2006.10.18. 23:40
U Natureu je danas izisao clanak o promjena u obrazovnom i znanstvenom sustavu u Njemackoj. Vlada je odlucila u sljedecih 5 godina uloziti 1,9 milijardi eura u stvaranje elitnih sveucilista i centara izvrsnosti na sveucilistima. NJemacka sveucilista imaju dosta problema i potrebne su stvarne promjene. Ovaj iznos, otvorenost na kritike te medunarodna evaluacija cijelog procesa u kojoj su znanstvenici imali odlucujucu rijec unosi optimizam medu znanstvenike i studente.Za one koji nemaju pristup pretplati kopiran je samo tekst clanka.
Nature 443, 723-724(19 October 2006)
A German exercise to foster élite universities began inauspiciously but is a step in the right direction.
The German economy, along with the nation's self-esteem, has been staging a recovery of late after a long period of stagnation. Science seems to be enjoying a parallel renaissance. But structural changes are essential if the country's research system is to remain internationally competitive.
Science has long held a prominent place in German society. However, its institutions and practitioners have sometimes been slow to adapt to changing circumstances ? notably the rapid emergence of biotechnology and molecular medicine, the increased internationalization of science, and the desire of many scientists to be involved in the commercialization of their work.
Nonetheless, the German government has continued to steadily increase its investment in science. Germany has benefited immensely from an influx of scientific talent from central and eastern Europe. And efforts have been undertaken to reverse the brain drain of scientists from Germany, with several initiatives aimed at bringing researchers home from the United States.
The main concern is the weakness of Germany's top universities relative to their rivals abroad. Germany's rigid federal structure and its tendency to treat all its universities on an equal basis have contributed to a situation in which no German research university has established itself in the top global tier. According to a survey by the Shanghai Jiao Tong University, for example, no German university is among the world's top 50.
The government has responded to this challenge with an 'excellence initiative' that will reward universities with particularly convincing concepts in collaborative research and postgraduate training. The first winners were announced on 13 October, and the outcome disproves fears that political considerations might have influenced the selection.
But even if the initiative succeeds on its own terms, it will not in itself provide sufficient resources to propel the winners into the top tier of global universities. Nor will it remove the structural problems, such as the bickering between the states and the federal government over science and education, that prevent German universities from playing to their strengths.
Nonetheless, the initiative shows that Angela Merkel's coalition government is aware of the need for university reform. At the very least, it gives a handful of universities, institutes and research groups the opportunity to showcase their strengths, and provides a tidy sum of money to improve their standing further.
Additionally, the competition has forced every university to think hard about its strengths and weaknesses. For winners and losers alike, this will help them nurture promising areas of research and develop necessary collaborations across disciplines. It has injected a palpable spirit of optimism, and a healthy extra shot of competition, into the research system.
The selection of the winners on 13 October nearly became a spectacular failure when some politicians, who felt ignored by the scientific jury, allegedly threatened to call the whole thing off. In the end only three universities made the cut ? the Ludwig Maximilians University Munich, the Technical University of Munich and the Technical University of Karlsruhe ? rather than the expected five. But the fact that some departments in less prominent universities, such as Würzburg or Bremen, gave the winners a run for their money should be an incentive to those who lost out this time to sharpen their research profiles.
Germany's coalition government and those of its 16 states must continue to coordinate their efforts to develop the universities. There are strong indications on the ground that the dominance of the traditional, all-powerful 'Herr Professor' is fading on German campuses, to be replaced by younger laboratory chiefs with a more progressive outlook on how science should be done. That, too, augers well for the future of science at German universities. |
| Detaljan opis programa "Excellence initiative" kao i cjeloviti popis instituta koji su dobili sredstva se može dobiti na ovim Web stranicama DFG-a. Geografska i novčana distribucija dobitnika se lijepo vidi na ovoj slici (PDF). Bitno je vidjeti da je program bio podijeljen u tri dijela: 1) Graduate Schools 2) Clusters of Excellence i 3) Institutional strategies for advancing top-level university research, i da su za 2) odvojena najveća sredstva (63.4% od 873.4 milijuna € u sljedećih 5 godina). Vjerujem da nije bez razloga da su se odlučili baš za takvu distribuciju i da je to posljedica sustavnog planiranja i kvalitetne evalucije - kroničnih nedostataka u hrvatskom znanstvenom sustavu. |
|
ovo je stvarno vrlo vrijedan program za sveucilista u Njemackoj. Sva sveucilsita su se aktivno ukljucila u kompeticiju i cijeli proces je bio vrlo transparantan, voden iskljucivo od znanstvenika iz DFGa, a recenzenti su bili 80% vodeci strani znanstvenici.
