| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Poslao/poslala: Saša Zelenika
|
|
|
|
2005.09.26. 10:55
U temi o Primorcevoj teoriji i uvodenju iste u skole, pojavilo se u clanku u Natureu i u Presse tvrdnja da se znanstvenici u RH boje javno iznijeti svoje misljenje. Vec sam ovdje naveo i osobni primjer sa "1. kongresa znanstvenika iz domovine i inozemstva" kada su mi neke kolege rekle da ne mogu otvoreno govoriti jer "imaju djecu a mogle bi izgubiti posao". Mislim da bi zato bilo dobro tu otvoriti raspravu o tome da li i zasto je tome tako? Da li stvarno kolege strahuju? Je li njihov strah opravdan? Ili je to vise stvar oportunizma i "linije manjeg otpora" (ja se necu zamjeriti onome koji odlucuje o mojem napredovanju - ja tebi ti meni)? Drzim da je ovo pravi forum gdje kolege mogu otvoreno o tome progovoriti i identificirati putove kako iz takve situacije (ako je ima) izaci. |
Moram priznati da se i ja plasim i bojim i to ne za samo za sebe nego i za svoju obitlej, djecu i suprugu, bojim se za svoje prijatelje i kolege koji su persona non grata u pojedinim krugovima u Hrvatskoj.
Kako se osjeca bilo koja osoba u Hravtskoj kojoj ministar Primorac osobno na telefon veli: "Ja sam najpopularniji ministar u Vladi i kontroliram sve medije u Hrvatskoj. Ja te mogu lako medijski unistiti". Ne samo da prijeti nego to i pokusao napraviti medijskim lincem i napadima najnize vrste u novinama (gomilajuci lazi i neistine). Kako se osjecaju novinari koji naprave intervju s bilo kojom osobom koja nesto kriticno kaze o mogucim propustima svemogucega i nedodirljivog politicara i u isto vrijeme znanstvenika (koji novcima ministarstva financira vlastita istrazivanja bez ikakvih konflikta interesa) i nakon toga budu zvani telefonom iz Ministarstva da im se objasni zasto i kako je sve receno. Jos sada se dobro sjecam kako je jedan kolega samo zato sto je napisao pozitivno pismo o MedILSu u novinama bio izlozen odvratnim email porukama i prijetnjama, te kako nije smio doci na zavrsnu veceru jednog kongresa samo radi toga da se o tome ne cuje u Zagrebu. Kako se osjecala prof. Pifat-Mrzljak kada ju je onako nekulturno i ispod svakog civilizacijskog i demokratskog nivoa napala glasnogovornica ministra Primorca samo zbog iznosenje vlastitog misljenja u javnosti.
Medutim taj ocigledno nametnuti strah u drustvu nije dovoljan da sprijeci mnoge govoriti istinu i braniti znanstvene cinjenice. Dok god budem nezavisan intelektualac slobodno cu iznositi strucno misljenje o temi za koju smatram da je bitna, a na sto sam navikao radeci i skolujuci se dugi niz godina u SADu, Izraelu, Danskoj, Svedskoj i Njemackoj.
Shvacam da je ljudima u Hrvatskoj puno teze jer njihove karijere i obitelji ovise o inim lokalnim mocnicima, no dobro je vidjeti da se i mnogi znanstvenici u Hrvatskoj otvoreno i kriticno javljaju kada god budu ugrozene znanstvene slobode.
U takvim restriktvinim i nedemokratskim situacijama gdje su podredeni lisenim slobode kriticnog govora dolazi do ogromnih problema, koje najbolje opisuje danasnji clanak novinarke Rukavina pod naslovom:
Afera Primorceve teorije: Novi standard, staro ulizivanje.
U njemu stoji: "Vise od dvojbene teorije o narodnoj genetici, afera je sokirala otkrivanjem snishodljivih odnosa podredenih prema svom ministru."
" Inicijativa akademika Paara da se ministrova teorija ubaci u udzbenike priziva ocjenu da je to bio pokusaj da sebi osigura povlasteni polozaj u ministarstvu s kojim je i dosad suradivao. Taj precesto medijski eksponirani znanstvenik nije objavio niti jedan rad o populacijskoj genetici, pa tesko da moze biti kompetentan suditi trebaju li o toj teoriji uciti ucenici osimh razreda. No vjerojatno je racunao da se nitko nece suprostaviti celnom covjeku ministarstva."
