Hrvatske televizije. |
|
Na žalost, nemam dostup do Sage publications (link koji je zatrazio D.B.) no imam par prijedloga za čitanje:
"Guidelines for scientists on communicating with the media"
http://www.sirc.org/messenger/messenger_guidelines.pdf
koji pruža vrlo dobru bazu za izgradnju pravilnika jer putem pitanja i odgovora daje kratke smjernice za komunikaciju znanosti prema javnosti.
"Double Eurobarometer survey: Citizens, science and technology"
http://ec.europa.eu/research/rtdinfo/pdf/rtdspecial_euro_en.pdf koje pruža dobar uvid što građani EU misle o znanosti i znanstvenicima.
"Science Communication: Survey of factors affecting science communication by scientists and engineers"
http://www.royalsoc.ac.uk/downloaddoc.asp?id=3074 koje također pruža uvid u situaciju, no daje i dobre i jezgrovite preporuke kako svladati neke prepreke u komunikaciji znanosti.
"Science and Engineering Indicators 2006" (poglavlje: Public Attitudes and Understanding)
http://www.nsf.gov/statistics/seind06/
Pokazuje koliko je EU iza US po pitanju stavova javnosti o znanosti. Kao dodatak tomu, prošle sam godine čitala studiju (na žalost, izgubila sam link) na razini EU koja pokazuje da skoro 2/3 znanstvenika smatra da s javnosti komuniciraju samo loši znanstvenici jer oni kvalitetni nemaju za to vremena.
Kao dodatak smjernicama za komunikaciju s javnosti, mogli bismo razmisliti o uvođenju ulaganja određenog postotka budžeta projekta u outreach aktivnosti. To u prvim fazama ne treba biti značajan iznos no znanstvenici bi trebali biti svjesni da oni sami, naravno, uz PR-ove gdje potonji postoje, najbolje mogu prezentirati svoje rezultate javnosti. Činjenica je da hrvatsku javnost treba senzibilizirati na pitanja znanosti i da je to proces koji će biti vrlo dugotrajan jer zahtijeva kao obuku znanstvenika kako prezentirati svoje ideje (na žalost, i među svojim kolegama novacima nailazim na ljude koji smatraju da nisu nimalo osposobljeni komunicirati s javnosti, ili, još gore, da im je takvo nešto ispod časti jer se samo po sebi razumijeva da je znanost za opće dobro te osporavaju potrebu komunikacije s građanima) tako i prihvaćanje javnosti da znanost može biti pokretač promjena i poboljšanja kvalitete života.
|
|
| Kako se ponovno ozivljava rasprava o Kongresu i medijima, mislim da je u redu da kazem da sam jos prije tri tjedna, a u dogovoru s glavnim urednikom, donijela odluku da otkazem sudjelovanje na Kongresu. O svemu tome sam obavijestila Elviru i Duju kojima zelim puno uspjeha u pripremama za Kongres. Prvenstveni razlog za moje odustajanje nije nekakva moja povrijedjena tastina (mislim da moji clanci najbolje govore o meni, neovisno o tome kome sam simpaticna ili ne) nego moja duboka odanost redakciji u kojoj radim i koja u mene ulaze jako puno. Stoga sam i konzultirala glavnog urednika. |
|
> Internet je moju vlastitu, inače dosta ezoteričnu struku (klasičnu filologiju) preoblikovao gotovo iz korijena. Podaci ...su mi dostupni na posve banalan način ...To uključuje srednjovjekovne rukopise, kataloge malih biblioteka, znanstvene članke.
