2006.04.26. 19:39
Danas, 26.4.2006. održani su drugi po redu izbori za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Kako se i najavljivalo i šuškalo, i ovi izbori, na kojima su se svi kandidati (prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, prof. dr. sc. Vjekoslav Jerolimov i prof. dr. sc. Ivan Lovrinović) kandidirali po drugi puta, se moraju ponoviti, jer niti jedan od kandidata nije dobio natpolovičnu podršku izbornog tijela. U prvom krugu profesor Bjeliš dobio je najviše, 77 glasova, profesor Jerolimov 68, a profesor Lovrinovic 51 glas. Suzržanih glasača bilo je 9. U drugom krugu profesor Jerolimov dobio je 86, a profesor Bjeliš 85 glasova, uz čak 31 suzrdžan glas.
Urednik: ovo je kopija clanka kojeg je istovremeno stavio i kolega Pavić na ovu istu temu. Zahvaljujem kolegi Paviću na sugestiji da se ova dva clanka spoje u jedan.
Poslao/poslala: Marko Pavić
2006.04.26. 19:30
Na današnjoj zajedničkoj sjednici Senata i vijeća pordučja na kojoj je proveden postupak za izbor rektora nijedan od kandidata nije dobio potrebnu većinu glasova, te rektor Sveučilišta u Zagrebu nije izabran. Nakon što su prof. Aleksa Bjeliš i prof. Vjekoslav Jerolimov osvojili potreban broj glasova i ušli u drugi krug glasovanja, u drugom krugu prof. Jerolimov osvojio je 86 glasova, prof. Bjeliš 85 glasova, a 31 listić bio je nevažeći. Drugom krugu glasovanja pristipila su 202 člana glasačkog tijela, a prema Statutu Sveučilišta u Zagrebu da bi rektor bio izabran bila su mu potrebna 102 glasa. U slijedećih desetak dana bit će sazvana izvanredna sjednica Senata na kojoj će biti dogvoreni daljnji koraci u postupku za izbor rektora.
Iako su informacije o izboru odnosno o tome da niti jedan kandidat nije dobio dovoljan broj glasova da postane rektor vec dosle do connecta, mislim da vijest zasluzuje objavu na naslovnici.
Maloprije sam dobio informaciju od kolege senatora Sinise Milicica sa gore navedenim naslovom koji mi se ucinio zgodnim za staviti na naslovnicu.
Osobno tumacim rezultate tako da je vecina htjela u drugom krugu Bjelisa i Jerolimova od ponudjena tri kandidata, a u drugom krugu da se njih 31 suzdrzalo od glasanja jer je biracko tijelo bipolarizirano i jer zele da rektor ima, s obzirom na vaznost slijedeceg mandata u kojem cemo imati integraciju sveucilista i jedinstveni proracun, snazniju potporu senata za svoj rad i buduce reforme.
No, moguce je i da su Lovrinovicevi glasaci suzdrzali od glasanja u drugom krugu jer smatraju da niti jedan od dvojce kandidata u drugom krugu nece biti dobar rektor...
Sve u svemu bit ce zanimljivo vidjeti rasplet dogadjaja... Da li cemo imati treci ili n-ti krug sa istim kandidatima po principu najuporniji postaje rektor ili mozda neko novo ime ispliva koje nece tako bipolarizirati izborno tijelo....
Vasa razmisljanja? |
| Iskon prenosi izjavu prof. Jerolimova kako se vise nece kandidirati link |
|
| Vijest iz danasnjeg Vjesnika: link. |
|
| Vijest iz današnjeg Jutarnjeg lista: link |
|
Zao mi je sve trojice, koji su, nadam se, spremni se zrtvovati i dati svoj obol Sveucilistu i sveukupnoj hrvatskoj znanosti, ali mi svi zajedno PADAMO NA ISPITU. U nasih znanstvenika niti je dovoljno moralnosti, niti dovoljno istinoljubivosti, a o socijalnoj inteligenciji da i ne govorimo.
