2006.11.21. 03:30
Na cnn.com objavljen je zanimljiv clanak pod nazivom: “European universities fear "Americanization"”.
"The world is indifferent to tradition and past reputations, unforgiving of frailty and ignorant of custom or practice." "Success will go to those individuals and countries which are swift to adapt, slow to complain, and open to change."
Europe's universities don't provide the skills and research needed to help the continent prosper and compete with rapidly growing economies in Asia and elsewhere, according to international rankings, school presidents, students and European Union officials.
German universities are trying to charge tuition. Paris schools are considering selection instead of open admission. Dutch colleges are pushing students to finish faster. Greece wants to lift a ban on private universities.
Only two European universities made it in the top 20 of the Academic Ranking of World Universities,.. Both European institutions were in Britain -- Oxford and Cambridge. One was in Japan -- Tokyo University -- and all the rest in the top 20 were in the United States, led by Harvard, Stanford, the University of California at Berkeley and MIT.
|
u meduvremenu je promijenjen naslov teksta, koji sad glasi:
Winds of change rattle European universities |
|
Taj clanak spominje
Academic Ranking of World Universities 2006.
Na tom web siteu se, izmedju ostalog, moze naci
Top 100
World Universities, kao i
Top 100
European Universities.
Ova rangiranja mogu se analizirati na puno nacina, i moze se doci do brojnih zakljucaka. Meni osobno narocito pada u oci da medju top 50 svjetskih sveucilista nema niti jednog iz Njemacke (TU Munich je 51.) To je upravo frapantno, kada se uzmu u obzir velicina i ekonomska snaga Njemacke, kao i cinjenica da su prva research sveucilista nastala upravo u Njemackoj krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca. Ona su bila model koji su slijedila prva research sveucilista u SAD, Johns Hopkins, U. of Chicago, etc. |
|
| Njemacka sveucilista izgubila su §primat jos prije a posebice nakon II SVjetskog rata kada su najbolji znanstvenici napustili tu zemlju. Ovogodisnji pokusaj Vlade ulaganjem 1,9 milijardi eura u centre izvrsnosti usmjeren je prema tome da se profiliraju elitna sveucilista konkurentna u svijetu. No to ce biti dugogodisnji proces. Ono sto Njemacku znanost puno bolje predstavlja u svijetu su Max Planck Instituti koji su uisitnu medu vodecim znanstvenim centrima u vecini disciplina. |
|
| Na #3. Također sam čitao komentare koji su rekli da se u rangiranju sveučilišta izostavljaju instituti koji bitno doprinose research output-u. Npr. ISIjeva statistika za najcitiranije institucije u fizici u dekadi 1995-2005 stavlja upravo Max Planck Society na prvo mjesto: http://www.in-cites.com/institutions/phy_1995-2005.html. |
|
| Na #4: To je apsolutan broj citacija. Nagađam da je dobrim dijelom i zato jer na Max Planck institutima ukupno ima više fizičara nego na većini ostalih institucija na listi. I zaista, po citiranosti po radu, MPS je 15. od navedenih 20 insitucija, a vjerojatno niže na listi ima još (manjih) institucija s "boljim" relativnim učinkom. As it happens, većina njih je opet američka.... |
|
Nije tesko napisati clanak koji ce pisati o ocitom fenomenu da su Evropska
sveucilista vecinom u padu, kako u znanstvenom tako i obrazovnom pogledu,
da su u daleko losijem materijalnom polozaju nego americka sveucilista i da
u svemu tome postoji dosta dezorijentacije. S druge strane, nepotpisani clanak
u naslovnoj temi na cnn.com je dosta jadan pamflet i smjesa svega i svacega,
daleko od neke strucne ocjene. Prije svega osnovni problem u financiranju
se spominje samo u marginalnim anekdotalnim priciama o losim bibliotekama i zgradama, dok se u prvi plan stavlja ideja da je sam program, sadrzaj rada evropskih svecilista glavni problem u odnosu na americka sveucilista i da
se to vidi po problemima evropske ekonomije.
Prije svega nije problem njemacke da su Nijemci neobrazovani sa propulzivna
zanimanja nego da je ekonomski, porezni itd. sustav takav da i ljudi s 3
struke radije ostaju na burzi nego da rade. Drugo nije ni tocno da americka
sveucilista uspjesno popunjavaju needs of a leading economy. Da je tako ne bi
SAD uvozile svake godine nekoliko stotina tisuca ljudi raznih pametnih struka
da bi im ekonomija mogla funkcionirati, a sveucilista imala predavace.
Trece i najvaznije, problem da je sadasnje obrazovanje neprikladno 21-om
stoljecu i godinama u kojima ce sadasnji studenti raditi, nije samo problem
evropske nego je jednako tako i americke ekonomije. O tome
fenomenu i teskocama da se definira sto bi zapravo trebalo biti poducavano,
je napisano niz knjiga u SAD, kljucne rijeci su "Curriculum reform",
nesto o cemu se masovno trubi u americkim edukacijskim krugovima,
a o cemu ocito novinari CNNa nemaju pojma.
O tome cu pokusati staviti link na
odlomak iz jedne moje duze (i nedovrsene) rasprave na tu temu.