Samo u grupi centara izvrsnoti bilo je 220 aplikacija od koji je 65 pozvani poslati punu aplikaciju od kojih je nakon toga 35 pozvano na evaluaciju u Bonnu pred medunarodnim odborem od cega je izabrano 15 centara u cijeloj njemackoj. Koliko se cjenila vrijednost znanstvenih projekata najbolje se vidi da niti jedno sveucilsite iz Berlina nije dobilo niti jedan centar izvrsnoti (dok je Munchen dobio 5) i nikakav utjecaj politike nije moga promjeniti listu koja se bazirala na znanstvenoj evaluaciji.
Posto sam i sam principal investigator dva centra izvrsnosti (Markomolekular komplexes i Cardio-vaskularne bolesti (Giesen/Frankfurt) te sam sudjelovao na predstavljanju programa za macromolekularne komplekse u Bonnu mogu iz prve ruke reci da je ovo bio vrhunski pripremljen i evaluiran proces iz kojeg se moze dosta nauciti. |
|
#2:
Čestitke na tim dobivenim grantovima.
Na Connect Wiki Fokus Forumu postoji prihvaćena tema o sustavu financiranja znanstvenih projekata inicirana od dr.Bacica. Mislim da bi, s obzirom na Vaše golemo (i pozitivno!) iskustvo svaki Vaš doprinos, zajedno s ostalim iskusnim kolegama na razradi te teme u jedan završni dokument bio vrlo važan i produktivan za budući sustav znanstvenih projekata. |
|
| #3. Biti ce mi drago sudjelovati i pomoci. Bitno je samo definirati sto je cilj zavrsnog dokumenta na Forumu te sto zelimo s time postici. Ukoliko je to teoretsko pripremanje dokumenta iz dosadasnjeg iskustva tesko da cemo puno promjeniti. Ovakvi dokumenti su vrijedni samo ukoliko postoji adekvatan interes znanstvene zajednice i izvrsne vlasti za njegovu pripremu. Ukoliko ne postoji mozemo puno toga predloziti ali se nazalost nece ostvariti. U svakom slucaju biti cu voljan pomoci u pripremanju tema za financiranje znanstvenih projekata ukoliko je taj dokument primjenjiv u svakodnevnoj praksi u RH. |
|
#4 Prof.dr.S.Marčelja, bivši ravnatelj IRB-a je u studenom 2005. napisao vrlo važan dokument Regulatory Obstacles in Croatian Science koji ukazuje na ključne probleme u stvaranju kvalitetnog znanstvenog prostora. To je apsolutno vrijedan potez, unatoč tome što dosada nije izazvao većih reakcija kod službenih tijela. Što naravno ne znači da i neće - ovo je samo prvi i nužan korak u sustavnom osvješćivanju i organiziranju hrvatskih znanstvenika da provedu potrebne promjene.
U svakom slucaju biti cu voljan pomoci u pripremanju tema za financiranje znanstvenih projekata ukoliko je taj dokument primjenjiv u svakodnevnoj praksi u RH.