Za mene je ovo glasanje ziva metafora stanja u nasem drustvu, puki odraz niskog morala, niske istinoljubovosti i slobodoljubivosti.
U svim nasim insitutucijama vlada narcisoidnost (od C rkve do medija, preko znanosti, gospodarstva i politickih institucija) i zao mi je svih postenih, pametnih ljudi, koji su spremni se zrtvovati za opce dobro. Osobno znam Lovrinovica, a vjerojatno su i druga dvojica iznadprosjecna u tim osobinama i za njih je osobno dobro sto nisu izabrani. Kad-tad ce, nadam se, shvatiti da je za njih osobno dobro, sto nisu izabrani.
Nesto je uistinu TRULO u nasoj zemlji, Nema elite, nema harizmatskih osoba, koji bi povukli Crkvu, znanost, gospodarstvo, politiku i medije ka LJUBAVI I SLOBODI.
Tuzno, tuzno i nista vise ne bih dodao. Osim da nam samo dragi Bog moze pomoci. A toga nema, nema, jer mi ne trazimo Bozje ljude, koje nam je poslao. Mi ih ne trazimo. Nisam ni ja to donedavno ozbiljno shvacao. Predlagao sam 1999. da testiramo politicare, uspio sam 2003 cak pridobiti 10 od 13 kandidata da pridju testiranju. Doslo je samo 3, jer me mediji (osim donekle Vecernjeg lista) nisu podrzali, te je izostao PRITISAK JAVNOSTI da svi obvezatno pridju psihosocijalnom testiranju.
Nakon neuspjeha shvatio sam Bozju igru i ako ovo moje "glasno" razmisljanje moze pomoci da se ucini neki pomak, bit ce mi drago.
|
|
Zanimljivo je da je bivsi dekan FER-a prof. Krajcar prema gore navedenom clanku iz Jutarnjeg, najavio mogucu kandidaturu u trecem krugu izbora....
Dakle vec pocinju mjerkanja novih kandidata.... U svakom slucaju bit ce zanimljivo...
Jedino se nadam da ce senat imati toliko mudrosti da ne mijenja izborna pravila... Jer ako novi rektor ne moze dobiti natpolovicnu vecinu prisutnih clanova glasackog tijela kako je uopce za ocekivati da ce mu prolaziti reforme u senatu...
|
|
Ovdje je stvar jasna. Nije smak svijeta što ni u drugom pokušaju nije izabran rektor, niti tu ima što sporno kada su oni koji biraju u pitanju. Činjenica je da niti jedan kandidat NEMA potrebnu uvjerljivost i lidersku karizmu, pa je očekivano da sva trojica odustanu od izbora za rektora. SVA TROJICA! To je pitanje elementarne časti.
A mjenjati sada pravila bi samo otvorilo špekulativna pitanja s osnovom, jer bi ispalo da "narod" treba prilagoditi poglavaru. |
|
#6: Činjenica je da niti jedan kandidat NEMA potrebnu uvjerljivost i lidersku karizmu, pa je očekivano da sva trojica odustanu od izbora za rektora.
Pitam se da li uopće postoji takva osoba koja bi zadovoljila toliko biračko tijelo od više 200 ljudi. Malo sam skeptičan, ali vidjet ćemo što će biti...
|
|
na #6 i #7:
Ako bi se išla mijenjati pravila, možda bi bilo dobro predložiti da se - kada se već mijenjaju - promijene na način koji funkcionira na nekima od vodećih sveučilišta. Drugim riječima predložiti da se sadašnje smiješno, samoupravno izborno tijelo zamijeni radikalno drugačijim, suvislijim modelom. |
|
na #7:
Akademik Ivan Supek je dobio 95% glasova na izborima za rektora gdje je glasovalo preko 400 ljudi. 
na #8: koje radikalne promjene su se kod nas pokazale kao kvalitetni koraci naprijed u zadnjih 50 godina? Jos k tome na Sveucilistu?
'ave fun!