Ma koliko sam ja trazio do sada vecina standardnih referenci koje nemaju kopirajta u tom podrucju zapravo nije na internetu u to
krivnjom struke gdje se vecina slabo sluzi internetom. Medu nama
fizicarima i matematicarima gotovo svi clanci u zadnjih 15 godina se stavljaju na internet free arxive kao www.arxiv.org pije publikacije a ljudi su skenirali sve klasike, pa tako nije nikakav problem naci skenove klasika. A recimo glavna bookshelf referenca
za indoevropeistiku u vise tomova
BRUGMANN-DELBRÜCK. Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogermanischen Sprachen
izgleda nije nigdje na internetu, mada ima svoju vlastitu wikipedijinu stranicu kao svaka druga legenda
wiki:Grundriss
I vecina ostalih standardnih referenci koje mi
padaju na pamet, recimo vecina historijskih gramatika i rjecnika
kojih je masa napisana pocetkom stoljeca,
i koje su dovoljno stare da nemaju vise kopirajt
nisu nigdje. Ja vjerujem da imate kojekakvih ekstra
materijala, ukljucujuci primarne izvore, no sto se ljudi ne potrude i
ne poskaniraju standardne OSNOVNE
bookshelf reference iz podrucja ?? Da covjek ne treba
ici u biblioteku ako mu treba recimo rjecnik toharskog.
To je kao da ja ne mogu naci Maxwella
na internetu, ima ga bar 20 raznih skenova na 5-6 jezika, a moderni fizicar mnogo rjedje konzultira lit 19 stoljeca nego
filolog kojemu je ona svakodnevno pod rukom.
Npr. vodeca linguist list ima uglavnom moderne rjecnike sto znaci
da sve ovisi o novim istrazivacia i piscima koji su voljni da daju materijale u slobodnu domenu a ne na radu struke na postiranju
klasicnog materijala koji se standardno koristi.
dictionaries, the linguist list |
|
@#34
Zaista mi je žao što nećete sudjelovati. Zašto? Zato što radite u (po mojoj slobodnoj procjeni) možda najsnažnijem mediju u Hrvatskoj, u novinama koje su dio medijskog konglomerata br. 1 (EPH). Vi (među ostalima) stvarate javno mnijenje. Ako ništa drugo, mogli ste nam dati neformalni uvid u način razmišljanja Vaših urednika, njihov mentalni sklop i preferencije na osnovu kojih bismo mogli kvalitetnije pristupati svim dnevnim novinama, ne samo JL-u.
Imam vlastitih iskustava kada sam bezspješno pokušavao kontaktirati bilo koga iz JL-a radi prezentacije rezultata nekih istraživanja koje sam smatrao (i još uvijek smatram) medijski izrazito interesantnima, no nisam dobio nikakav odgovor. Nadao sam se da ću barem dobiti nekakav odgovor, nešto tipa "to nama nije zanimljivo", "to je bezveze", pa čak i "vi nemate pojma o pojmu" bilo bi bolje od šutnje. Nadao sam da će mi netko reći što je to uredniku (ne)zanimljivo.
Stoga mi se ona kvalifikacija kako 'pojedini dnevni listovi za područje znanosti daju prostor tek u situacijama kada naslove mogu izvući na naslovnice, konkretno kada znanost postaje senzacija', i bez velikih analiza i istraživanja čini simpatičnom. Ponavljam, to je moje osobno mišljenje, i volio bih da me razuvjerite. |
|
na #36
Najprije da rijesimo pitanje problema vase komunikacije s JL. Koliko se sjecam, mi se nismo upoznali niti smo razgovarali. Molim vas, da me podsjetite ako jesmo. Meni se inace javlja jako puno ljudi i mislim da se uvijek svima barem javim (ako ne odmah, onda u nekom pristojnom roku) ili kazem je li nam nesto zanimljivo ili nije.
Sto se tice kvalifikacije kako 'pojedini dnevni listovi za područje znanosti daju prostor tek u situacijama kada naslove mogu izvući na naslovnice, konkretno kada znanost postaje senzacija', to se moze vama ciniti jako simpaticnim, ali simpatije su u fazi iracionalnosti, pa je vama na volju hocete li ih koristiti kao stvarne argumente za dokaz tvrdnje koja je navedena u prijedlogu sluzbenog dokumenta.
Stoga bih za sluzbeni dokument koji ce biti prezentiran na Kongresu voljela da netko ozbiljan napravi analizu broja, tretmana i kvalitete tekstova popularno-znanstvene, ali i tematike iz znanstvene politike objavljenih u svim pisanim medijima u HR. Ako to nije moguce napraviti za proslih 6 godina ili za proslu godinu neka se napravi barem za protekli mjesec. |
|
Kolega #35, što da Vam kažem? Potpuno ste u pravu. Mogu samo dodati da, kao nije jedan čovjek napučio internet skeniranim klasicima s područja fizike, tako to nisam učinio ni ja osobno na području lingvistike (točnije, filologije).
