2007.01.13. 18:39
U Magazinu Jutarnjeg Lista od 12. sijecnja intervju je dao akademik Milan Mogus, pod naslovom I izvrsnost licnosti nuzna je za ulazak u HAZU.
Naslov je vezan uz odgovor koji je akademik Mogus dao pri kraju intervjua:
Pitanje: Nakon što Radman nije primljen za redovitog člana, dosta se raspravljalo o tome je li akademska izvrsnost uistinu najvažniji kriterij u izboru novih članova?
Odgovor: Da, uz pretpostavku da, osim akademske odnosno stručne izvrsnosti, postoji i izvrsnost ličnosti.
Steta sto akademik Mogus nije pojasnio kako on i HAZU mjere izvrsnost licnosti, jer se cini da Radman ne ispunjava njihove visoke kriterije. Pravi biser je (i) slijedeci odgovor:
Pitanje: Kako onda komentirate da je za člana suradnika izabran Slobodan Kaštela koji, po svemu sudeći, ne zadovoljava nijedan kriterij?
Odgovor: Izabran je jer je dobio dovoljno glasova. Oni koji su ga izabrali dobili su materijale unaprijed i na temelju njih su glasovali.
Svaki komentar je suvisan. Bilo bi komicno da nije zalosno. |
#0: Steta sto akademik Mogus nije pojasnio kako on i HAZU mjere izvrsnost licnosti, jer se cini da Radman ne ispunjava njihove visoke kriterije.
Možda je HAZU-u i jedan od kriterija izvrsnosti ličnosti i simpatije i poštovanje prema prvom hrvatskom predsjedniku. 
Jer, akademik Radman u anketi o Tuđmanovom spomeniku u Splitu u zadnjem broju Ferala izjavljuje:
"Ne mogu kriti svoj manjak simpatije i dužnog poštovanja prema prvom predsjedniku. Općenito, prema spomenicima konkretnim ličnostima nemam nikakav odnos. Ne vidim potrebu za tim, spomenici mi jednostavno nisu atraktivni, nemam osjećaj da se bilo koje ljudsko biće treba deificirati kroz spomenike. Oni su više estetska kontaminacija, nego nešto lijepo. To mi je toliko isprazno da ne znam što bih rekao o tome. Nikad nisam vidio spomenik nekoj osobi koji je u meni potaknuo pozitivne osjećaje."
Link na anketu Feral Tribune
 (ispričavam se ako je malo izvan teme...) |
|
"To mi je toliko isprazno da ne znam što bih rekao o tome."
Mozda je i ovo malo van teme, ali ne mogu ne primjetiti komentar o "estetskoj kontaminaciji" spomenika, a ne prisjetiti se nedavnog ostavljanja otiska dlana u Ulici Slavnih u Opatiji URL=http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,3,15,zvijezde_Opatija,16837.jl] _link na Jutarnji list 15.3.2006._[/URL] Akademika Radmana. |
|
|
|
Sto se samog interviewa tice imam potrebu komentirati da se u ovom clanku predsjednik HAZU, vodece znanstvene institucije u RH, spusta na nivo tracerskog blacenja svojih kolega akademika samo radi toga jer na temelju argumenata postavljaju pitanja - nije mi jasno zasto to nije pozitivno?
Osim toga zanima me zasto su odjednom za sva "skakljiva pitanja" krivi mediji - a to sto odgovore na legitimna pitanja javnost ne moze dobiti to je "nekima razumljivo" jer tko se uopce usuduje postavljati pitanja osobama koji su placeni proracunskim novcima gradana.
Taj dio interviewa je razocaravajuci - ako zbog nicega drugog a ono zbog kondicionala u odgovoru te stila komuniciranja sa javnoscu koji odudara od akademskih nacela u asocijaciji zemalja poznatoj kao EU - u koje su nas neki vec uvelike (ne)uveli - ostaje samo pitanje tko je vise (ne)napravio u tom poduhvatu. |
|
Jos jedan bravo za #2!
-bg- |
|
Intervju sam po sebi ne donosi ništa što već nije snažno izraženo u javnosti i još snažnije na ovom portalu. Jedino, a tu se slažem u potpunosti sa kolegom #5, odiše snažnim nepovjerenjem prema medijima ili javnosti, općenito. Naravno, stavovi Predsjednika.