"Pavicin se svojski zaletio u obranu nadledenog ministra, potvrdujuci glasine po kojima svi zaposlenici Primorceva ministarstva moraju gdje stignu promovirati ministra kao besprijekornog znanstvenika i bezgresnog politicara." Kraj citata.
|
|
na #1
Quote:
Moram priznati da se i ja plasim i bojim i to ne za samo za sebe nego i za svoju obitlej, djecu i suprugu, bojim se za svoje prijatelje i kolege koji su persona non grata u pojedinim krugovima u Hrvatskoj.
Mislim da je ovo malo previše teatralno... Hrvatska više nije kakva je bila prije 10 godina dok je Tuđman bio apsolutni bog i batina. A još manje je kakva je bila '71 dok je KPJ krojila i novinske napise, i doktorate, i robije. Bez uvrede, ali #1 ipak malo pretjerano vuče na scenarij filma 'Otac na službenom putu'...
Danas ima sasvim dovoljno medija koji redovito pošteno 'opletu' po apsolutno svemu što se nađe na javnoj pozornici - od vlade i opozicije, preko nogometaša i manekenki, do instant 'zvijezda' iz Big Brothera i 'Story supernove'. Isto tako ima i pojedinaca koji spremno kritiziraju sve što se kritizirati može, i to ne birajući previše riječi.
Mislim da je prvenstveni razlog 'akademske tišine' taj što akademija u HR još nije navikla na to da ima nekakvu javnu odgovornost. No s vremenom (i medijima kao što je portal, koji do krajnosti pojednostavljuju javno djelovanje, istovremeno mu omogućavajući prilično veliki i brzi odziv) će se i to, vjerujem, promijeniti. |
|
| Na #2: kolega, dozvolite da #1 s nama podijeli svoja iskustva. Sto je teatralno u tome da se netko boji nakon sto je bio izlozen prijetnjama? I zasto se ne bi govorilo o tome sto se dogodi pojedincima koji kritiziraju? Mozda je bolje nego sto je bilo '71, ali definitivno nije dobro. |
|
Da se kolegu 2 pere po novinama svaki puta kada nesto izjavi protiv ociglednih manipulacija znanoscu , razvalci kao lazljivca i stavlja na listu neprijatelja zemlje, ni njemu ne bi bilo lako i on bi se bojao kada cuje prijetnje. Osim toga dobro bi razmisljao kada bi dobio dobronamjerne savjete onih koji mu mogu biti ocevi i djedovi o tome zasto se treba bojati i paziti. Mogao bi takoder zapitati Tanju kako joj je bilo spavati u hotelu samoj te da li se bojala, dok je bila proglasavana osobom koja je protiv ministra a samim time i protiv cijele Hrvatske.
Stoga priznati da te je strah a i dalje raditi posteno i iskreno nije najgori grijeh, a o teatralnosti lazi koje smo culi u zadnjim intervjuima mogao bi se napraviti cjelovecernji program i dva dobra filma.
Vjerujem da #2 ne zna kako je bilo 71, kao niti ja, ali se nadam da se obojica mozemo sloziti da je dobro da se to nikada vise ne ponovi. Medutim pamfleti koje smo nedavno vidjeli od kolege Pavicina kao glasnogovornika jednog ministarstva u Vladi (kojeg ste vi na neki nacin branili kao postenog i moralnog covjeka sto svakako i moze biti ali njegovo pismo ga ne pokazuje kao takvog) sigurno nije bas najbolji znak pune demokracije kojoj svi tezimo. Stoga nakon primjera nabrojanih u samom postu i komentaru 1 (osobe koje javno govore iz vlastitog iskustva) ljudi se stvarno imaju razloga i pitati da li se plasimo ili ne, te zbog cega? |
|
na #3:
Quote:
Na #2: kolega, dozvolite da #1 s nama podijeli svoja iskustva.
A čime sam ja pokazao da to pravo osporavam?
Quote:
Sto je teatralno u tome da se netko boji nakon sto je bio izlozen prijetnjama?
Teatralnost nije stvar sadržaja, već forme.
Quote:
I zasto se ne bi govorilo o tome sto se dogodi pojedincima koji kritiziraju?
Potpuno se slažem, nema apsolutno nikakvog razloga za to. I pisati o tome na dramatičan način je sasvim legitimno. Ali mene osobno zabavlja razdvajanje forme od sadržaja...
Quote:
Mozda je bolje nego sto je bilo '71, ali definitivno nije dobro.