Moja struka tek počinje spoznavati ulogu interneta u znanstvenom radu i znanstvenoj komunikaciji, o očuvanju kulturne baštine da i ne govorimo (usporedite npr. odnos Bibliotheque Nationale de France i NSK Zagreb prema digitalizaciji baštine). Trudim se učiniti što mogu, i sasvim sam svjestan odgovornosti na koju upozoravate. Za početak, govorim drugima o onome što sam sam doznao i naučio. Iskustva fizičara tu su svakako podjednako dragocjena --- samo ih mi u humanističkim znanostima moramo imati prilike (i volje, nažalost) čuti.
|
|
Kolega #35, što da Vam kažem? Potpuno ste u pravu. Mogu samo dodati da, kao što nije jedan čovjek napučio internet skeniranim klasicima s područja fizike, tako to nisam učinio ni ja osobno na području lingvistike (točnije, filologije).
Moja struka tek počinje spoznavati ulogu interneta u znanstvenom radu i znanstvenoj komunikaciji, o očuvanju kulturne baštine da i ne govorimo (usporedite npr. odnos Bibliotheque Nationale de France i NSK Zagreb prema digitalizaciji baštine). Trudim se učiniti što mogu, i sasvim sam svjestan odgovornosti na koju upozoravate. Za početak, govorim drugima o onome što sam sam doznao i naučio. Iskustva fizičara tu su svakako podjednako dragocjena --- samo ih mi u humanističkim znanostima moramo imati prilike (i volje, nažalost) čuti.
|
|
| Ispričao bih se zbog dvostrukog objavljivanja komentara 38 i 39, i ujedno napomenuo da rasprava o nedovoljnoj osviještenosti humanističkih znanosti što se informatike i digitalizacije tiče --- pogotovo odnosa prema referentnim djelima čija su autorska prava istekla --- zaslužuje možda posebnu temu, a ne ovaj prostor ovdje. Što ne znači da nisam voljan nastaviti raspravu. |
|
Da se razumijemo, nemam ja nikakvo posebno bolje ili lošije mišljenje o JL nasuprot ostalim novinama.
Pokušat ću pojasniti izvore svoje, kako kažete, iracionalnosti.
Nakon što sam se obratio JL (iskreno, zaboravio sam ime, to niste bili Vi) i nisam dobio nikakav odgovor, obratio sam se i Večernjem.
Ondje su doslovno iscijedili iz mene jednu informaciju koja je doista bombastična (članak im je bio interesantan, ali su tražili 'nešto više'), stavili ju u naslov u stilu koji se možu protumačiti jedino kao senzacionalistički, i naravno, nisu napravili ono što sam ih zamolio.
Zamolio sam ih samo jedno, da stave link na web stranicu na kojoj se nalazi članak (imao sam predosjećaj da će sve to završiti vrlo žuto), tako da ipak netko može dobiti realnu sliku, a ne novinarski prikaz realnosti.
Želim razjasniti svoje motive; nisam se obraćao novinama radi samopromocije, već stoga što sam želio donekle izmijeniti sliku o stručnjacima iz područja društvenih znanosti (ekonomije), a koja ih opisuje kao osobe koje čine nekakva beskorisna, nepotrebna istraživanja samo zato da bi ih objavili u nekom časopisu koji čita desetak ljudi u RH, sve zato da bi imali određen broj članaka kako bi mogli napredovati u zvanju. Želio sam pokazati kako od onoga što radimo koristi mogu imati mnogi. No, kako će mnogi imati koristi ako članak skuplja prašinu na polici? A ja ga moram objaviti ne u JL niti u VL, niti na HTV-u ni RTL-u, već u znanstveno vrednovanom časopisu.