Sinisa |
|
| Mozda da malo pojasnim ovo na #8: korporativni model Harvarda bi bio kulturoloska i radikalna promjena i to prema nazad, kao sto sve radikalne promjene bez vizije znaju zavrsiti. Nisam a priori protiv radikalnih promjena, ali ovakvih da. |
|
Obično mislim jednako kao #8, ali ovaj put se priklanjam #9,#10.
Pitanja kolegi #8: Tko bi trebao imenovati malobrojno tijelo koje bi onda imenovalo rektora? Da li država, jer je SuZG u vlasništvu države? Ako da, tko bi to u ime države obavio - da li ministar?
U jednoj prijašnjoj diskusiji na ovom portalu od nekolicine connectovaca (i to baš od onih koje inače jako cijenim) bilo je iskazano oštro protivljenje demokratičnosti prilikom izbora rektora. Međutim, u zemlji u kojoj nisu izgrađeni i prihvaćeni nikakvi objektivni kriteriji kvalitete po mom dubokom uvjerenju demokracija i veće izborno tijelo je ipak najmanje loše rješenje. |
|
Quote:
korporativni model Harvarda bi bio kulturoloska i radikalna promjena i to prema nazad,
Možete li pojasniti, ili Vam trebam vjerovati na riječ?
Ključna promjena koja se treba dogoditi u upravljanju Sveučilištem koje je većinom objektivno loše i u svjetskim razmjerima nekonkurentno i s niskim ratingom su onakve promjene koje većini zaposlenih neće biti ugodne. Harvard ima top-down approach - vanjski, vrlo ugledni ljudi biraju predsjednika (ekvivalent rektora), on postavlja dekane, dekani upravljaju novačenjem i napredovanjem nastavnika/istraživača. Na hrvatskim sveučilištima je sve obrnuto. Mislim, rektor najvećeg sveučilišta u osobi treba biti karizmatski leader, koji je IZNIMNO uspješan u protekloj profesionalnoj karijeri. Koliko bivših (recentnih), sadašnjih i kandidata za buduće rektore SuZG zadovoljava taj kriterij? Koliko trenutnih dekana zagrebačkih fakulteta ma i približno zadovoljava taj kriterij? Naprotiv, imamo tipične kompromisne predstavnike mase iz koje su ponikli, što je i za očekivati kod ovakvog izbornog modela.
Što se vizije tiče, gdje vidite viziju u programima sadašnjih kandidata za rektora? Gdje ste vidjeli viziju i plan u djelovanju sadašnje rektorice?
Na #9: Tko su akadamiku Supeku bili protukandidati? (ne dvojim da je bio zaslužio podršku od 95%, samo pitam). |
|
| Na #11: Imam ideju o tome tko bi trebao odabrati prvo upravno tijelo SuZG (koja je međutim, vrlo radikalna ): na primjer, upravo Fellows of Harvard College (ili ekvivalentno tijelo nekog drugog od najuglednijih svjetskih sveučilišta), i to kao naručenu studiju, na temelju kandidata koje bi mogli predlagati npr. svi alumni s doktoratom SuZG. Neka im MZOS predloži, a Sabor potvrdi dokument o viziji razvoja visokog obrazovanja u Hrvatskoj, te nek se ravnaju po tome i po CV-ima kandidata (uži izbor kojih bi i osobno intervjuirali). Sada će netko reći da Fellows of Harvard College nisu dovoljno svjesni hrvatskih posebnosti. Slažem se, ali u ovom slučaju mislim da je to prednost. |
|
| Ovo bih naravno objeručke prihvatio (može i MIT umjesto Harvarda). Ali kako to provesti? Kako imam dosta dugo iskustvo života među hrvatskim političarima, a naročito još puno dulje iskustvo života u hrvatskoj akademskoj zajednici, bojim se da je odgovor: Nikako! |
|
| Na #15: Ma slažem se. Ali onda treba priznati urbi et orbi da se ništa pametno ne može učiniti i otići drugdje gdje se može. Pristup "pazi, tako da ostanem nevina" neće nas odvesti nikamo. |
|
| Komentar #15 je odgovor na #14. |
|
Izjava sadasnje rektorice da su "Oni koji su ubacili nevažeće listiće poigrali su
se s ostatkom izbornoga tijela" napad je na jedan od legitimnih izbora glasaca.