Aha, uz ovakvo opširno dodatno pojašnjenje o razlozima zašto nam je malo bolje nego '71, ali nam ipak definitivno nije dobro, sada mi je doista jasno točno kako i zašto nam definitivno nije dobro... |
|
Quote:
Mogao bi takoder zapitati Tanju kako joj je bilo spavati u hotelu samoj te da li se bojala, dok je bila proglasavana osobom koja je protiv ministra a samim time i protiv cijele Hrvatske.
Ne znam kako je bilo Tanji, ali sam u bivsoj firmi bio na "narodnom sudu", prijetnja otkazom uz dva pouzdana svjedoka, te mi uz stambeni kredit i dvoje djece nije bilo svejedno da li ici do kraja. Mislim da je Tanji bilo puno lakse, jer ona nije proglasena narodnim neprijateljem (osim u pojedinim novinarskim kolumnama), a daleko od toga da joj je netko prijetio. A otkaz sigurno nece dobiti u Jutarnjem listu.
U skupini ugrozenih znanstvenika u Hrvatskoj mislim da su znanstveni novaci najugrozeniji, a za njih nisam bas puno cuo na ovom portalu. Uglavnom se svede na ministra i njegove suradnike.
|
|
Mislim da su ovakve teme dobre i neovisno o stilu. Govore mnogo o ljudima i kako oni dozivljavaju i prozivljavaju osobno stvari o kojima svi citamo i pokusavamo nesto nauciti i zakljuciti.
Lijepo je kad ljudi imaju i zele nesto podjeliti s nama cesto neinformiranim citateljima.
No medjutim nikako nemogu prihvatiti sadrzaj ni stil kolegice #3 koja od silnog "cheerleading"-a kolegi #1 iz rasprave u raspravu, u mojim ocima ponekad i "pokvari" dojam onoga sto npr. kolega #1 pise. No isto tako na neki nacin me i "sprijeci" da nesto priupitam ili komentiram ako nisam gromoglasno "ZA" ono sto kolega #1 cesto pise.
I iako je tema ovog posta "Da li se plasimo?". NE,  ne plasim se kolegice #3, ali mi cesto ubije zelju za konstruktivnom raspravom.
|
|
na #4:
Quote:
Da se kolegu 2 pere po novinama svaki puta kada nesto izjavi protiv ociglednih manipulacija znanoscu , razvalci kao lazljivca i stavlja na listu neprijatelja zemlje, ni njemu ne bi bilo lako i on bi se bojao kada cuje prijetnje.
To ne dvojim. No mislim da dobar dio problema ponovno leži u formi medijske izjave, ne u njezinom sadržaju. Koliko god da je u pravu onaj koji se brani, ako ta obrana sadrži i elemente 'protunapada', dotični - umjesto da isti sebi izgradi javni image očitog pravednika - sam sebe na taj način prikazuje kao 'svađalicu', a uz to izaziva i raspirivanje sukoba, umjesto njegovog razrješenja u vlastitu korist. Nemojte se ljutit, ali u vašoj dosadašnjoj medijskoj 'prepisci' s ministrom - i Vašim postovima na istu temu ovdje na portalu - nezaobilazno koristite elemente 'pravedničkog osvetničkog šamaranja'. I onda se redovito čudite reakciji i opet upuštate u isti začarani krug...
S druge strane, ne mogu vas ozbiljno shvatiti kada iskazujete panični strah od 'apsolutističke moći' ministra čije ministarstvo (štoviše ni vlada, pače niti država) nema ama baš nikakvog utjecaja bilo na ocjenjivanje bilo na financiranje vašeg znanstvenog rada (k tome još nedvojbeno priznatog i vrhunski ocijenjenog od jedinog mjerodavnog čimbenika - međunarodne stručne zajednice) - a time ni na vašu karijeru ili Vaš image u znanstvenoj zajednici. Nažalost, u tolikoj količini dramatiziranja Vaši ostali čvršći argumenti gube na težini...
Iskreno vjerujem da iza takve forme Vašeg nastupa ne stoji želja za svađom i jadanjem, nego prvenstveno emotivnost osobe koja uvjereno i dosljedno brani svoje stavove i ima iskrenu želju pokazati drugima put u zajednički boljitak. Tu emotivnost samu po sebi ni na koji način ne može se niti smije osuditi. No isto tako, ne vjerujem da ćete s takvim stilom nastupa bitno pomoći bilo sebi, bilo hrvatskoj znanosti. Sjetite se da nije bez vraga u diplomatskom rječniku 'izražavanje ozbiljne zabrinutosti' otprilike najteža 'pljuska' koju možete dobiti, i to samo onda kad ste nekog _stvarno_ jako naljutili...