Stoga, ponavljam, to je nije stručna analiza već moje iskustvo iz kojega crpim vlastiti dojam o medijima. Žao mi je što nećete sudjelovati na kogresu, baš sam htio porazgovarati o tome s vama, onako prijateljski, u četiri oka. |
|
na # 41
Hvala vam na komentaru. Nadam se da ce biti prilike da se upoznamo i mimo Kongresa kad jednom dodjete u Zagreb (vidim da ste iz Osijeka). To bi mi bilo jako drago, uostalom dio moga posla je stalna komunikacija sa znantsvenicima i to me uvijek veseli. U bazi imate moj e-mail pa mozemo nastaviti razgovor na temu medija ako zelite. |
|
Kolega #41, iskustvo susreta znanstvenika s medijima koje ste tako dojmljivo opisali u gornjem komentaru smatram dragocjenim svjedočanstvo, i odlično formuliranim stavom. Mislim da bi bilo vrijedno uključiti dio Vašeg iskaza u dokument koji se priprema za Kongres znanstvenika. U sadašnjem mi se obliku dokument čini malo jednostran --- piše kako bi trebalo obrazovati znanstvenike, predstavljati znanstvenike, ali ne i što sami znanstvenici žele i trebaju!
|
|
U nekoliko navrata sam objasnjavao na javnim tribinama i predavanjima da dok god znanstvenici budu krivili novinare i mediji za svoje frustracije nece puno postici u prezentaciji svojih tema za javnost.
Mislim da je neophodno da znanstvenici izidu iz svojih ureda i laboratorija te postanu javno i drustveno aktivni prezentirajuci znanstvene teme na neutralan i iskren nacin, koji ce biti od sireg interesa za drustvo.
Sto cesce po |
|
nastavak na #44..
Sto cesce pojavljivanje sto veceg broja znanstvenika u javnosti (mediji, tribine, skole, predavanja) je vrlo vazno. Misljenje da pojavljivanje u medijima nije primjereno znanstvenicima potjece iz stare austrougarske skole u kojoj su profesori-znanstvenici bili nedodirljivi i sveznajuci.
Danas je realnost drukcija - kvalitetni znanstvenici ne pate od lazne umisljenosti nego su svjesni koliko "malo" znaju ali to sto znaju zele prenijeti na svoje studente ali i okolinu gdje zive i rade...
Stoga se na 2 kongresu treba otvoreno razgovarati o ulozi znanstvenika u RH zbog toga sto javnost jos uvijek nije educirana o bitnim pitanjima suvremene znanosti npr. sintetskoj biologiji, nanotehnologiji, kloniranju, ali i o GMO, nuklearnoj energij itd. Prosli tjedan odrzao sam dva predavanja na tribinama u Zagrebu o tim temama i mogu reci da je interes javnosti velik i da gradani zele nauciti sto mogu ocekivati od znanosti u buducnosti....
Dok god znanstvenici zadrze stav: pa zasto bih ja o tome pricao jer KAO novinari to ne kuze, javnost NE moze shvatiti "bitne" postavke, zasto bi se ja SPUSTAO na taj nivo, to je ispod moje casti, sto ce reci moje KOLEGE itd. neuspjeh u komunikaciji s javnoscu ce biti PROBLEM znanstvenika a ne medija...
|
|
Da, ali to je dijelom i pitanje neiskrenosti establishmenta. U uvjetima gdje postoje velike potrebe
za znanoscu, odmah se prepoznaju ljudi koji vrijede, makar bili cudni, a u uvjetima kad ih ne trebaju onda medju znanstvenicima cvatu razne persone koje se dobro prodaju a nisu tako
uspjesne. Jedan moj kolega matematicki fizicar je rekao za jednog matematicara koji je
nesumnjivo najbolji u svojoj okolini a daleko manje eksponiran neko nis njegovih kolega na istom
institutu ovako: zamisli da sutra tu na glavni trg dodju vanzemaljci. Sto bi gradonacelnik
i ostali napravili ? Pozvali ove PR znanstvenike ili bi pozvali njega ? Ocito je da bi se svi
okrenuli njemu ko je tu najsposobniji za rjesenje zaista teskog problema i sto ljudi znaju ali
vise vole vrtjeti slicice i ne zamarati se.
|
|
nesumnjivo najbolji u svojoj okolini a daleko manje eksponiran neko nis njegovih kolega na istom
institutu
Jedan izlaz za doticnog kolegu je da postane vise angaziran u drustvu, te ce na kraju zbog svojih strucnih i javnih istupa biti prepoznat i dobiti ce vise medijskog prostora (naravno da postoje i karakterne osobine koje sputavaju znanstvenike u javnim nastupima no i to se moze savladati).