Mene, prateći to, zanima je li to zaista jedan edukativno-sociološki anakronizam, da većinom, uz sav mogući oprez i apstrahiranje do maximuma, značajan broj nesumnjivih znastvenih i uopće intelektualnih autoriteta, današnju ulogu medija pokušavaju po svaku cijenu podrediti nekadašnjoj. Kad su mediji- slušali!
Zašto se ne može prihvatiti uloga medija takva kakva jeste-nimalo idealna, griješna, u tranziciji, svakoj mogućoj fazi restruktuiranja, ali u svakom slučaju-krajnje pozitivna! Zašto je to tako i među intelektualnim autoritetima? |
|
Mislim da se uloga medija u demokratskim drustvima ne treba uopce dovoditi u pitanje. NJihov posao je potpuno jasan:educirati, prenijeti ili prodati informacije javnosti (kako tko i u kojim medijima ali se te informacije moraju prenositi prema zakonskim propisima). Njihov imperativ je postavljati pitanja i to nije sporno zato me i cudi odgovor na pitanje:
? Smatrate li da je HAZU zatvorena institucija?
- Nakon svega što sam naveo, ne znam može li se uopće postaviti takvo pitanje.
SVi politicari i javni sluzbenici moraju informirati i educirati javnost rezultatima svog rada odnosno u najmanju ruku moraju dati na uvid sve informacije javnosti jer ih gradani placaju. Predsjedniku akademije treba biti cilj sto otvorenije i detaljnije educirati, motivirati ili samo obavijesti javnost o bitnim drustvenim pitanjima ili o dobrim projektima akademije.
Bez ulazenja u to sto je istina na temelju odgovora danim u ovom interviewu i laicima se namece zakljucak da se nesto skriva ili u najmanju ruku javnost nije detaljno i tocno upoznata o tome sto je to (ne)kvalitetno napravljeno u HAZU. Primjerice u ovom dijelu razgovora nije jasno prezentirano sto je to HAZU napravio za drustvo iako predsjednik akademije tvrdi da je bilo jako puno projekata:
Zašto javnost ne zna za to?
- To biste vi trebali odgovoriti. Često nam se događa da mediji o našim simpozijima ne napišu ništa. Čak smo se i sastali s urednicima novina kako bismo to promijenili.
? Problemi hrvatskog društva su, primjerice, korupcija, problemi zdravstva, pravosuđa, visokoškolskog obrazovanja. Zapravo, malo je onoga što zadovoljavajuće funkcionira. O kojim ste od tih tema vi, koji biste trebali predstavljati kremu ovog društva, govorili?
- Nema o kojoj nismo. Već sam vam rekao da smo organizirali skup o reformi hrvatskog sudstva.
? Možete navesti neki slučaj kad su vaše aktivnosti utjecale na stvari ili nešto promijenile?
- Naravno. Recimo, ulazak u EU i stvaranje atmosfere za taj ulazak.
? Kakva je u tome uloga HAZU?
- Imamo Odbor za međunarodnu suradnju, surađujemo s Europskom znanstvenom zakladom, naša akademija ima ugovore s 26 drugih akademija. I to ne samo u Europi, nego i u svijetu. Osobno sam bio dva puta u Kini. Čitav taj sklop međunarodnog sasvim je sigurno pomogao našoj Republici.
|
|
#8
Iz tih primjera koje ste naveli, jasno se vidi jedino krajnje nepovjerenje prema novinaru, novinama i javnosti. Jer moram isključiti kako je dotični novinar u nekim neprijateljskim odnosima sa Akademikom. Upravo o toj tendenciji sam pisao u prethodnom pasusu. A vrlo je snažna u javnosti. |
|
Javljam se sa stanovitom nelagodom, jer je kolega Moguš, usuđujem ga se tako nazvati premda je on (posredstvom svoje tajnice) izjavio da ja nisam u njegovome rangu i da ne želi sa mnom dati paralelni intervju (vidi prošlotjedni Globus) - s nelagodom zato što u njegovome razgovoru ima dosta riječi o meni pa moram pisati o sebi.
