2006.02.26. 10:14
Nakon 5 godina ispunjenih kontroverzama Larry Summers predao je ostavku na mjesto predsjednika Harvard Sveucilista. Ostavka je iznudena nakon sto je utjecajni Faculty of Arts and Sciences nagovjestio glasanje o nepovjerenju predsjedniku Sveucilista. Kakvi su odjeci te ostavke na Harvardu i sire? Da li clanovi portala, posebice oni koji sada rade na Harvard Sveucilistu, znaju nesto vise o cijelom slucaju? Odlomak iz nedavnog clanka u NYT:
"The announcement by Dr. Summers, an economist and a former secretary of the Treasury, disappointed many students on the campus and raised questions about future leaders' ability to govern Harvard with its vocal and independent-minded faculty."
Dr. Summers, who earned a base salary of $563,000 in the 2004-5 academic year and received a 3 percent raise last July, is to leave office June 30. Derek C. Bok, 75, who was Harvard's president from 1971 to 1991, will serve as interim president until a permanent successor is found.
Hailed in his first days as a once-in-a-century leader, in the mold of perhaps Harvard's greatest president, Charles W. Eliot, Dr. Summers, 51, came into office with plans to expand the campus, put new focus on undergraduate education and integrate the university's schools. But he eventually alienated professors with a personal style that many saw as bullying and arrogant.
His well-known desire to change Harvard's culture, which he saw as complacent, was accompanied by slights to some faculty members and missteps like his statement last year that women might lack an intrinsic aptitude for math and science."
"The uproar of 1865 resulted in Harvard becoming more egalitarian and left nobody in charge ? in a sense, American education has made a similar transition over the last century, no longer leaving Harvard with the necessity of being in control. This may also leave Harvard, finally, free to shape its modern identity on its own terms." |
Summers-ova saga traje već više od godinu dana. Pogledajte Science i Nature iz 2004 godine. Prvo se zamjerio ženskom dijelu arts and Sciences Faculty, jer je žene kategorizirao kao intelektuialno inferiornije posebno za matematiku. Nakon što je prežio nastalu buru, ponovno je pokuša provesti neke reforme, koje su se prije svega ticale studenata.
|
|
Summers je došao iz američke administracije. To akademski krugovi obično ne prihvaćaju sa simpatijama, osim ako niste bili vrlo, vrlo visoko u politici. Npr. Eisenhover kao ratni vođa 2. svjetskog rata na ColumbiaUniversity. Ako ste, s druge strane, bogataš iz industrijskih krugova (imate mnogo novaca) i odlične industrijske veze, možete biti prihvaćeni i podržani.
Summersov glavni grijeh je ipak to što je pokušao razbiti konzervativnost harvardske akademske zajednice. Začuđujuće da je to tako, usprkos briljatnim krugovima u prirodnim znanostima, sklonim inovacijama To se može postići možda na Stanfordu,
Stony Brook-u, ili čak Caltech-u, ali ne na Harvardu.
hrvatska se može pohvaliti nekim sličnostima. Nuismo baš briljantni na našim sveučilištima u znanostima (čast iznimkama!), ali smo zato totalno učmali i nepokretni. Volimo nepromijenjenu tradiciju 19. stoljeća.
|
|
| Cudio sam se da je Summers prezivio onu aferu u 2004 godini. Stoga me jos vise zaintrigirao njegov sadasnji odlazak. Danasnji clanak u NYT aludira da je u pozadini sukob izmedu uvodenja novih koncepcija i zadrzavanja konzervativnih stavova u ustroju Harvard Sveucilista. O tome bi bilo interesantno cuti od osoba koji su sada na Harvardu i reakcijama njihovih kolega. |
|
Iz članka Matthew Pearla u današnjem New York Timesu (hvala kolegi Pravdiću što mi ga je poslao) čini mi se najzanimljiviji njegov zaključni dio: " But in the end, and in defiance of the overwhelming level of national news media attention all week, this incident may commemorate how America has outgrown Harvard. It is still our most prestigious brand; but as a Harvard alumnus, I find it especially obvious that today there are so many equally outstanding institutions, public as well as private, and such a huge proportion of the public is now college-educated, that Harvard no longer dictates the dominant model for the Americal university."
Kad se tomu doda odlomak iz originalnoga Ivanova teksta (vidi gore), čini mi se da se vraćamo u krugu na onu analizu u Economistu. Ukratko: američka su sveučilišta najbolja na svijetu zato što nema dominantnoga sistema, nego se svako razvija po svojim vlastitim prosudbama.
U članku ima i jedna zanimljiva crta razmišljanja o tomu kako se s vremenom mijenjalo to komu Predsjednik Harvarda odgovara (tko ga bira). Iz toga razmišljanja legitimno se nameće pitanje o granicama demokracije pri izboru Predsjednika. To je pitanje posebno aktualno u prigodi skoroga izbora rektora Sveučilišta u Zagrebu. |
|
Reportaze o stvarnoj naravi Summersovog slucaja u americkim medijima - ukljucujici i harvardski studentski list The Crimson - vecinom su izrazito povrsne, a cesto i politicki pristrane.