SUmnnjam da novinari namjerno biraju lazne velicine i mediokriteta za komentare jer su lijeni i to je jedino sto znaju (normalno je da postoje naruceni i placeni clanci no to je ipak manjina i pretezno u odredenim novinama).
Puno cesce je suprotno - novinarima nedostaju strucni, otvoreni i iskreni sugovornici o danoj temi.
Nakon tribine u Zagrebu predlozeno je da bi trebali organizirati slicne skupove na kojima bi sudjelovali strucnajci iz drustvenih, prirodnih i tehnickih znanosti, a koji bi zajednicki mogli bolje raspraviti sve aspekte znanstvenih izazova... |
|
> SUmnnjam da novinari namjerno biraju lazne velicine i mediokriteta za komentare jer su lijeni
Bar zato sto su lijeni odlucit ce se za razgovor s onim za koga se zna da je
tehnicki i kompromizacijski pristupacan itd. Baba rogi se ide po vradzbinu tek dok je neko
bolestan. |
|
Ili da vam nadjem aktualniju analogiju: da o uspjehu hrvatske znanosti u slijedecih
6 mjeseci ovisi sudbina ovogodisnjih izbora, mislite da bi vlada oklijevala s
ispitivanjem navodnih nepravilnosti kao sto radi sad ? Malo morgen, sutra bi imali
nove recenzente s pravih mjesta i ne bi se pitalo za pripadnost dijaspori i susjedne
zemlje, sto su nekome opet OPORTUNI ali ne i iskreni kriteriji odabira. I MZOS je bio
lijen pa je ipak odabrao Hrvate, Slovence i Madjare i Austrijance za recenzente. Sto je
blize zoni sigurnosti to je blize odabiru. A dok je frka onda se ide na kraj svijeta po lijek, po
recenzenta, po vraca, po popa, po trenera, po predsjednika prosudbene komisije i po
znanstvenika. |
|
Zanimljiva izjava o sveucilistima na jednoj od mailing lista (HUMANIST), tijekom rasprave o tome "kako privuci paznju studenata":
Quote:
Institutions of higher learning are not just about teaching: they are also about broadcasting. How many institutions currently use webcasting to retrieve old and venerable practices such as public defences of dissertations? It may well serve the institutions to contemplate not outreach into novel venues but to re-invest in access to the theatre of scholarship. Journalists embedded with academics, anyone?
Ono sto je bitno ovdje uociti jest, cini mi se, otvaranje uobicajenih akademskih "rituala". Svako nase predavanje i obrana doktorata jesu javni, ali mogu biti i dostupniji.
Mozda bi se i za ovo moglo naci mjesta u dokumentu. |
|
| Samo kratka obavijest: na connect wiki je stavljena druga radna inačica dokumenta iz ove teme, dopunjena u skladu s komentarima pristiglim u ovoj raspravi i u raspravi na stranicama wikija. |
|
Neki podaci o tretmanu i slici znanosti u hrvatskom dnevnom tisku (Jutarnjem i Večernjem listu) mogu se naći u
Brajdić Vuković, Marija; Šuljok, Adrijana (2005): Slika znanosti u dnevnom tisku: popularizacija ili marginalizacija u: Elite znanja u društvu (ne)znanja / ur. K. Prpić. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 291-322.
Riječ je o doduse o parcijalnom uvidu (preliminarno istraživanje u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta koje financira MZOS), odnosno analizi sadržaja koja je provedena tijekom siječnja i veljače 2005. godine na Jutarnjem i Večernjem listu. Može poslužiti kao neka gruba skica dominantnih značajki prikazivanja znanosti u tisku. |
|
na # 52
Jako me zanima to istrazivanje. Kako mogu doci do njega tj. mozete li mi ga poslati ili da ja dodjem po to? |
|
| Pogledat cu da li imam na svom racunalu zadnju (lektoriranu) verziju koja je isla u tisak. Ako je nemam, mislim da se knjiga moze naci u KGZ, ili knjiznici Instituta za društvena istrazivanja u Zagrebu (na Tomislavom trgu, ne znam tocno koji broj). |
|
na # 54
Hvala vam. Ako imate na racunalu, molim vas da mi posaljete na mejl ( on je u bazi). Ako ne, ja cu skoknuti jedan dan i nabaviti knjigu. |
|
| Kolega Bonacci, kako je rijeseno pitanje medijskog pokroviteljstva Kongresa? |
|
Samo kratka obavijest: u wiki dokumetn posvećen 5. temi dodane su izmjene i dopune u skladu sa dosadašnjom raspravom, te je postavlje iprvi nacrt akcijskog plana.