Ima samo jedan aspekt njegovih odgovora koje mi se čini relevantnim za naše rasprave na Portalu. Kolega Moguš postavlja retoričko pitanje zašto se ja stalno javljam za riječ u HAZU. Zaključuje da je to zato što se, pojednostavljeno rečeno, želim isticati i zato što želim biti predsjednik.
U njegovome vrijednosnom sustavu, naime, očigledno, ne postoji moralna kategorija građanske dužnosti govoriti što se misli. Tako bih ja, i u ustanovi kao što je HAZU, trebao šutjeti i klimati glavom, prezadovoljan stanjem kakvo jest. Kolegu Moguša ne zabrinjava što se na skupštini Akademije, kad se raspravlja o važnim stvarima (npr. Statut, planovi rada, izvještaji o radu, itd.), praktički nikada nitko ne javlja za riječ. A mene je stid.
Drugi razlog moga javljanja, po kolegi Mogušu, jest moja bolesna želja da postanem predsjednik HAZU-a. Činjenica jest da sam se bio dva puta kandidirao za predsjednika. To je, međutim, bilo u vrijeme kad mi je protukandidat bio kolega Ivo Padovan. Dva su bila razloga za to: jedno je nezadovoljstvo stanjem u HAZU-u i program koji sam bio predložio radi promjene stanja , a drugi razlog je bio stid da u HAZU-u ima samo jedan kandidat za predsjednika. Moji su programi bili očito "prenaporni" za većinu akademika i ja nisam prošao. Nisam smatrao, a ne smatram ni sada to nikakvom sramotom za mene. Moram ipak reći da su u slučaju dvaju mandata (ukupno šest gdina) kolege Ive Padovana, kao i sada dvaju mandata kolege Milana Moguša predsjednici HAZU-a izabrani a da nisu za svoje mandate predložili nikakve programe. Kolega Milan Moguš ne govori istinu kad, u današnjem razgovoru, kaže da nas je upoznao sa svojim programom. Nije nikada javno iznio nikakav svoj program.
Tu ću stati. Dakako, spreman sam odgovoriti na bilo koje pitanje koje bi itko od kolegica i kolega mogao imati u vezi s Moguševim intervjuom i HAZU-om, kao i mojim bolesnim ambicijama.
|
|
| Buduci da je intervju izasao u Jutarnjem listu, zeljela bih naglasiti da ga je vodila kolegica Adriana Pitesa, nasa mlada i, vazno je naglasiti, vrlo obrazovana novinarka iz rubrike Kultura koja prati, medju ostalim HAZU. Mislim da je intervju novinarski sjajno odradila. |
|
Na #10. Izrazito cijenim vasu odgovornost prema istinitom informiranju javnosti - sto se lijepo ocituje u razlozima i cinjenicama koje prezentirate u 10. Nakon svega ipak se cudim da je situacija u HAZU takva da se rijetko itko javlja za rijec, da javnost nije upoznata s aktivnostima HAZUa, a posebni interes trogodisnjeg mandata je ulaganje novaca u knjiznicu u novoj zgradi. Zar je to domet predsjednistva vrhunske znanstvne institucije u RH?
Siguran sam da poneki akademici odraduju vrijedne projekte za RH - medutim oni su neprepoznati u javnosti jer ovakvo javno predstavljanje rada HAZUa stvara uisitnu sliku problematicne institucije.
Iz clanka:
? Na skupštini niste predstavljali program, jeste li program barem unaprijed predstavili ostalim akademicima?
- Naravno, svi su bili upoznati.
? Što će biti prioriteti vašega mandata?
- Prioritet je nastavak djelovanja u svim znanstvenim projektima. Od posebnoga bih interesa želio podvući usmjerenost na veliki zahvat dovršenja nove Akademijine knjižnice u novoj zgradi.
Da li to znaci da je cjelokupni program predstavljen samo nekim akademicima ili uopce nije predstavljen pa ispada da predsjednik akademije ne govori istinu?
|
|
na #11.
Da li se moze saznati zbog cega je objavljen samo djelomicni intervju?