Izvrsno! S obzirom na Vaše impresivno iskustvo i nevjerojatnu energiju koju ulažete u poboljšanje znanstvenog sustava (i kroz sudjelovanje na ovom Portalu), a u suradnji s ostalim članovima connect-a, prvenstveno onih s velikim iskustvom u znanstvenom financiranju, gotovo je sigurno da će taj dokument imati vrlo važan odjek na sustav znanstvenog financiranja - možda ne sad, ali u budućnosti svakako. Osobno, a siguran sam i mnogi drugi će biti vrlo sretni sa svakim Vašim korisnim doprinosom na _sustavnoj_ razradi.
|
|
#5 Sudjelovao sam u citanju i komentiranju tog dokumenta prije objavljivanja i slazem se da je to odlican materijal za pocetak ozbiljnijih promjena. Medutim problem je da nema bas nikakvih prakticnih odgovora od strane izvrsene vlasti niti znanstvene zajednice u RH. Uskoro ce u Lab Timesu (vodecem magazinu znanstvenika u EU) izici i jedan detaljan clanak o znanosti u Hrvatskoj u kojem se dosta govori upravo o tim temama, te kako dalje.
Misljenja sam da trebamo i dalje raditi i stvarati ovakve i slicne programe do trenutak kada ce se situacija toliko promjeniti u HR drustvu da ce to postati prihvatljivo izvrsnoj vlasti jer ce se uvidjeti da se demagogijom, javnim manipulacijama i promocijom politicara ne postizu rezultati.
Mozda bi bilo dobro napraviti conference call medu nekoliko clanova portala koji bi zeljeli detaljnije raditi na tom dokumentu i pripremiti ga u skladu sa dobrim iskustvima iz DFGa ili drugih znanstvenih financijskih institutcija u kojima znanstvenici kontroliraju raspodjelu i trosenje novaca dok politicari samo odobravaju godisnji proracun. |
|
|
Dobio sam par pitanja o LabTimesu. Ono sto ja znam je da ce clanak o Hrvatskoj izici u sljedecem broju ali ne znam tocno kada. Zadnji broj LabTimes on line moze se naci na
LabTimes |
|
Danasnji New York Times (28. listopada) donosi na cijeloj strani napis Seking Quality, German Universities Scrap Equality, sa podnaslovom: "A Plan to Rejoin The Academic Elite". Njemacka je duboko pogodjena, i reagira na cinjenicu da na svjetskim rang listama sveucilista, medju 50-tak najboljih nema niti jednog njemackog sveucilista.
>p>U prvoj rundi, tri sveucilista su dezignirana kao "elite universities": Karlsruhe, U. of Munich, i TU Munich (Bavarci ocito ne dominiraju samo kvalitetom pive i BMWa). Interesantno je da medju njima nema starih, vrlo poznatih sveucilista poput Heidelberga, Goettingena, Tubingena, i Berlina. Ocito je da ona nisu u potrebnoj mjeri uspjela odrzati vrhunsku znanstvenu kvalitetu, po kojoj su nekada (davno, prije II. svjetskog rata) visoko odskakala od ostalih.
Ocita je namjera Njemacke da stanoviti broj svojih sveucilista digne bar priblizno na nivo vodecih research sveucilista u SAD. Inicijativa je za svaku pohvalu. No, nije mi jasno kako se to misli postici sa sredstvima namjenjenim u tu svrhu. Naime, u clanku pise da ce svako od elitnih sveucilista dobiti nesto vise od $100 miliona u periodu od 5 godina, dakle jedva malo vise od $20 miliona godisnje. To je previse malo za natjecanje sa americkim sveucilistima. Recimo, moj NYU je u tek zavrsenoj fiskalnoj godini od alumni prikupio vise od $400 miliona (i svake godine prikupi $300-400 miliona). Najveci dio te svote ulaze se u znanstvene aktivnosti: regrutiranje najboljih znanstvenika, podizanje i opremanje novih laboratorija, itd. Stanford, Harvard, MIT i drugi prikupe jos vise, $500-600 miliona svake godine.
Ako Njemacka doista zeli da neka od njenih sveucilista budu konkurentna vodecima u Americi, onda ce ulaganja u njih morati biti veca bar za jos jedan red velicine, ne $20 miliona vec $200 miliona godisnje, i odrzavati se stalno na tom nivou. |
|
| Upravo listam Science, i u njemu je izasao clanak na istu temu i u slicnom ton pod naslovom "German Ivy League Takes Shape", Science, Vol. 314, Issue 5798, pp. 400. |
|
Jucer sam imao goscu iz Heidleberga i istina je da je Sveuciliste u heidelbergu i u Berlinu najvise pogodeno znanstvenom evaluacijom.
