POZIV

5. lipnja 2006. (ponedjeljak) u 18.00 na Kaptolu 27 odr¾ati æe se javna tribina na kojoj æe govoriti:

dr Miroslav Radman,

profesor staniène biologije na Medicinskome fakultetu Necker, Sveuèili¹ta u Parizu 5.

tema je:

U oèekivanju Va¹eg dolaska s po¹tovanjem Vas pozdravljam,

Marko Melèiæ, dipl. ing.

voditelj tribine

Tribina "Gornji grad" Tel. 462-3404 Fax 462-3405 Mob (098) 9277-011, (098) 346 806 e-mail gornjigrad@post.t-com.hr Web http://www.GornjiGrad.ORG

-- Po ¾elji mo¾ete nam unaprijed dostaviti Va¹a pitanja u pismenom obliku elektronièkom po¹tom na adresu gornjigrad@post.t-com.hr

-- Za vi¹e informacija o tribini "Gornji grad" vidi http://www.GornjiGrad.ORG

-- Ulaz je slobodan.

-- Ukoliko uopæe ne ¾elite primati na¹e obavijesti odgovorite na ovaj e-mail samo sa "NE". (OptOut klauzula)

O PREDAVAÈU

Miroslav Radman roðen je 30. travnja 1944. u Splitu, gdje se i ¹kolovao. Visoku je naobrazbu iz eksperimentalne biologije i fizikalne kemije stekao na Sveuèili¹tu u Zagrebu. Poslijediplomski studij iz molekularne biologije pohaðao je na Sveuèili¹tu u Zagrebu i Free University u Bruxellesu, gdje je i doktorirao. Poslijedoktorski je studij nastavio u Centre National de la Recherche Scientifique u Francuskoj, te na Harvard University, u SAD-u. M. Radman je o¾enjen i ima troje djece. Govori pet jezika.

Godine 1972. postaje izvanrednim profesorom molekularne genetike na Free University u Bruxellesu. Na istome Sveuèili¹tu ubrzo dobiva stalno mjesto profesora i postaje voditelj Laboratorija za enzimologiju  DNA u Zavodu za molekularnu biologiju.. Zatim postaje direktor istra¾ivanja u Institute Jaques Monod u Parizu. Boravio je u National Institute of Health u SAD-u. Bio je Nacionalni koordinator za francuski genomski projekt. Godine 1988. postaje  profesor staniène biologije na Medicinskome fakultetu Necker, Sveuèili¹ta u Parizu 5. Godinu dana nakon toga postaje direktor INSERM-ove istra¾ivaèke jedinice.

M. Radman je bio pozvan da prika¾e svoje rezultate na oko 200 meðunarodnih znanstvenih skupova u: Europi, SAD, Kanadi, Japanu, Indiji, Kini, Australiji, Novom Zelandu i Izraelu. Na 27 od njih imao je uvodno ili zakljuèno predavanje. Bio je voditelj sekcija na 38 kongresa.. Sudjelovao je na ukupno oko 450 seminara i konferencija u Europi, SAD, Japanu, Kanadi, Australiji i Brazilu. Odgojio je 25 doktora  znanosti i 8 magistara.

Za svoj rad,  M. Radman je od 1979. do danas dobio je 12 presti¾nh meðunarodnih nagrada.

Èlan je èetiriju akademija znanosti, vi¹e meðunarodnih znanstvenih dru¹tava i organizacija, Znanstvenog savjeta Instituta Curie u Parizu, Znanstvenog panela za znanosti o ¾ivotu EU-a, nacionalni je koordinator jednoga francuskog znanstvenog programa. Djeluje u desetak savjetni¹tava i èlanstava upravnih i nadzornih tijela znanstvenih udruga i ustanova. Savjetnik je za znanost hrvatskoga Premijera

SA®ETAK

Znanost je skup veæ provjerenog i arhiviranog znanja koje se uèi standarnim pedago¹kim metodama.

Znanstveno istra¾ivanje je proces akvizicije znanja koje se uèi prakticiranjem, aktivnim radom. Istra¾ivanje je intelektualni zanat koji se nikada ne nauèi jer mora stalno evoluirati pomoæu kreativnog i kritièkog razmi¹ljanja i stalnog konfrontiranja s realno¹æu – neka vrsta “mind buildinga” i intelektualne higijene. Za razliku od znanosti, ¹to je znanje, istra¾ivanje se dogaða na granicama neznanja i napreduje tako ¹to sve dovodi u pitanje, ukljuèujuæi i samu znanost. Znanstveno istra¾ivanje mora stalno evoluirati nova umijeæa i metode za rje¹avanja novonastalih problema. Zato je istra¾ivanje najbolja ¹kola kritièkog i kreativnog razmi¹ljanja motivirana znati¾eljom èiji produkt je provjereno i zato primjenljivo znanje. Selekciju izvrsnosti u znanstvenom istra¾ivanju vr¹e sami znanstvenici.

Umjetnost jos vi¹e razvija i stimulira kreativnost koja stvara raznovrsne ideje, a pokreæu ju emocije, ukljuèujuæi patnju. Konfrontacija s realno¹æu je nepotrebna i bila bi ogranièavajuæa. No proces selekcije izvrsnosti se vr¹i od strane javnosti i klijenata, te umjetnost podlije¾e pomodarstvu. Umjetnici, kao i tradicionalni humanisti, vi¹e apeliraju na emocije nego na razum, a emocije su va¾na ali efemerna valuta u na¹im ¾ivotima.

U znanstvenom istra¾ivanju, nakon konfrontacije raznih ideja s 'èinjenicama' kroz eksperimentalne i teoretske testove, mozemo se slo¾iti oko vjerodostojnosti svake nove paradigme. Istra¾ivanje i znanost su zato univerzalni jezik svih kultura koje prakticiraju znanstveno istra¾ivanje. Ovo umijeæe rje¹avanja problema je najdragocijeniji doprinos znanstvenog istra¾ivanja ljudskoj kulturi – najbolja ¹kola razmi¹ljanja. Zato su znanost i demokracija u korelaciji; hrane jedno drugo i ovise jedno o drugom.

Primjena rezultata znanstvenog istra¾ivanja dominira kao percepcija va¾nosti znanosti za dru¹tvo jer stvara komercijalna dobra i bogati dru¹tvo. Stoga se va¾nost rada “uzvodno” sistematski zanemaruje, a kako su originalna otkriæa, stvarne inovacije, usko grlo u razvoju novih primjena, nije sluèajno da su zemlje koje njeguju slobodna, bazièna, istra¾ivanja ujedno i najbogatije zemlje. Vidjeti æemo da je sporost u kreaciji inovacija uzrokovana nedovoljnim financiranjem baziènih istra¾ivanja radi pritiska za kratkoroènim profitima. Dans se bogato financira samo primjena postojeæih znanja a ne i poveæanje fonda znanja stimuliranjem znanstveno-istra¾ivaèkog rada kreativnih individua i njihovog “umre¾enja” kroz suradnju i kooperaciju. Analizirati æemo strukturu i kulturu znanstvenih institucija koje su kronièno ¹ampioni velikih otkriæa i usporediti ih s kronièno neproduktivnim institucijama.