Nakon što je zatražio i dobio autorizaciju intervjua, akademik Milan Moguš odbio je u potpunosti autorizirati tekst. Stoga objavljujemo djelomično autorizirani intervju. |
|
| Ja sam govorio o programu rada Predsjednika/Uprave za trogodišnji mandat.Njegovim vizijama i prioritetima. Ono što Akademija priprema svake godine jest knjižica koja se zove Planovi rada. Knjižica nastaje tako da svaki akademik, razred i zavod napiše svoje planove rada za tu godinu. Iz tih se planova, metodom "cut and paste" dobiju Planovi rada. To nikako ne može biti predsjednički program za jednu takvu ustanovu, o kojem bi se trebalo raspravljati prije izbora Predsjednika/Uprave. Ja, dakle, govorim o predsjednikovim vizijama problema i rješenja, a ne o tome da će obojiti fasada. |
|
Popis svega onoga što članovi HAZU rade odraz je njihovog interesa, pa i rada koji ih je i doveo do članstva. Jasno je da bez obzira na sadržaj ili kvalitetu tog rada, to nije odgovor na zahtijevanu djelatnost HAZU, na brzo i jasno reagiranje na mnoge kritične probleme hrvatskog društva. Činjenica je da politički sustav nikada ne postavlja nikakva pitanja članovima. Jedina meni poznata iznimka, bio je premijer Sanader, koji je u svom prošlogodišnjem govoru u HAZU zatražio da Akademija dade odgovor na to kakvu Hrvatsku vidi za 10 ili 20 godina. Zatražio je ono, zbog čega akademije postoje u svim civiliziranim društvima. Odgovora nije dobio. Nažalost, većina je zadovoljna takvim stanjem bez odgovora. Ne samo većina članova, nego i političari. Oblikovanje vizije moglo bi izazvati i protivljenja, kritike, pa i buru negodovanja. To prestarjelo članstvo ne želi - želi samo mir, i uživanje u vlastitom radu, kao i raspravu o svojim, stručnim ili znanstvenim grupnim problemima. Pravilo kojeg se treba držati: Ne miješati se u ono, što može izazvati nemir.
Kolega Silobrčić nas uznemiruje: zašto se onda čudite da ga članstvo odbija? To je predsjednik Moguš lijepo i jasno stavio još jednom do znanja. |
|
Odgovor na pitanje postavljeno u #11 pronasao sam u clanku u JL. Pravo na autorizaciju ili oblik cenzure
Relevantni dio iz clanka:
nakon što novinar s trake pažljivo skine intervju, prosječan hrvatski sugovornik uglavnom smatra da je njegovo pravo da se ne objavi bilo što što mu nije po volji. Makar o tome postojao i materijalni dokaz. Ponekad sugovornici otiđu i korak dalje, pa ne mijenjaju samo svoje odgovore, nego prekriže i nepoželjna pitanja. Ili traže da se autorizira i naslov. Ima ih i taštih, pogotovo među političarima, koji traže da se autoriziraju i fotografije koje će biti objavljene.
Ovaj, za novinara mukotrpan scenarij, još se jednom odigrao krajem prošlog tjedna, u intervjuu novinarke Jutarnjeg lista Adriane Piteše s predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Milanom Mogušem. Akademik je, pod krinkom potrebe za pripremama, zatražio da mu se prvo pošalju okvirna pitanja. Novinarka ih je poslala i još jednom naglasila: to su samo okvirna pitanja. No, kad se pojavila u uredu predsjednika HAZU, na stolu su je dočekali - pismeni odgovori. Akademik Moguš je kazao da je na sva pitanja već odgovorio, pa po njegovu mišljenju, valjda, za razgovorom uživo više nije bilo potrebe.
Novinarka je svejedno obavila svoj posao: upalila je diktafon i o svakoj temi postavila niz kritičkih potpitanja, s kojima se predsjednik HAZU nosio kako je znao i umio. No, uzalud joj je bio sav trud: nakon što je transkribirala intervju i poslala ga na autorizaciju, Moguš joj je hladno poručio da on pristaje da se objavi samo ono što je sam napisao. Ostalo, kazao je, neće autorizirati. Bez obzira što je pristao na intervju. Bez obzira što je razgovor snimljen. Bez obzira što, s obzirom na svoju funkciju, predsjednik HAZU ima i neku moralnu obvezu da javnosti objasni svoje stavove i poteze. |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 21:36h CET