Vrsenje pritiska da se bilo koja od n+1 opcija (n kandidata + neopredijeljen) ne bi
smjela zaokruzivati napad je na demokratske principe i slobodu misljenja i time
dokazuje demokratsku nekulturu sadasnje rektorice. |
|
S druge strane ta ista rektorica NIJE pozvala svoje pravnike da uloze tuzbu na
SLUZBENO obrazlozenje suca u slucaju Djapic koji je u sluzbenom, dakle
utuzivom obliku, izjavio da je uobicajena i normalna
praksa da se na hrvatskim sveucilistima prepisuju magisteriji i
time nanio veliku stetu ugledu, konkurentnosti i, sada kada se studiji placaju, time i veliku financijsku stetu hrvatskim sveucilistima. A to je bila tuzba koju je bilo trivijalno dobiti. |
|
Ne bih ulazio u detaljniju raspravu o tome koji je model bolji između mnogih mogućih, u upravljanju sveučilištem. Ja samo ističem, kakvo god tijelo odlučivalo, te koliko je god brojno, ako niti jedan od trojice kandidata ne može dobiti nešto više od trećine!!! / čini mi se/ glasova, za koje pretpostavljam da su izraz strukture sveučilišta, onda je logično misliti:
1. Ti ljudi nemaju potrebnu lidersku karizmu niti su prepoznate njihove kvalitete
2. Sveučilište je toliko interesno i statusno podjeljeno da i nije stvarno jedno sveučilište, makar se krije pod tim imenom
3. Aktualno rukovodstvo sveučilišta ne radi dobro svoj posao, jer i pored toga što je jedan od kandidata iz sadašnjega rukovodstva, te što je Rektorica javno stala iza njega, doživjeli su fijasko
4. Ti kandidati su izraz neprincipijelnih pozicija, jer bi u suprotnom, već nakon prvoga neuspješnoga izbora kazali- HVALA gospodo!
|
|
| Još ipak oko upravljanja. U principu sam za to da upravlja, bez alibija onaj tko plaća. Ali, vrlo respektiram stav #11 o kriterijima i upravljanju kvalitetom, pa zato imam zadršku prema tom modelu s obzirom na vlasnika! |
|
| Iako je u zadnjem krugu dala otvorenu podrsku prof. Lovrinovicu, dekanica Agronomskog fakulteta prof. Havranek u Vecernjem listu tvrdi da se nitko od dosadasnjih kandidata nebi trebao kandidirati te da je protiv mijenjanja statuta link |
|
Re #15: Ma slažem se. Ali onda treba priznati urbi et orbi da se ništa pametno ne može učiniti i otići drugdje gdje se može.
Slazem se sa #14 da zbog povijesnih/kulturoloskih razloga bi bilo tesko uvesti tako veliku promjenu na Sveuciliste u Zagrebu, i sa #15 da treba to i priznati. Ali u tom slucaju na tim greskama i problemima bi se trebalo uciti i ne ciniti ih ponovo.
Na primjer, pri osnivanju novih sveucilista.
Zasto upravljanje barem jednog od novoosnovanih sveucilista (cak 4 u posljednjih nekoliko godina) nije utemeljeno na drugacijim principima? Zasto se ponovo u startu replicira model samoupravljanja koji ne funkcionira?
Da dodam jos konkretnih primjera na #8 - npr. moje sadasnje sveuciliste ima upravljanje na cijem je celu Predsjednik i Board of Trustees od oko 40 clanova, uglavnom uspjesnih bivsih studenata (cf. nacin izbora i domene odluba trustee-ja. Trustee-i imaju zadnju rijec prakticki o svemu. Neki od trustee-ja su svjezi diplomci od prosle godine.