Pridružite se razradi istoga svojim prijedlozima! |
|
Na #57. Stvarno sam se zacudio da iz akcijskog plana nisu izbacene ove dvije recenice. One jednostavno ne odgovaraju realnosti u medijskom prostoru u RH.
-«Vjesnik» i «Novi list» tom području daju iznimno «puno» prostora u odnosu na ostale. Naime, u njima se tjedno četiri stranice posvećuju «znanstvenim» temama, dok ostali dnevni listovi, iako imaju izuzetno dobre novinare, educirane za to područje ,«znanosti» daju prostor tek u situacijama kada naslove mogu izvući na naslovnice, konkretno kada znanost postaje senzacija, bez obzira radi li se o nekom velikom otkriću ili o skandalu. -
Vec je kolegica TR trazila da se objave cinjenice o tim zakljucima i cudim se da nisu uvazene konstruktivne diskusije na tu temu u ovoj raspravi.
|
|
| Drzim da su u tom pogledu interesantni rezultati istrazivanja provedenih na Institutu za drustvena istrazivanja i prezentirani u posteru prijavljenom za 2. kongres danom na linku. |
|
na # 57
Ne mislim da se moje diskusije i stavovi upoce trebaju uvazavati u tom dokumentu. Svako je odgovoran za ono sto napise ili kaze, ja se s tim suocavam svaki dan. Samo stalno isticem da je nemoralno onda traziti ne samo da Jutarnji list bude medijski pokrovitelj skupa. Neka to budu "ozbiljni mediji". |
|
na # 59
Istrazivanje je radjeno 2005. godine, a u medjuvremenu, mi smo u JL neke rubrike ukinuli, a druge uveli, bas kao i priloge.
Primjerice, prilog Bestseler vise ne izlazi odvojeno nego cetvrtkom kao dio naseg priloga J2, koji izlazi svaki dan od ponedjeljka do petka. U okviru J2 je rubrika Zdravlje koji svake srijede ima teme iz zdravlja i medicine na tri strane. Inace. prilog J2 je tako koncipiran da za njega ravnopravno konkuriraju sve relevantne teme: od sporta preko politike do zdravlja.
Ukinuli smo rubriku zivot, ali su mnoge znanstvene vijesti ili manje teme, koje su tamo izlazile, sada izlaze na prvih 8 strana Dogadjaja dana ili u rubrici Svijet koja je najopzeznija u svim dnevnim novinama u HR, jer svaki dan izlazi barem na tri stranice. |
|
Ponukan zanimljivim posterom na temu 'Etičke dileme medijske komunikacije u psihologiji', a kojega je kolega Joško Sindik prijavio za 2. kongres u okviru 5. teme, volio bih ovdje otvoriti raspravu o tome koja bi mogla/trebala/smjela biti uloga strukovnih društava u organizaciji i provođenju uspješne i kvalitetne promocije znanosti.
Mislim da je ovo što su psiholozi napravili izvrsna početna točka kako za ovu raspravu, tako i kao model drugim znanstveno-strukovnim udrugama kako sustavno prići problemu promocije svoje struke (iako moram napomenuti i to da je po mome osobnom mišljenju u nekim točkama program kojega predlažu psiholozi malo 'naivan' - prvenstveno dio o tome da se od medija _zahtjeva_ određena količina prostora za određene teme i da se zahtjeva potpuna autorizacijska kontrola nad produkcijom. To je jednostavno neizvedivo.). |
|
Iako će moj komentar vjerovatno biti ocijenjen kao suvišan, imam potrebu ovakav poster komentirati s :
NEMAM KOMENTARA. |
|
|
| | |
Edukacija