I u clanku u SCienceu se spominje cjelokupni iznos kao mozda nedovoljan:
"Still, when former science and education minister Edelgard Bulmahn announced her idea for a German "elite university" in early 2004 (Science, 9 January 2004, p. 155), some politicians and academic administrators worried that lavishing money on a few schools would leave the rest of the chronically under-financed system to decay. Others noted that investing the planned ?1.9 billion over 5 years could hardly create a Harvard or Stanford--which have yearly budgets of $3 billion each. And some feared that politicians would water down the program by spreading the funding throughout the country."
I dalje se vode velike rasprave u Njemackoj o ulozi znanstevnika u cijelom procesu no dosadasnji komentari i politicara i znanstveniak su vrlo pozitivni. Dio iz Science clanka:
"The selections quieted some critics who predicted that the money would flow based on political calculations instead of academic criteria. Indeed, at last week's meeting between 26 scientific reviewers and the 17 state and federal science ministers, several politicians complained that the scientists--who had a majority of the votes--gave them no voice in the final decision. After a few heated comments, however, the politicians accepted the scientists' recommendations without dissent. Although there were scattered winners in Berlin, Hanover, and Kiel, most of the funding will flow to schools in the southern half of the country. The University of Dresden was the only school in the former East Germany with any winning projects. Federal science minister Annette Schavan acknowledged the tension behind the awards, but she called the unanimous vote "a sign of confidence from the politicians" in the scientists' judgement." |
|
Postoji velika razlika u SAD-u i Europi izmedju nacina zivljenja, kulture doniranja i odnosenja alumnija prema maticnoj instituciji. Poslovne institucije i manageri su u SAD-u shvatili da im se svaki ulozeni $ u R&D visestruko vraca. Takodjer, postoji dobra praksa pecanja donacija imenovanjem zgrada, predavaona i sl. po donatorima. Na svim sveucilistima na kojima sam bio u SAD-u nisam mogao naci ni dio travnjaka koji nije imenovan po nekom donatoru. U Europi ovakva praksa nije uobicajna, a vjerujem da bi kod nas mnogi znanstvenici odbili donaciju kako im zgrada u kojoj rade, predavaona u kojoj predaju nebi nosila ime nekog "prljavog" ekonomiste koji je nabrao lovu na npr. dionicama i sada zeli vratiti nesto natrag.
Europska sveucilista vise-manje na razini sveucilista u SAD-u sto se tice proracunskog izdvajanja. Ono gdje Lisabonski ciljevi (3% BDP-a u R&D do 2010) kod mnogih padaju u vodu su upravo da izdvajanja iz privatnog sektora nisu dosegla na ocekivani nivo. Slazem se sa kolegom #9 da je ekstra 20 milijuna godisnje red velicine premalo ulaganje u jedno sveuciliste. Pa i Sveuciliste u Zagrebu ima proracun oko 1.7 milijardi kn = cca. 230 milijuna EUR.... Ni UNIZG-u na razini UNIZG-a ti novci ne zvuce velicanstveno.....
No u svakom slucaju pohvala na mijenjanju egalitarne paradigme pristupu sveucilistima isticucu vrhunske znastvenike, timove, projekte i pojedina sveucilista te osnivajuci centre izvrsnosti uz strogu medjunarodnu recenziju i bez ili s minimalnim mijesanjem politike.... |
|
Par komentara na 9. Osobno mislim da je ovo znacajan novac (treba naglasiti ekstra novac) koji ce biti ulozen u vrhunske znanstvene programe (koji vec opstoje i jako dobro su sada financirani). Ovim programom se blokira svastarenje unutar sveucilista i stvaraju se istinske mreze izvrsnosti po kojima sveucilista mogu biti svjetski prepoznata.