Takodjer, primjetite da u Harvard Corporationu postoji clan koji trenutno radi na Princetonu, kao sto i medju trustee-ima Princetona ima ljudi koji su profesori na Harvardu ili Emory-ju. Ima i stranaca. I to sve nije nikakav problem. (Ovo dvoje uopce ne bih ni spominjao da vec nije bilo slucajeva na Sveucilistu u Zagrebu gdje su se zazivali konflikti interesa te nepovjerenje prema strancima prilikom jednog (i jedinog?) external review-a odsjeka za Fiziku.)
Kako bilo, poanta je: jasno mi je za Zagreb, ali zasto se onda greske ponavljanju iznova i iznova u mjestima gdje se pocinje "from scratch" i gdje ne postoji uteg proslosti oko vrata?
|
|
Alternativa top-down U.S. modelu, bliza bottom-up Zagrebackom, je Cambridge, gdje Regent House sa svojih ~3000 clanova bira The Council i Vice Chancellor-a, koji sluze kao egzekutivni ogranak vlasti na sveucilistu.
Tu duga tradicija sustava ide u prilog Cambridge-u (800 godina sveucilista, 80 godina ovakvog sustava!). Ali i oni su prihvatili potrebu vanjskog utjecja na sveuciliste, i od 1.5.2005. u Council biraju dva "External member"-a, koji ne smiju biti zaposleni u sveucilistu, a jedan od kojih postaje predsjednik Nadzornog odbora.
PS: Osobno mislim da bi u HR sustavu top-down (korporativni) model trenutno bio znacajno efikasniji i brzi, kako zbog relativno slabo postojece kulture meritokracije u akademiji koja bi napredovala pod cvrscim managementom, ali prvenstveno zbog vrlo kratkog prozora koji HR ima za uzdizanje svoje akademije na europski nivo - prije nego se otvore granice i slome psiholoske barijere studenata za studiranje bilo gdje u svijetu.
|
|
Mario, ideje zvuci zanimljivo, ali postoji pitanje provedbe:
a) tko bi morao donijeti ovakve promjene?
b) da li bi promjene zazivjele u stvarnosti?
c) postoji li osoba za koju znas da bi takve promjene mogla provesti? |
|
| Grrrrrrrrr. Isprike za koristenje pravog imena. Trebalo bi uvesti mogucnost promjene komentara u 5 minuta od posljednje promjene. |
|
| Na #24: Ja nisam Mario, ali ipak: Sveučilišta u Hrvatskoj su javne, državne ustanove. Postoji Zakon o visokom školstvu koji regulira mnoga od tih pitanja, koji se može promijeniti u željenom smjeru. Znači odgovor na a) je vjerojatno "Sabor". Odgovor na b) je - morale bi, ako bi novim zakonom postojeća rješenja bila stavljena izvan zakona. |
|
Na #26.
Bilo kakve radikalne strukturne promjene Sveucilista u Zagrebu u Saboru su visoko vjerojatno nemoguce. Zasto? Zato sto imamo povecan broj zainteresiranih strana. Na razini Sveucilista vec sada imamo nesukladne interese akademskih grupacija koje izmedju sebe paraliziraju izbor rektora. Da dodamo jos Sabor, interesi ovih akademskih grupacija ne bi nestali, a njima bi se pridruzili i dnevnopoliticki interesi politickih stranaka. Takvi razliciti interesi otezali bi radikalne stukturne promjene, a visoko je vjerojatno da promjene koje bi bile donesene ne bi bile kvalitetne. Ovo je vidljivo iz Fleginog zakona o visokom obrazovanju, za kojega se svi slazu da je unisten kompromisima kroz amandmane koji su se morali donijeti zbog interesnih skupina.
Meni se cini da Sabor ne smije odredjivati unutarnji ustroj pojedinog sveucilista. Mislim da to mora biti napravljeno Statutom jer bi se u suprotnom mogla podnijeti tuzba o krsenju autonomije sveucilista. Ipak, o ovom pitanju bih rado cuo misljenje pravnika.