Eto, nadam se da me nećete krivo shvatiti - ja sam samo connectovac... |
|
nema nikakvog krivog shvacanja. Jednostavno je to stil ljudi koje svoja razmisljanja javno djele na ovakvim forumima, a dozivjeli su neka iskustva koja drugi mozda nisu. Nije to panicni strah od apsolutisticke moci nego strah od sirenje mentaliteta da se ljudi boje javno i iskreno reci sto misle. Treba li vam bolji primjer od nedavnog pamfleta prema Tanji. U profesionalnom svijetu ljudima koji djele moralne norme i kodove ponasanja dovoljno je napisati javno priopcenje gdje su lazne konstrukcije i optuzbe da bi se usadio strah u razmisljanje ljudi. Sto se na primjer dogodilo s akademikom Radmanom. Da li mislite da je njemu bilo svejedno prolaziti kroz onakve prljave i anonimne prozivke (dali se danas zna tko je stajao iza njih?), da je njegovim roditeljima bilo lako kada su slusali HTV vijesti tu vecer. Takva demonstarcija moci unosi nesigurnost i na one manje bitne nego akademik Radman koji je savjetnik premijera. jer ukoliko njemu mogu to spakirati a sto je onda s nama obicnim znanstvenicima. O tom strahu i ponasanju sam sa emocinalne strane progovorio.
Dobro bi bilo cuti i one koji se ne boje, njihova prakticna iskusta te da li se usude uvijek javno i iskreno reci sto misle o svima i svemu. Na taj nacin cemo mozda vidjeti bolju sliku o ovoj temi. Kolegica 7 svakako ima pravo komentirati i pitati sto joj je god volja i nitko ju nikada ne bi trebao prijeciti. Vjerujem da se dobro sjeca kako je prije godinu dana nekoga javno prozvala da laze na temelju krivo videnih cinjenica. Od tada do danas uvijek sam cjenio njenu ispriku na portalu i nikada se nisam osvrtao na tu raspravu. Ali zelio bih ju podsjetiti da je i tada koristila slican optuzivacki ton bez argumenata koji se osjeca i u komentaru prema kolegici 3, posebice u nekorektnim diskvalifikacijama o cheerleadingu itd. Kolegica 3 u svojoj izjavi nije nicim izisla van normi normalne komunikacije ove teme niti je vama nametnula ikakvo misljenje. Samo je branila pravo drugih da iznesu svoja osobna iskustva. Svakako vam dopustamo da se vi ne bojite ali ne morate to stavljati u velika slova, jer to znaci deranje prema internetskom bontonu. |
|
Mislim da je ova tema toliko siroka da bi se o njoj moglo pricati cak i vise nego o 'Primorcevoj teoriji'. Bez obzira sto kolega Dikic kaze za sebe da je 'obicni znanstvenik', ja ipak misli da iza njega stoji njegov rad te nikakvi pamfleti, optuzbe ni slicno ne mogu ukaljati njegov rad (ni akademika Radmana). To isto vrijedi i za bilo kojeg znanstvenika koji iza sebe ima kvalitetan rad, narocito van Hrvatske, a i u Hrvatskoj stvari idu lagano nabolje (iako ne takvom brzinom kakvu svi ocekujemo). To isto vrijedi i za kolegu Primorca u ulozi znanstvenika, no to ne vrijedi za mlade ljude koji pocinju svoju karijeru. Mladi ljudi u Hrvatskoj cesto nailaze na nadobudne i sebeljubne mentore, kojima nije stalo (a cesto ni nemaju znanja) da upute svoje studente prema kvalitetnom radu, te kad oni pokusaju proturit nekakve svoje ideje, dolaze do zida sutnje. I to je dobar scenarij, jer prema losem oni dobijaju ukore za svoje ponasanje te mogu biti baceni na ulicu (nitko ne pita sto s ulozenim novcem za studij, samo se pokusavaju rijesiti svoga 'problema'). Nazalost, velik dio mladih znanstvenika koji dodju u takvu poziciju prepusti se struji naustrb svojih uvjerenja, te se prilagode sustavu. Dio njih otidje van Hrvatske (velik dio ih je ovdje u Connectu), a tek vrlo mali dio ide strpljivo dalje in situ (u Hrvatskoj) s svojim uvjerenjima te mijenja stvari u pogodnim trenucima. Ovih zadnjih upravo nedostaje u Hrvatskoj, oni su kljucni i mogu mijenjati stvari, naravno uz pomoc i podrsku kolega iz inozemstva (svaka cast svima vama u inozemstvu, no stvari se obicno mijenjaju od temelja, tj. u pojedinim institucijama a tek onda na drzavnoj razini.