Npr. LMU i TU - dva sveucilista u Muenchenu dobila su status elite sveucilista (svaki po 100 mil Eura) te 5 centara izvrsosti (oko 40-50 mil svaki centar sto je oko 250 mil EURA). Prema tome to je ekstra 450 mil EURA za dva sveucilista u jednom gradu. Osim toga ta sveucilsita vec imaju toliko novaca iz drugih izvora DFG, SFB, federalne i pokrajinske Vlade da uopce nemaju problem u financiranju medu najboljim znanstvenicima u Njemackoj. Bitno je da se ovih 450 tinjak mil EURA ulozi na najbolji nacin jer ce se za 5 godina to vidjeti i siguran sam da ce to imati znacajan pomak na bolje u svjetskim omjerima.
Drugi primjer je Goethe Sveuciliste u Frankfurtu. Mi smo za Cenatr izvrsnosti dobili oko 50 mil EURA. 80% tih sredstava ide na rekrutiranje 9 novih profesora sa jako povoljnim ulaganjem u sledecih 5 godine, ali i s velikim ocekivanjima od tako selekcioniranih znanstvenika. Od industrije je osigurano jos 5 mil matching funds za prvu godinu a sveucilsite i Hessen su se obavezali sve te profesore koji ce biti izabrani na otvorenom natjecaju prihvatiti kao tenure profesore na odgovarajucim institutima nakon 5 godina ovog centra (sto je jos jedan od velikih ulaganja i obaveza od strane lokalnih vlasti). Znacajno je da smo mi na sveucilistu i MPI vec izabrali 7 vrhunskih koji ce svojom kvalitetom te zajedno s novim profesorima ciniti Virtual Cluter faculty kao posebno i odvojeno tijelo unutra Sveucilista (nesto kao HHMI profesori koji su povezani u jednu mrezu izvrsnosti).
Uz drugi centar izvrsnosti u Kradiovaskularnim bolestima koji djelimo s Giesenom (Frankfurt dobiva 20 mil) mi stavrno imamo dovoljno novaca da napravimo bar u ta dva podrucja elitne centre prepoznate u svijetu jer vec imamo dobru i jako financiranu bazu ( npr MPI Biophysics ima 4 direktora medu kojima je i dobitnik NObelove H. Michel) a Medica faculty ima preko 80 mil EURA godisnjeg budegta za sve svoje institute te se iz vanjskih izvora prikupi jos vise od 110 mil EURA godisnje. Sve skupa cini znacajnu znanstvenu i financijsku bazu za svjetsku kompeticiju.
Manjak nije uvijek u novcu nego u mentalnim sklopovima onih koji jos uviejk razmisllaju po principu Herr Professor..te korektnoj raspodjeli novaca stvarno najboljim programima, a ne svima ili onima koji su birani preko veza ili neznanstvenih kvaliteta (sto je takoder jedan od vecih problema na sveucilsitima jer postoji veliki broj profesora koji su nasljedili pozicije od svojih mentora) .... |
|
| Slazem se s kolegom 12 u kometaru o razlikama u financiranju sveucilista. Primjerice Goethe Sveucilsite dobiva godisnje od drzave Hessen 240 mil Eura za svoje bazicne aktivnosti (primarno obrazovanje ali i znanost). Uz to treba pribrojiti sve ekstra znanstvene grantove i donacije koje godisnje donesu jos par stotina mil EURA. U tim omjerima NYU i Goethe bi bili u slicnim financijskim omjerima. Pitanje je zasto uspjeh ta dva sveucilsita nije podjednak? Vjerujem da je najveci problem u mentalitetu i odgovornosti onih koji primaju novac, te kontinuiranoj evaluaciji sto se napravilo s ulozenim novcima nakon 5 ili 10 godina. U tome je i najveci znacaj zadnjih ulaganja u elitna sveucilista u Njemackoj (ona ce biti odgovorna za ulozena sredstva, te ukoliko nece napredovati novi bolje centri ce biti financirani). |
|
Svatko tko razumije proces znanstvenih istraživanja mora znati da se glavni napredak znanosti osniva na najkreativnijim pojedincima. Tako da podržavanje prosjeka u znanosti zapravo znači loše uložen novac. Stvaranje i podržavanje izvrsnosti, s druge strane, pravi je način ulaganja u znanost. Zato se problem može svesti na to kako prepoznati izvrsnost. I to je u načelu poznato: to mogu stvarno napraviti samo kompetentni znanstvenici. Najsporniji je dio toga prepoznavanja objektivnost/nepristranost. Ako se, dakle, pronađu kompetentni i nepristrani znanstvenici, oni će najbolje moći prepoznati izvrsnost. Kad se izvrsnost prepozna i podrži, sama će se obnavaljati i održavati.