Sto se tice odgovora na b, cinjenica da su odredjena rjesenja stavljena izvan zakona dovest ce samo do promjena u formalnom ustroju. Literatura javnih politka, kao i empirijska istrazivanja, pokazuju da samo formalne promjene mogu donijeti do rezultata tek u (pre)dugom vremenskom periodu. U praksi javnih politika da bi strukurna promjena prosla potrebno je da se poklopi jos nekoliko znacajnih istovremenih stvari. Dvije stvari koje se moraju poklopiti, a koje mi se cine posebno vazne u slucaju Sveucilista u Zagrebu su:
- pristanak veto igraca. Prema teoriji (Tsebelis) veto igraci su oni cije protivljenje moze zaustaviti donosenje ili provodjenje politike. Na Sveucilistu u Zagrebu veto igraci su, formalno (gledajuci donosenje odluka o politikama), glasaci u Senatu. Neformalno - gledajuci provodjenje politika - su se dosad kao utjecajni veto igraci profilirali Pravni, Ekonomski i Filozofski fakultet. Napominjem da oni nisu jedini i da tu ima dosta materijala za istrazivanje za znanstveni clanak. Dosad jos nijednom nije bilo konsenzusa veto igraca za radikalne promjene.
- postojanje vodje. U teoriji promjena javne politike ovo nazivaju policy entrepreneur, ali jednostavnim jezikom cinjenica je da Sveuciliste dulje vrijeme nije imalo osobu koja je snazno gurala prema reformi Sveucilista. |
|
Re #24 - #27: Slozio bi se sa #26 o tome tko bi te promjene trebao donijeti, no uvazavam i realnosti 'na terenu' o kojima prica #27. Zato moji komentari primarno nisu usmjereni na "stara" sveucilista, vec na nova, koje Sabor upravo ovih dana osniva.
Ukoliko su Sabor, Vlada i Ministarstvo spremni priznati svoju nemoc pred utvrdjenom akademskom tradicijom, neka ciljano koriste novoosnovana, dobro osmisljena i financirana, Sveucilista kao zacetke nove tradicije. Takva strategija ili razmisljanja nisu odmah ocigledna u odlukama o Puli, Zadru, Dubrovniku, iako se njeni tragovi naziru se u naglom investiranju u Rijeku i Split. No ono sto me tamo brine je sto investicije nisu popracene (citaj: uvjetovane) odgovarajucim strukturalnim promjenama i definicijom dugorocne vizije i ciljeva na tim mjestima.
Kako bilo, mi u ovoj diskusiji o metodama upravljanja sveucilistom ne mozemo pomoci puno vise od prenosenja iskustava sa mjesta na kojima jesmo (i to i radimo). Uzimanje njih u obzir i njihova eventualna primjena su izvan domene nase odgovornosti. Sto ce napraviti s time je izbor koji je ostavljen politici i akademiji unutar Hrvatske.
Zato zelim sve najbolje i puno srece svojoj Almi Mater u eventualnoj promjeni statuta, izboru novog rektora, zadrzavanju starog, ili stogod drugo odlucila...
|
|
Rece #28
Quote:
Ukoliko su Sabor, Vlada i Ministarstvo spremni priznati svoju nemoc....
Mislim da tekst iza ovog nuznog uvjeta spada u kategoriju znanstvene fantastike. Znam da zvuci da se ovdje pridruzujem ekipi "a sto se tu moze?", no cini mi se da ovaj smjer nije nikako provediv danas.
Sto se tice same organizacije izbora na Sveucilistu -- dovoljan je manji, povrsinski zahvat na statutu -- uvodjenje treceg kruga (tzv. kandidat vs. biraci), u kojemu kandidat koji je dobio najvise glasova u drugom krugu trazi natpolovicnu potporu. (hmph... pravedno rjesenje bilo bi da, ako taj ne dobije natpolovicnu potporu, da se isproba i drugi kandidat iz drugog kruga (treci krug, pokusaj drugi ), pa tek onda izbori propadaju).
Zanima me komentar na medijsku izjavu koju je prenio #5: da se profesor Krajcar sa FER-a mozda kandidira u trecem pokusaju izbora?
'ave fun!
Sinisa |
|
Činjenica jest da je znanost jedna od najdemokratskijih ljudskih djelatnosti jer joj je stalna i argumentirana kritika u samoj njezinoj naravi.