Slucaj se obicno prikazuje ovako: Summersovi politicki stavovi nisu bili dovoljno korektni da bi ih liberalni profesori tolerirali; Summers je htio reformirati ucmalu akademsku klimu, a profesori su se odupirali da bi zastitili vlastitu komociju; Summersov otvoren i izravan nastup nije godio akademskim primadonama; Summers je htio reformirati kvalitetu predavanja i zato je imao podrsku studentata; itd., its.
U stvarnosti, situacija je nesto kompleksnija i najbolje ju je sagledati u kontekstu generalnih tendencija u americkom visokom skolstvu. Summersa je harvardska Korporacija (najvise upravno tijelo) odabrala kako bi Sveuciliste gurnuo prema vecoj profitabilnosti (iako je Harvard vec i sada najbogatije sveuciliste na svijetu) i blizoj suradnji s industrijom (pogotovo biotehnoloskom), te opcenito ga vise podvrgnuo trzisnim silama. Takva reforma bila bi u skladu s promjenama diljem SADa. No te su promjene na drugim sveucilistima obicno posljedica financijske krize - javna sveucilista su posebno pogodjena jer se javno ulaganje u znanost i obrazovanje u SADu konzistento smanjuje vec duze vrijeme. Na Harvardu ne postoji takva financijska prisila, pa je bilo za ocekivati da ce doci do sukoba Summersove administrativne fakcije koja se zalaze za trzisno-orijentirano Sveuciliste i odredjene akademske fakcije, posebno u humanistickim i fundamentalnim prirodnim znanostima, koja vidi Sveuciliste kao civilizacijsku tekovinu posvecenu razvoju fundamentalnih znanja. Da je Summers najvecu potporu medju profesorima imao u Ekonomskom odsjeku nije samo posljedica solidarnosti harvardskih ekonomista sa svojim bivsim kolegom. Takodjer nije cudno da je Summers uzivao dosta potpore u HLSu (pravna skola), HBSu (business) i HMSu (medicina), a bio relativno nepopularan u HSPHu (javno zdravstvo) i jasno u FASu.
Vjerujem da bi se ovaj sukob oko koncepcije Sveucilista zavrsio drugacije da je Summers bio osoba s vise politicke takticnosti. Centralna administracija je u pocetnoj prednosti nad profesorskim kadrom samim time sto je hijerarhijski organizirana, dok su profesorsi neorganizirani i razjedinjeni. Samo je Summersov izrazito nasilnicki pristup reformi mogao dovoljno razjariti profesore da se ujedine u prosvjedu protiv njega.
Svi su javni skandali - Summersov sukob s clanovima Odsjeka za afro-americke studije, Summersova izjava da su svi kriticari Izraela efektivno antisemiti, Summersova potpora kolegi ekonomistu Andreiu Shleiferu ciji su mutni poslovi u Rusiji kostali Harvard $25M u pravnoj nagodbi, Summersov otkaz Billu Kirbyju, dekanu FASa, kojeg je vecina profesora vec smatrala prepopustljivim prema centralnoj administraciji, i konacno Summersova famozna izjava o urodjenom nedostatku afiniteta za znanost kod zena koja je isprovocirala prvo glasanje o nepovjerenju FASa (dogadjaj bez presedana u 400 godina povijesti Sveucilista) - bili tek simptomaticni povrsinski povodi za konfrontaciju. Koliko god svi oni bili izvor loseg publiciteta za Sveuciliste, vjerojatno sami po sebi ne bi bili uzrokovali ovako siroku pobunu. Stvarni problemi bili su iza zatvorenih vrata: Summersovo uplitanje u financijsko poslovanje odsjeka i pogotovo u odabir redovitih profesora (tenured appointments). Kao predsjednik Sveucilista, Summers je imao zadnju rijec u svim akademskim namjestenjima. Prijasnji predsjednici su opcenito svoju ulogu zadrzavali na financijskim detaljima namjestenja, ali su prihvacali preporuke profesorskih odbora koji odabiru kandidate. Summers je cesto neregularno odborima i cijelim odsjecima davao upute o tome koga bi trebalo kandidirati, i jednako cesto odbijao kandidate koji nisu odgovarali tim uputama. Cilj ovog uplitanja bio je nametnuti odsjecima politiku zaposljavanja koja bi preusmjerila njihovo znanstveno djelovanje prema podrucijma s vecim trzisnim potencijalom. Ovo je, izmedju ostalog, bila mracnija pozadina Summersovih velikih investicija u biotehnogiju. Ne bi bilo primjereno da na otvorenom forumu opisujem povjerljive detalje konkretnih slucajeva, ali mogu reci da su u nekoliko navrata Summerove odluke o profesurama pokrenule rasprave o mogucim tuzbama zbog diskriminacije na radnom mjestu. Naravno, Summersov arogantni karakter i manjkavi bonton je samo pridonio nezadovoljstu koje je ovim uzrokovano.