Zato mislim da su u slučaju Njemačke bitne ove tri činjenice: da je politika shvatila da treba podržati izvrsnost i razbiti prosječnost, da je odlučila prihvatiti odluke kompetentnih znanstvenika, te da su kompetentni znanstvenici iz cijeloga svijeta. Model je zapravo jednostavan ali ne funkcionira ako se ijedan njegov dio izostavi. U Hrvatskoj manjkaju sva tri dijela, i dok se "paket" ne uvede u praksu, nema napretka u našoj znanosti. |
|
#15 Cak i ukoliko se za trenutak odmaknemo od onoga sto nam je u glavama (kako sve to primjeniti u Hrvatskoj i kada) samo pracenje cijelog procesa donosi nam brojne poruke koje su vrlo vrijedne i iz kojih i znanstvenici u RH mogu jako puno nauciti:
1. Najvaznije je da su po mom misljenje u ovim programom pobjedili najbolji a ne najbrojniji znanstvenici u Njemackoj (ogromni pomak naprijed za znansot u drustvu koje je inertno na promjene).
2. To je postignuto samo angazmanom i aktivnim radom mnogih znanstvenika (izgleda da je stovrena kriticna masa kvalitetnih). U Njemackoj se vode javne, otvorene i vrlo kriticne rasprave o stanju znanosti u Njemackoj u kojoj se vodeci znanstvenici ne boje situaciju opisati onakvom kako ju vide. Ima mnogo primjera u novinama ali mozete procitati i intervju jednog od najboljih i najproduktivnijih znanstvenika u Njemackoj Axella Ullricha u Lab timesu (link u  .
Interview: Biotech pioneer Axel Ullrich (Martinsried)
?In Germany the government wants to control everything.?
A conversation with the inventor of Herceptin, Axel Ullrich, about research at the German Max Planck Society,
founding biotech companies and a scientist?s most important attributes
Par misli za motivaciju studenta:
Which talents must a young student
have to enter your group?
Ullrich: He should have a genuine curiosity
and a strong interest in success. Curiosity
is the basis of science. Furthermore
our students must have the willingness to
invest a lot of time and hard work to find
out new things. It?s as simple as that.
You don?t care about the candidates?
grades?
Ullrich: I had great success
with people who turned out fantastic
even though they hadn?t
outstanding grades and we had
people who were very disappointing
even though they had
the best grades. The most wonderful
aspect of being a scientist
at the Max Planck Society is
that I am free, I can decide, and
I see young scientists growing
up. I can work with these young
people and see them get excited
in doing something really important.
|
|
Mislim da postoji znatna razlika izmedju sredstava kojima raspolazu NYU i Goethe. Kolega u 14 kaze da Goethe dobije od drzave Hessen 240 M Eura godisnje, plus jos "par stotina mil Eura". Jednostavosti radi, zaokruzimo ukupnu svotu za Goethe na 500 M Eura godisnje, ili 600 M Eura, svejedno.
Sto se NYU tice, moja GRUBA procjena je slijedeca: $1,000 M skolarine (undergraduate & graduate), $400 M privatne donacije, $200 M savezni fondovi za znanost, $100 M prihodi od patenata. Sve skupa, ~ $1,700 M ili vise od 1.3 milijarde Eura godisnje (1$ = 0.79 Eura). Ovo je vrlo konzervativna procjena (donja granica), buduci da NYU sigurno ima jos znatnih izvora prihoda koje sam previdio.