|
|
| Kratki dodatak u slaganju s kolegom 2. O tome da ne govorim diplomatskim rjecnikom nego vise emocionalnim to je tocno, jer ovo je ipak internetski forum gdje svoja razmisljanja djelimo vrlo brzo i vracamo se na nas normalni posao. Vase savjete sam shvatio i djelim vasu brigu o mojoj slici u javnosti te na ovom portalu. Zelio bih se javno ograditi od bilo kojih mojih rjeci koji bi mozda nenamjerno ili teatralno ukazale na neku sliku pravednika. Moje javljanje na portalu je prije svega zelja otvorenog i javnog diskutiranja s drugim clanovima, dok vecinu svojih problema u javnosti ionako rjesavam sam. Nikada nisam trazio da me ovaj portal podupre u bilo cemu u javnosti, nego sam nasuprot obavjestavao clanove foruma o onome sto znam pa makar to nekada i ne bilo diplomatski ali je uvijek bilo istinito. Mislim da uz brojne komentare koje sam dao i mnoge znanstvene teme koje sam postavio ili diskutirao stoji da mi je glavna preokupacije prije svega znanost i cinjenice. |
|
Buduci da me spominjete, javljam se. Bilo mi je strasno kad sam cula optuzbe i doslovce sam pomislila, zar je posteni i profesionalni pristup poslu, izdaja domovine. Uzasan osjecaj nelagode. No, ne zelim ja biti slucaj.
Ne samo da nisam dobila otkaz u EPH, nego je moja redakcija cvrsto stala iza mene. Cini se da to autori pamfleta nisu ocekivali. No, mogu poruciti, ja se ne bojim i necu odustati. Ja ne lazem, ne falsificiram i ne kradem. |
|
Komentar uz #10:
Buduci da mi djelujete upuceno u problematiku, predlazem da na portalu o njoj otvorite novu raspravu; vjerujem da mnoge moje kolege, kao i mene samoga, zanimaju pojedinosti o statusu znanstvenih novaka u RH - pojedinosti koje bi zaista bilo lijepo znati prije nego se eventualno 'znanstveno unovacimo'. Jos kad bi ta rasprava clanovima portala bila zanimljiva kao ove proteklih dana... |
|
A plaše li se znastvenici van Hrvatske suprostaviti nekom autoritetu kada i ako on nije stručno u pravu? Postoji li strah novinara pred političkim i drugim društvenim guruima vani? Koliko je on pretežit i je li uopće? Ovo pitam iz Hrvatske u kojoj imam iskustva o tome i jako me zanima usporedba.
Tu svakako ne uzimam kao usporedni element povjesni utjecaj jednoumlja i diktature, te posve razvijen vrijednosni sustav "korisnosti umjesto istinitosti" u svim društvenim sferama. Znanstvena zajednica u Hrvatskoj je sastavni dio društva. |
|
Svijet nije idealan, ali u zemljama gdje sam zivio SAD, Svedska i Njemacka ljudi se slobodno izjasnjavaju o necemu sto je ocigledno krivo. Nikome ne bi palo na pamet davati u novine izjave tipa mi smo najstariji narod Europe itd, jer bi bio pokosen u istom trenu pa makar to bio i predsjednik ili premijer. Respekt i kriticno razmisljanje grade se od skole, a demokraticnost drustava ocituje se u tome da se takvo ponasanje moze i svakodnevno prakticirati, bez straha za svoju buducnost.
Iz osobnog iskustva mogu reci da se moji studenti meni svakodnevno suprostavljaju idejama, argumentima,kritikama (cak mi je jedan od njih danas dosao i rekao da bi trebao biti vise u labosu a manje na kompjutoru) iako bih prema strogom njemackom sustavu njima trebao biti autoritet. Svom dekanu jos uvijek mogu doci i reci da ne zelim predavati na njemackom nego na engleskom itd. |
|
na #13
Nisam toliko upucen u problematiku opcenito (tek sam nedavno presao u zasticenu klasu "visih znanstvenika"), koliko vidim probleme svojih mladjih kolega. U mom institutu nedostaje kvalitetnih mentora, a pretpostavljam da je to boljka u cijeloj drzavi. No, ne kazem da nema kvalitetnih mentora u Hrvatskoj, nego da ih je tesko naci. Takodjer, nuzno je naici i na postenog mentora, koji, ako vec nije sposoban sam voditi studenta, njega uputi k pravoj osobi u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Cak je i preporucljivo uputiti studenta u inozemstvo, da se nauci nehrvatskom nacinu rada, kojeg ce kad se vrati prenijeti na svoju okolinu.
