Sesardiæ se suprotstavlja prihvaæenom mi¹ljenju u filozofiji znanosti da se udio genetskih uvjetovanosti kod ljudi naèelno ne mo¾e odrediti, tvredeæo da se radi zapravo samo o "politièkoj korektnosti". On tvrdi da bi se argumentirani filozofski stavovi o nasljeðivanju trebali temeljiti na empirijskim instra¾ivanjima:

Recimo, po mi¹ljenju nekih od najuglednijih struènjaka u diferencijalnoj psihologiji, udio gena u obja¹njenju razlika u inteligenciji meðu odraslim osobama penje se èak do znamenke od 80 posto

Ne ¾eleæi ulaziti u polemiku sa Sesardiæem niti s psiholozima, imam laièko pitanje za genetièare. Tko je izmjerio taj faktor 0.8 koji Sesardiæ navodi? Koji su error barovi :)?

Komentari (clanova koji su komentirali: 5) Komentara po autoru:    5 4 2 2 1

#1: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-15 09:38:58 Profesor Sesardiæ mi je javio da u on-line verziji nedostaje cijeli prvi paragraf eseja pa cu vidjeti sto se dogodilo. Takodjer, u èlanku o opasnim idejama kako ih vide hrvatski znanstvenici nedostaju potpisi pod slike.

#2: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-15 10:31:54 Na #0: Glavni proponent ideje je Arthur Jensen s Berkeleya. Nalazi su, na ¾alost, statistièki vrlo znaèajni i reproducibilni. Laièki summary (iz pera poznatog politièki nekorektnog laika) mo¾ete naæi ovdje. Rezultati mjerenja su nedvosmisleni, njihova interpretacija nije. Ni najmanje.

#3: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-15 11:12:17 Profesor Sesardiæ, koga poznajem niz godina i koji je bez sumnje vodeæi hrvatski filozof znanosti, je vrlo zainteresiran za sve komentare na esej i knjigu te otvoren za raspravu. On nije èlan Connecta, no reci cu mu da je èlanak i na Connectu.

#4: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-15 16:04:16 Nisam se do sada ozbiljnijie bavio (citao i razmisljao) tim pitanjem. Zahvalan sam kolegi Sesardicu na izno¹enju tako zanimljive teme. I kolegi Lenhardu na zanimljivome linku (#2). Svakako æu nastojati nabaviti knjigu. Ovaj èas me muèi samo jedno pitanje: je li moguæe da je tako te¹ko prihvatiti èinjenice o nasljednosti inteligencije? Pri tome prvenstveno mislim na znanstvenike. Za politièare me to toliko ne èudi.

#5: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-15 17:01:26 Citajuci inace vrlo opsiran clanak prof. Sesardica, cudio sam se kako je bio nedorecen u objasnjenju dogme koju Lewontin zastupa, a on je zeli pobiti. Vjerovatno o tome pise u ovome dijelu clanka koji je ispao. Sto se naslijednosti inteligencije tice (kako je god definirali), studije konkordantnosti su vrlo zgodne i informativne. Njima je utvrdjeno da ista osoba dva puta testirana ima gotovo istu slicnost rezultata kao i dva jednojajcana blizanca odgajana u istoj sredini. Jednojajcani blizanci odgajani odvojeno imaju nesto nizu korelaciju od ove, ali jos uvijek jako visoku i znacajno visu od "obicne" brace i sestara odgajanih skupa itd. itd.   Par zanimljivih citata iz Jensenovog teksta:   "There are hints in the recent literature that g may be largely a measure of the default level of a particular neurotransmitter associated with states of mental alertness and speed of thought; it appears that calling people of subnormal intelligence “slow” may not be just a metaphor!"  Po ovome ispada da neciji osobni IQ moze biti u rasponu zadanom genima, a ne tockasto definiran. To je zato sto nivoi neurotransmitera (kemijskih tvari koje sluze za komunikaciju medju zivcanim stanicama) kod jedne osobe variraju ovisno o dobu dana, raznim drugim okolnostima itd. Da ne kazem da bi onda lijekovi koji podizu razinu nekog neurotransmitora podizali i inteligenciju. Ja se nebi slozio da bi podizali inteligenciju, nego samo uspjeh na testu tog i tog dana.    "Far from being meaningless, IQ may be the single most important statistic about human beings, in the precise sense that differences in g probably drive individual and social outcomes more than any other single measurable attribute of human beings."  Mozda je IQ najbolji MJERLJIVI nacin predvidjanja necijeg osobnog i socijalnog uspjeha (mozda i nije), ali je jako daleko od sigurnosti. Kompetitivnost, koliko god imala ili nemala veze s IQ bi mozda bila bolja. Uostalom, zadovoljstvo postignutim u zivotu je relativna i osobna stvar, ono sto je jednima uspjeh drugima ne znaci puno i obrnuto. Zato ga je tesko striktno povezivati s polozajem na drustvenoj ljestvici.

#6: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-15 17:24:44 Samo da odmah ispravim netoèni navod iz #5: laièki tekst u #2 nije napisao Arthur Jensen (koji nikako nije laik po tom pitanju) nego Eric S. Raymond. Daleko od toga da dijelim ¾ivotne stavove ovog posljednjega, ali u navedenom tekstu jest manje-vi¹e koretno sa¾eo bit Jensenovih nalaza koji se èesto pomeæu pod tepih politièke korektnosti, i naveo dodatne (struènije) linkove.

#7: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-15 17:28:15 OK, moj previd.

#8: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-16 04:04:50   Na pitanje iz #0: Tko je izmjerio taj faktor 0.8 koji Sesardiæ navodi?    Autor tih studija je Thomas Bouchard sa Sveucilista Minnesota.

