| Ovaj tekst prof. Soltera ukazuje na frustraciju ideologijom koja trenutno u poziciji da doda gasa ili koci istrazivanja na maticnim stanicama. Navedeno je par domisljatih primjera kako su znanstvenici pokusali zaobici prepreku uvedenu Bushevom zabranom financiranja istrazivanja na stanicnim linijama dobivenim nakon kolovoza 2001. Medjutim, zakljucak je da se radi o svojevrsnoj "kvaki 22", jer da bi dokazali da su jedna stanica odcijepljena iz 8-stanicnog zametka ili embrij kojem je "usutkan" gen nuzan za razvoj politicki prihvatljivi materijal za istrazivanje trebali bi dokazati da njihov potencijal razvoja u ljudsku jedinku ne postoji. Da bi to dokazali, trebalo bi ih implantirati u maternicu i pratiti razvoj, sto je s etickog stajalista vec debelo prelazenje granice dopustenog. Tu se vec zaplicemo u podrucje koje protivnici istrazivanja maticnih stanica jos lakse mogu nazvati "frankensteinologijom". Cijeli napor na pronalazenju i politicki prihvatljivog i realno moguceg rijesenja dolazi u slijepu ulicu. I jos nesto, kad se zivot brani na maticnim stanicama, a istovremeno se nasiroko provodi smrtna kazna, onda tu nesto ne stima. |
|