Osim ovog problemcica, administrativni problemi kadkad mogu biti nepremostivi. Zbog istih nisam uspio dobiti znanstvenog novaka u rijetkoj struci koji je imao volju zapoceti karijeru u Splitu (takav se stvara jedan u pet godina), no stariji kolege su imali prednost ispred mene. Bez obzira sto sam jedan od najproduktivnijih u institutu (malo samohvale), ali tko haje za tu "sitnicu", bitniji su lobiji.
|
|
Iz svog studentskog iskustva mogu reci sljedece. Ne samo da nase studente (kako dodiplomce tako i postdiplomce) strah u kombinaciji s apatijom koci od iznosenja kritickih stavova, nego se endeme koji javno kritiziraju izolira kao cudake, idealiste i pompozne budale koji si umisljaju da su bolji od ostalih.
Kroz nekoliko godina javne kritike upucene profesorima, dekanima, prodekanima i ostalima nisam uspio popraviti apsolutno nista. Nikakav rezultat nisam postigao, osim sto sam sebi stvorio probleme (promjena sveucilista, lose ocjene, odbijanje teme mag. rada,...).
Jedna od posljedica takvog mentaliteta je da se studiranje u RH u velikoj mjeri svelo na zadovoljavanje forme. Samo da upisem faks nije bitno koji i kakav, samo da polozim ispit bas me briga kako, samo da diplomiram nije me briga da li cu pritom nesto naucit, samo da magistriram sto prije ako treba prepisat cu neciji rad, samo da zadovoljim uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje nije me briga da li cu pritom raditi kvalitetnu znanost ili srot, ... |
|
Dragi kolegice i kolege,
Otišao sam dvije godine u mirovinu prije nego što sam trebao zato sto sam se suprotstavio političkim moćnicima. Nadam se da mi to daje pravo da kažem nesto o tome bojimo li se ili ne.
Na zalost, u Hrvatskoj se vecina nasih kolegica/a boje. Moje objašnjenje za to jest činjenica da velika većina njih nije ništa stvarno u životu napravila i zauzima položaje koje nigdje drugdje u svijetu nebi mogli imati. Na položaje su došli dvojbenim "zaslugama" i dovoljno su pametni da to razumiju. Kako braniti nezasluženi položaj? Samo tako da se primjenjuju iste metode kojima se do položaja i došlo (oportunizam, korupcija, klijentilizam).
Zato je malen broj znanstvenika u Hrvatskoj koji će, bez sustezanja, reći istinu i na tome ustrajati. Na žalost, poliitika (i za vrijeme komunizma, ali i do danas u našoj Hrvatskoj) nije uspjela razumjeti da je za napredak važnija argumentirana kritika od oportunističkoga povlađivanja. Dok to naši političari ne razumiju i ne prihvate, teško se možemo nadati stvarnim pomacima.
Ja svu nadu polažem u dvije mogućnsoti. Jedno je primanje Hrvatske u Europsku zajednicu, a drugo su mladi kolegice i kolege koji su u inozemstvu vidjeli kako bi trebalo raditi i zauzimati se za znanstvenu istinu.
Možda mi se može predbaciti da mi je lako jer sam u mirovini i jedino što mi se može dogoditi jest da me zatvore ili silom ušutkaju. U svoju obranu mogu reći samo to da moje kritike stanja u znanosti datiraju duboko u komunističku eru. Ako ikoga zanima sve mogu dokumentirati (vidi moju osobnu stranicu na www.hazu.hr). Zato, molim Vas, možete mi reći da sam marginaliziram i da sam smjenjen sa svih funkcija na kojima sam bio (od direktora Imunološkog zavoda, do predsjednika Programskoga vijeća HRT-a, Predsjednika Eurospkoga pokreta Hrvatska i sličnih dužnosti) ali nemojte mi reći da sam šutio, jer to jednostavno nije istina. Nisam mogao pristati na oportunizam i "političku istinu". Držao sam se činjenica, a one su najčešće u suprotnosti s političkom istinom.