Posljedice svega ovoga su poznate. Godina dana je prosla od prvog glasa nepovjerenja FASa, kad je Summers javno obecao da ce korigirati svoj pristup. Nikakva korekcija se nije desila, i FAS je samo cekao povod za novu pobunu. Kad je Summers dao otkaz dekanu FASa, profesori su najavili novi glas nepovjerenja. Jasno, takav glas sam po sebi nema nikakvih administrativnih reperkusija, ali predstavlja pozamasnu blamazu. Nakon prvog glasa nepovjerenja harvardska Korporacija (glavno upravno tijelo) nije htjela reagirati, da se ne bi cinilo da je lako popustila profesorima. Ali pred drugo glasanje postalo joj je ocito da se profesorsko negodovanje nece stisati te da ce, sto duze traje, FAS postati sve teze kontrolirati. Zato su prisilili Summersa da podnese ostavku.
Kratkorocno, Summersova ostavka znacajna je pobjeda za one koji misle da se visko-obrazovne ustanove trebaju oduprijeti trzisnim silama i povoditi iskljucivo akademskim motivima. Ovo je pogotovo bitno za fundamentalne prirodne znanosti, koje se nalaze pod mozda najjacim pritiskom.
Dugorocno, tesko je predvidjeti da li ce se ishod ove bitke pokazati znacajnim. Korporacija zasigurno nece odustati od svojih sirokih planova za trzisnu reformu Sveucilista. Ako za novog predsjednika odaberu nekog puno takticnijeg, moguce je da ce se reforma nastaviti, makar donekle sporije. Ako hrabrost profesora ne splasne u godinu dana koliko se ocekuje da ce potraga za novim predsjednikom trajati, moguce je da ta reforma barem ne bude na ustrb postojecih odsjeka. Vjerojatno je da ce se u ovom medjurazdoblju (v.d. ce biti bivsi predsjednik Derek Bok, kojeg profesori uvelike postuju kao diplomata) dovrsiti reforma nastavnog programa, koja je najvaznija tema za studente (mnogi studenti su povjerovali propagandi administracije koja se htjela predstaviti kao borac za studentske interese, pa je stoga medju studentima podrska Summersu bila zamjetna; no reforma nastavnog programa nikada ni Summersu ni profesorima nije bila u prvom planu). Predvidjam da ce se nakon nekog, ne tako dugog, vremena situacija na Sveucilistu u potpunosti normalizirati.
Nazalost ne vjerujem da ce pobjeda harvardskih profesora nad vulgarnim monetaristima, cak i ako se pokaze dugorocnom, imati veliki odjek u ostatku SADa. Sveucilista u slabijoj financijskoj poziciji mnogo su laksa meta trzisnih reformi. Opcenito, ako se trenutni trend nastavi, buducnost fundamentalnog istrazivanja u SADu nije ruzicasta.
|
|
Mozda samo jos malo pozadinskih detalja o upravnoj strukturi Harvarda. Glavno upravno tijelo je Korporacija (the Harvard Corporation, sluzbeno President and Fellows of Harvard College). Korporacija ima sest clanova (fellows), a sedmi je predsjednik Sveucilista ex officio. Clanovi imaju dozivotne mandate, a u slucaju smrti ili umirovljenja pojedinog clana, preostali clanovi imenuju zamjenu. Clanovi su obicno ljudi iz politickih, financijskih ili visokih administativnih krugova (ili iz neke kombinacije ovih krugova). Clanovi odabiru i smjenjuju predsjednika, ali je predsjednikov mandat tradicionalno bez vremenskog ogranicenja. Izabrani nadzorni odbor (Board of Overseers) ima samo savjetodavnu funkciju.
Financijski i administrativno, individualne su harvardske skole (kao FAS ili Harvard Business School) vecinom nezavisne, ali visoke administratore (dekane i dodekane) u svim skolama imenuje predsjednik Sveucilista. Faculty of Arts and Sciences, ciji je Harvard College dio, je najveca i najbogatija skola.
Formalno je autoritet Korporacije i predsjednika nad svim sveucilisnim pitanjima neogranicen, ali tradicionalno ne zadire u striktno akademska pitanja. Summersov odstup od ove tradicije bio je izvor sukoba. Takodjer, profesori tradicionalno nemaju ulogu u odabiru predsjednika ili dekana, ali je izvjesno da ce ih Korporacija konzultirati bar u skorijoj buducnosti. |
|
| Puno hvala za taj tekst, jer sam upravo na to mislio kad sam spominjao pitanje demokracije pri izboru Rektora u Zagrebu. Bilo mi je stalo samo da pokrenem to pitanje, premda ne očekujem da cu time ikoga ovdje zamisliti. |
|
Preporučam zainteresiranima članak u zadnjem broju The Economist-a (February 25th - March3, p. 47 i 4 . Analiza je svakako dobra i daje neke podatke koje nisam nalazio u Science ili Nature. |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 21:10h CET