Prema tome, NYU godisnje ima na raspolaganju barem 2-2.5 puta vise novca nego Goethe. Dakako, treba jos usprediti velicinu NYU i Goethea. NYU ima ~19,000 undergraduate i ~19,000 graduate i professional (Medicine, Law, Business) studenata. Ne znam te brojke za Goethe. U svakom slucaju, razlika u fondovima nikako nije zanemariva i barem je djelom odgovorna za osjetnu razliku u sveukupnoj znanstvenoj reputaciji koju ove dvije institucije imaju u svijetu.
Naravno, kao sto je kolega u 14 vec naglasio, od vjerojatno jos vece vaznosti je razlika u mentalitetima, kako na sveuciistima tako i medju znanstvenim sustavima opcenito. NYU i slicna sveucilista u SAD u ostroj su medjusobnoj konkurenciji, i agresivno se natjecu za najbolje znanstvenike, regrutiraju (tj. otimaju) ih jedni drugima i po cijelom svijetu. Znnstvenici podlijezu rigoroznoj evaluaciji, kako od strane sveucilista, tako i jos vise od saveznih agencija i privatnih fondacija koje financiraju istrazivanja. To nije u dovoljnoj mjeri slucaj u Njemackoj i Europi u cjelini.
Sve u svemu, top sveucilista u SAD (a) imaju bitno vise novca od sveucilista u Njemackoj/Europi, i (b) djeluju unutar sustava koji je puno konkurentniji i znatno stimulativniji za znanstvenu izvrsnost. Ako Europa zeli sustici SAD, mora ukloniti, ili bar umanjiti, oba nedostatka.
|
|
Ne znam kolike su tocni novcani iznosi koje Goethe Sveuciliste ima ili dobiva iz raznih izvora ali ono sto sam spominjao u 14 se odnosi na sredstva koja se uloze godinje u procesu obrazovanja i znanosti na sveucilistu. Nije mi jasno da li iznos od 1,3 milijarde EURA NYU je cjelokupni budget ili godisnje ulozena sredstva u proces obraozvanja ili znanosti. Sto se tice budgeta niti jedno sveucilsite u EU ne moze konkurirati iznosu od milijardu USD koje NYU dobije samo od skolarina jer je edukacija u EU jos uvijek besplatna ili gotovo besplatna.
Medutim posto sam proveo 5 godina na NYU znam da uvjeti za rad u znanosti nisu puno lukrativniji niti financijski isplativiji od strane samog NYU nego npr u Frankfurtu. To drugim rjecima znaci da se veliki novi okrecu kroz sveucilista ali sav taj novac ne dolazi do znanstvenika. Drugi primjer je da mnoge grupe koje rade i u privatno financiranom Skirball institutu na NYU nisu uopce znacajno podrzane od NYU (Ustvari bilo je jako puno negodovanja medu znanstvenicima oko smanjivanja vec odobrenih sredstava u ugovorima). S druge strane na mnogim njemackim sveucilistima dobivaju se iznosi i od 0,5-1 mil EURA na dugi rok kao intramuralno financiranje za tenure profesore (precesto bez kriticke evaluacije i tu se gubi najveci dio novca).
Sve ovo ne iznosim da ukazem da je jedno ili drugo bolje nego da velim da iznos budgeta ne pokazuje automatski koliko od tih novaca je preraspodjeljeno u bazu a koliko je profit.
Sa svim ostalim se potpuno slazem a posebno sa uklanjanjem oba nedostatka sto prije. |
|
| U komentaru 16 link se nalazi u #8. Ne znam zasto se umjesto broja osam na Macu pojavi znak. U svakom slucaju ovdje je jos jednom. LabTimes - online |
|
Mislim da je važno uočiti i odakle dolazi novac jer to pokazuje kakva je opća klima. Dakle, ne samo svote nego i izvori novca, kao i to kako se prati njegov utrošak, odnosno rezultat ulaganja.
Jedno je, na primjer, dati nenamjensku svotu novaca onima koji su se dokazali kao kreativni i produktivni znanstvenici, a drugo je dati svima pa što bude. |
|
Za usporedbu godisnji budzet sveucilista Wisconsin u Madisonu je 1.8 milijarde dolara.
UW facts |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 21:43h CET