Bilo bi krajnje neprimjereno kad biste ovo što sam napisao shvatili kao samohvalu. Napisao sam to samo zato da vidite da famozna "hrvatska šutnja" nije baš uvijek bila šutnja. To što ona nije imala nikakvoga stvarnoga učinka ne znači da nije postojala! Znači samo to da je oportunizam velike većine bio znatno jači od nje. |
|
Na #13:
Ono sto nazivate 'administrativni problemi' meni djeluje samo kao alat kojim se izvode malverzacije; njegovim posredstvom, istrazivac sa podrucja npr. racunalne lingvistike nece od MZOS-a dobiti znanstvenog novaka jer tamo 'ne vide sto bi racunalni strucnjak radio na lingvistickom projektu' (?!), ali ce jedan drugi istrazivac sa drugog podrucja par mjeseci unaprijed sa sigurnoscu obecati podobnom studentu mjesto znanstvenog novaka jer prijateljuje sa stanovitim dr. P. Jako bih rado predlozio makar i teorijsko rjesenje ovog problema, ali ga u ovom trenutku jednostavno NE vidim, a da pritom opet ne zavrtimo petlju znanost-politika.
Na #17:
Jedan primjer. Studenti u vecem broju na hodniku fakulteta negoduju zbog toga sto profesor, nekoliko dana nakon sto je sluzbeno prosao rok za ispit i nekoliko propalih obecanih termina u kojima se on trebao odrzati, jos nije dao informaciju o njegovom odrzavanju. Naravno, on se ne spusta toliko nisko da razgovara sa tim studentima, vec salje svoga asistenta sa porukom da se 'smire ili ce biti zla'. I kako onda ne shvatiti studente koji samo zele sto prije pobjeci od fakulteta? Pritom, naravno, ne treba ni napomenuti koliko je proslo otkad je taj jako zauzeti profesor objavio svoj zadnji znanstveni rad...
Za studenta koji zaista zeli steci pravo znanje, u pravilu preostaje jedna jedina opcija u koju moze vjerovati: potpuno samostalno istrazivanje. Kao sto sam spomenuo u jednoj prosloj kratkoj raspravi, ne postoji sustav osiguranja kvaliteta koji bi jamcio da fakultetski obrazovani ljudi uistinu jesu strucnjaci. Kvalitet je ovdje jos uvijek u sferi 'cudaka, idealista i pompoznih budala', a prica se o 30% visokoobrazovanih. Naravno, moguce je, diplome se ionako na neki nacin presutno dijele i sada, prvenstveno zato sto varanje na ispitima i ucenje bez razumijevanja daje plodove.
Bilo bi zaista lijepo kad bi upuceniji clanovi ovoga portala poveli raspravu o spomenutoj problematici, te kad bi bili spremni upustiti se u bitku s njom jednako revno kao sto su to ucinili po pitanju HNOS-a. |
|
Mislim da prva tri poglavlja komentara #18 pogadjaju bit stvar zasto se stanoviti dio znanstvene HR populacije boji ista pricati.
Analogan sustav "vrijednosti" je u studentskoj populaciji - dio se boji progovoriti o kvaliteti obrazovanja ne zbog straha od 'osvete', vec zbog straha da ce se ukinuti mogucnost prepisivanja, dogovora sa profesorom, vracanja prijavnica u slucaju pada, kupovanja ispita, itd...
U principu, vecina ne zeli nista pricati i skretati pozornost na sebe, jer obzirom na to sto dobiva za ono sto radi, nema se sto zaliti. Ma nije u Hrvatskoj lose biti znanstvenik  ... |
|
Rijetko se uključujem u rasprave na connect-u. Ipak, kolegi br. 2 koji koji smatra da stvari u Hrvatskoj više nisu kako su bile prije 10-tak i više godina mogu samo reći da je u velikoj zabludi.
Ja sam npr. bila izbačena s projekta samo zato jer nisam htjela sudjelovati u falsificiranju podataka. Nakon toga sam dobila otkaz, o meni su napisane uzane lazi, nitko mi na Ministarstvu nije htio pomoci. I zamislite kolega br. 2, to se sve odvijalo istodobno dok sam od strane svicarske Konfederacije dobila stipendiju. A prije toga sam bila i stipendistica francuskog Vlade (ovo navodim samo da bih rekla da to nije bilo nikoga briga. U tome sam trenutku ljudima iz Ministarstva bila ravna onim novacima koji su pisali molbe za produzenje rokova).
Trazila sam pomoc i od Sindikata, ali ni oni se nisu htjeli mijesati. Nitko nije htio saslusati moju stranu.
Poslije se slucaj ponovio sa jos dvije cure. Ni tada se nitko iz Ministarstva nije previse zabrinuo. Cuvali su svoje fotelje.
Kolega br. 2 zamislite se u takvoj situaciji bar na trenutak.