Na kraju bih dodao da clanak ima niz nepreciznosti. Recimo u Francuskoj
stavlja u isti kos velike skole (grandes ecoles) i "univerzitete" i govori se kako ce ubuduce tamo praviti selekciju, a intervjuiraju ljude nasumicno iz ova dva sustava (velike skole (Ec. Norm. Sup.; Sorbonne; Ec. Polit.) su samsa drugi
elitisticki sustav, dok su javni unuverziteti jedan slabo financirani sustav za mase. Diploma s jedne od velikih skola nije isto sto i javni univerzitet s kojeg
je intervjuirana cura koja ne zna da li ce dobiti posao. Slicno kao sto je
navedeno i u #3 u Njemackoj je elita institut Max Planck, ardije nego sveucilista. |
|
Conrad, Clifton. "On culture, canons, and college curriculum."
The Review of Higher Education - Volume 21, Number 1, Fall 1997, pp. 103-110
The Johns Hopkins University Press
Abstract
Two new books stake out competing positions in the "culture wars": The Great Canon Controversy advances a traditionalist "reform" posture that examines historic and contemporary claims for the canon, while The Opening of the American Mind is a counterattack that uses history to advance the claim that contemporary multicultural shifts in the canon reflect the historic openness of our colleges and universities to multiple cultural heritages. A third, Handbook of the Undergraduate Curriculum, addresses the "culture wars" and, more broadly, undergraduate curriculum design, evaluation, and change. |
|
Nema nikakve dvojbe da su američka Sveučilišta, ukupno uzevši najbolja na svijetu. Podsjećam kolegice i kolege na Portalu na sjajan članak u časopisu ECONOMIST. O njemu smo već raspravljali na Portalu, pa možda nije nužno raspravu ponavljati.
Sveučilišta u Europi, po meni, imaju sjajnu priliku da prouče modele (namjerno kažem u pluralu) djelovanja američkih sveučilišta i da ih primijene. Bojim se da će za to manjkati hrabrosti i političke volje. Rado bih da griješim. |
|
Slazem se s #8, no ne slazem se da je clanak u naslovu kvalitetan. Jos
referenci.
* The Undergraduate Curriculum: A Guide to Innovation and Reform by Clifton F. Conrad
Review author[s]: Arthur Levine
Journal of Higher Education, Vol. 51, No. 3 (May - Jun., 1980), pp. 340-342
doi:10.2307/1981016 |
|
Evo taj link
Z. Skoda: Curriculum reform
(izvadak iz rada u nastajanju o vrednovanju itd.)
(postirao sam ga i kao nezavisnu temu, maloprije,
nadajuci da mogu postaviti datoteku ako otvorim novu temu,
ali kako nisam skuzio kako se to tamo radi stavljam
samo link na oba mjesta) |
|
Na #8; sveucilista u (kontinentalnoj ) Europi odlicne uzore ne trebaju traziti samo preko Atlantika - puno blize kuce im je pet najvise rangiranih europskih sveucilista (Cambridge, Oxford, Imperial College London, Univ. College London, i ETH). Sasvim je sigurno da bi ostala sveucilista mogla sto nauciti, i preuzeti, od njih, bas kao i od research sveucilista u SAD.
Osim toga, bilo bi jako korisno za Europu da (si) postavi pitanje zasto su njihova cetiri najbolje plasirana sveucilista u samo jednoj zemlji, UK, koja nije ni najveca ni najbogatija (narocito ne per capita) u EU. (hint: mozda zato sto je nacin na koji ta sveucilista operiraju, i cjelokupni sustav unutar kojeg djeluju, u mnogim bitnim crtama slican onome u SAD)
|
|
| Mala napomena kod uzimanja u obzir rangiranja sveučilišta: nije jedini zadatak sveučilišta istraživanje i razvoj istraživanja - već, između ostalog i formacija kvalitetnih kadrova svih mogućih vrsta. Ako se npr. pogleda Human Development Index, koji predstavlja UN standardizirani indeks razvijenosti određene zemlje), lijepo se vidi da je među prvih 20 najrazvijenih zemalja čak 15 iz Europe. Nisam stručnjak, ali ne bih se začudio da postoji veza između tog indeksa i kvalitete obrazovnog sustava, uključujući i visokoškolskog (sveučilišta). |
|
Quote:
ali ne bih se začudio da postoji veza između tog indeksa i kvalitete obrazovnog sustava, uključujući i visokoškolskog (sveučilišta).
Javljam se iz zemlje koja je već godinama prva po HDI, i vjerujte da ne vidim NIKAKVU vezu. Ne želite imati obrazovni sustav poput norveškog. Na bilo kojoj razini. |
|
| Kolega u načelu ima pravo. Pokušao sam pojednostavniti stvari i uzeti američka sveučilišta kao model zato što njih u postotku ima najviše vrhunskih. Jasno da ima i drugih dobrih sveučilišta. |
|
Osim toga, bilo bi jako korisno za Europu da (si) postavi pitanje zasto su njihova cetiri najbolje plasirana sveucilista u samo jednoj zemlji, UK, koja nije ni najveca ni najbogatija (narocito ne per capita) u EU. (hint: mozda zato sto je nacin na koji ta sveucilista operiraju, i cjelokupni sustav unutar kojeg djeluju, u mnogim bitnim crtama slican onome u SAD)
Mislim da odgovor treba traziti u interviewu direktora MPI u Muenchenu Axela Ullricha u Lab Times: In Germany the governmet wants to control everything |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 21:08h CET