Međutim, pri izboru vodećih ljudi u znanosti i obrazovanju nije bitna obljubljenost nego kompetentnost. U zajednici koja se pretežno sastoji od upitno kompetentnih ljudi kakav može biti ishod dizanja ruku velikog broja glasača? Kakvi se motivi uopće mogu pretpostaviti pri izboru vodećih ljudi? Hoće li nekompetentni ikada birati najkompetentnije?
Već sam to nekoliko puta napisao i nemam drugoga izbora nego ponoviti: za biranje vodećih, najkompetentnijih osoba u znanosti nema boljega modela od toga da ih bira mali broj jednako kompetentnih i potpuno neovisnih/objektivnih glasača, koji će zbog vlastita ugleda dobro paziti komu daju glas.
Ni ja ne vidim bolje mogućnosti nego da to malo izborno tijelo predloži netko izvan RH. Pa pogledajte bilo koje "vrhunsko" tijelo u našoj znanosti. Najčešće su to osobe koje se imenuju po političkim ili osobnim/interesnim kriterijima!
|
|
Mislim da bi bilo dobro da se pozove sadasnja rektorica kao gost portala.
Naravno, to ce joj biti dosta nezahvalna uloga ukoliko je prihvati, jer je sveuciliste
puno afera, od proracuna studentskog zbora, do prljavih borbi medju fakultetskim
vodstvima itd. i tu se ocito rektorica nije najbolje snasla, no dobro bi bilo cuti i njenu
stranu, koji su stvarni problemi i uvjeti koji su je opstruirali da vodi sveuciliste
kako treba, te koji su njeni savjeti pretendentima na ulogu u rjesavanju dugogodisnjih problema zagrebackog sveuilista.
Drugo, ne slazem se s defetizmom zagrebackih znanstvenih politicara da
je u redu i sasma normalno da se pravni itd. fakulteti odvoje od sveucilista
u zasebno sveuciliste. Ti fakulteti ne pripadaju svojim vodstvima nego
gradjanima koji ih financiraju. U redu je da se nezavisno stvaraju novi
privatni fakulteti i sveucilista, no parcijalizacija sustava koji se gradi i
ima tradiciju
od nekoliko stotina godina nemaju prava sadasnji korisnici na grbaci gradjana
otudjiti da bi lakse zaradjivali novac koji dobivaju na osnovu piratskog
upisivanja preko kvota i viska studenata za koje nema uvjeta studiranja,
gdje se krse bolonjski propisi i drzava placa studentska prava studentima
preko kvota. Onaj zbunjeni bivsi ministar Flego je napravio skandal
svojim, cini se tocnim izjavama, da su statistike o obrazovanju dane
EU komisijama netocne, ili krivo interpretirane. Zamislite sad kakav bi bio
skandal da stotine prevarenih studanata koji su upisani na fakulette koji nemaju
ni dovoljno sjedala u najvecim predavaonima da bi svi upisani studenti studirali,
i ti studenti placaju studij, da se oni organiziraju i tuze recimo pravni fakultet,
EU komisijama itd. gdje pravni fakultet izlazi s brojkama kao da
zadovbljava Bolonjske kriterije. Bilo koji gradjanin, moze
ovdje pokrenuti veci skandal nego je onaj koji je pokrenuo Flego. Ne vjerujem
da ce biti velikih zarada, ako se uvede red, jasni kriteriji drzavnih subvencija
i disciplina u obrazovnim standardima. To se lakse postize ujedinjenim
sveucilistem. Imamo sveucilisnu knjiznicu, sportske bazene, usluge
tehnickih odjela, itd. Optimalno koristenje tih je DUZNOST zaposlenika
secuilista koji su financirani iz drzavnog proracuna. Takodjer je
duznost svih zagrebackih znanstvenih politicara da ukazuju na drustveni
interes, a ne da zatvaraju oci kad vide da je neki fakultet MOCAN (sto je kontraargument za razumnog covjeka).
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 20:57h CET