#9: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-17 12:14:00 Nemam referenci, iznosim vlastito misljenje. Koliko je meni poznato mozak nam je svima gradjen od iste tvari, koristimo oko 10% (?),a kolika nam je umrezenost neurona, brzina, komplicirani komplexi, to se manje ili vise stimulirano manje ili vise razvija! I kakvi su to rasni testovi? Pripadnici koje rase je provode? Razlike u kulturama znace razlike u definiranju inteligentne reakcije. I na kraju kriminal povezan s glupim mozgovima?!Pa ne znam da bi se s tim slozila. Pametniji mozak je sposoban i radi puno veci kriminal. A od korelacije postotak kriminala- nedostatak inteligencije - rasa, puno je ociglednija ona postotak kriminala-visina primanja, mogucnost zaposlenja.....-rasa. Nemojmo ulagat energiju u rasno razjedinjavanje, barem ne ovdje na portalu, i barem ne mi znanstvenici!

#10: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-17 18:42:20 Na #9: "mozak nam je svima gradjen od iste tvari, koristimo oko 10% (?)".  Ne znam na 10% cega mislite. Ako mislite na nekakav kapacitet mozga, to je pojam koji nitko nije definirao ni izmjerio. Ne znam u kojim bi se to jedinicama dalo izraziti i sto bi uopce predstavljalo u stvarnosti. Mozak funkcionira tako sto njegove zivcane stanice jedne drugima salju kemijske ili elektricne signale. U prosjeku, svaki neuron u mozgu je primanjem ili slanjem signala direktno povezan s tisucama drugih neurona. Posredno su vjerovatno svi medjusobno uvezani. Signali koje salju ili primaju mogu biti ekscitatorni (podrazujuci) ili inhibitorni (smirujuci). Kako takvom sustavu definirati i izmjeriti kapacitet ne mogu bas zamisliti. Ako bi ga shvatili kao maksimalno moguce odasiljanje signala svih neurona, to bi dovelo samo do kaosa npr. tipa epilepticnog napadaja, a ne do iceg funkcionalnog. To i nije moguce postici zbog + ili - tipa komunikacije medju neuronima. Ako okidaju maksimalno oni koji podrazuju druge neurone, okidaju maksimalno i oni koji smiruju ( i jedni utjecu na okidanje drugih), pa rezultanta opet nebi bila rad sa 100% kapaciteta.  Ovu pricu o mozgu koji radi samo s 10% kapaciteta sam vec par puta cuo, ali je nema nigdje u udzbenicima. Mozda je dosla od nekih psiholoskih ili parapsiholoskih gurua, ali nema smisla cak ni kad se prica o mozgu maksimalno pojednostavi.

#11: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-17 22:37:18 Ako ljudski mozak ima oko 100 milijardi neurona, svaki neuron sposobnost za oko 1000 konekcija simultanih,onda je kapacitet npr. samo memorije mozga reda velicine "kvadriliona"(~10^15). Kad je 1997. odigrana povijesna utakmica izm. IBM kompjutera Deep Blue s kapacitetom analize 50 milijardi sahovskih pozicija u 3 min.dozvoljene izmedju poteza, planirajuci unaprijed 14 poteza, Gary Kasparov je dobio prvu,stroj drugu, treca,cetvrta i peta utakmica su bile izjednacene i sestu je pobijedio Deep Blue. Naravno, taj rezultat nema bitno znacenje; memorija je samo jedna od komplexnih funkcija mozga (kompjuter ne moze prepoznat uzorak protivnikove igre,ne skuplja iskustvo,nema taktiku itd...) Ali daje okvir o kojim se postocima radi; ne samo da 'se govori' o 10% kapaciteta, nego i puno manje. No ono sto je u ovoj raspravi vaznije je da su na neuronima dendriti (i aksoni), koje intelektualna aktivnost stimulira na "grananje', sto poboljsava komunikaciju medju neuronima i bolju sposobnost mozga. Iz ovakve perspektive je tesko govoriti o genetskom nasljedjivanju inteligencije, mada nam je mozak jasno jos velika nepoznanica.

#12: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-17 22:57:52 Kao sto sami kazete, memorija je samo jedna od sposobnosti mozga i nikako se cak i ovakav racun ne moze ekstrapolirati na mozak kao cjelinu.  Drugo, koliko god bilo nezamislivo tesko shvatiti uzrocno-posljedicnu vezu izmedju npr. gena koji kodira neki protein koji ima izravnu ili neizravnu ulogu u grananju aksona i dendrita kao odgovoru na inteketualnu stimulaciju, rezultati studija na blizancima ipak nesto govore.   Od gena do psihe je puno slozenih nivoa organizacije, i ono sto mene fascinira je kako se genetska kompozicija ipak uspije izraziti kroz sve njih.

#13: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-17 23:01:06 Naravno, kompjuter i covjek koriste sasvim razlicite strategije u svom inteligentnom odlucivanju o slijedecim potezima.Npr. dobar sahist pamti oko 50 000 situacija i koristi sposobnost prepoznavanja uzorka pri odlucivanju o slijedecem potezu (nas je mozak spor i nema preciznu memoriju), dok masina analizira sve moguce ishode, za svaki potez milione pozicija. Zato se ovdje ne radi o mjerenju apsolutnog kapaciteta, ali ovakvi experimenti daju smjernice na osnovi kojih se o mozgu uci. No ovo je zasigurno skretanje s teme.

#14: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2006-01-17 23:06:27 #14 u pravu ste. Biologija i medicina me fasciniraju, cak do te mjere da nakon doktorata pozdravim teorijsku kemiju