Pomogao mi je prof. Babić, tadašnji rektor Sveučilišta u Splitu. Čovjek koji me nije ni poznavao.
Danas je osoba koja me na takav način, uz pomoć svojih ljudi, doslovno izbacila na ulicu, imenovana za savjetnika za znanost u Splitsko-Dalmatinskoj zupaniji.
Ne zelim opterecivati ljude s detaljima price, ali na ovu temu ne mogu ostati nijema. Imam ja materijala na ovu temu koliko hocete.
Dragi kolega br. 2, na neki vam nacin zaviodim jer ocito (jos) niste u pravome svjetlu upoznali pravo stanje stvari. |
|
Većina problema koji su ovdje spomenti, mislim da su dotakli svakoga koji je u Hrvatskoj pokušao samostalno ostvariti znanstvenu karijeru (bez mentora dobivenih i prije studija), valoriziranu kroz Sveučilište (doktorat) i Ministarstvo (znanstveno-nastavna zvanja).
Činjenica jeste ako ste najkorektniji i samo želite obavljati svoju struku - da budete kad-tad naišli na zid šutnje, osporavanja pa i prijetnje, a u najboljem slučaju dobili internu potporu koju Vam osoba koja ju daje naglašava da nikada neće "ponoviti javno".
Samostalan rad jeste jedino rješenje, no nije način na koji se mogu mijenjati odnosi, jer u jednom trenutku trebate postati voditelj tima, šef odsjeka ili katedre... Tada trebate potporu koju naravno ne možete dobiti, jer nemate "ime" u široj (ne stručnoj!) javnosti. Čak i kad tim dobijete, nije cilj izolirati sudionike kao na "pustom otoku".
Dio mentora (ima ih, većina ovdje to zna) ne čita teze koje vode, kradu materijale iz istih za svoje članke, zahtijevaju poslijepodnevni tajnički rad... a čovjek ako želi biti znanstvenik MORA doseći PhD, jer je to tek ulaznica za samostalni istraživački rad. Također, čovjek MORA voditi projekt jer je to tek karta za pravi razvoj.
Pročelnici raznih zavoda, firmi itsl. pamfletima o gospodarstvu i isplativosti znanosti, rade radionice o patentima, timovima i dr., prezentirajući zakonska rješenja svojim umotvorinama, ubijajući svaku kreativnost inzistiranjem na instant-isplativosti i zaradi od istraživanja. A čak kada se to i ostvari većina zarade ode na honorare, ne ulaganje u sljedeći projekt.
Akademska zajednica (barem u mom iskustvu) je navjerojatno zatvorena, čovjek ne bi očekivao od sveučilišnog profesora takve stavove (nepovjerenje, cinizam, sarkazam). Jedino što najčešće pokreće je stavljanje na projekte - naravno zbog poznanstava.
I onda dolazimo do zadnje rečenice iz #20: da većina ne želi skretati pozornost ne sebe, jer... Dijelom vidim na sebi da se krećem u tom smjeru, nažalost. Odnosno, veži konja gdje ti aga kaže, i radi svoje.
Naravno, preostaje što većina nas želi, svoj rad dovesti kvalitetom na takvu razinu da s te strane ne možete biti osporavani (dobronamjernu kritiku ne svrstavam u tu kategoriju osporavanja).
|
|
| I kolega 2 je imao velikih problema sa autoritetima i mentorima o cemu je nasiroko vec prije pisao na ovom portalu. Cudi me da je nakon sto je izabaran za PRa iste institucije sve to odjednom zaboravio. Vjerujem da bi bilo svrsishodnije da nam i on malo kaze kako je prebrodio svoje brige te je sada uvidio da je puno bolje nego prije godinu ili dvije. To bi bilo korektnije prema kolegama na portalu nego da kritizira formu a ne sadrzaj onih koji iznose osobna iskustva. |
|
Off topic.
Mislim da bi bilo korektno da se kolegica 7 isprica kolegici 3 za nerazumljiv post koji ima znacajke osobne netrpeljivosti. Vjerujem da se svi mozemo sloziti da je najbolje diskutirati o temi a ne o necijim sposobnostima biti cheerleader ili ne. Vec smo u zadnjih par dana imali dovoljno diskusije kako je neophodno fokusirati se na temu rasprave. Osim toga kolega 2 nam je svima lijepo objasnio kako je bitno da se pazi i na formu izrazaja a ne samo sadrzaj. |
|
Bravo #20, iznio je jednu vaznu, cesto izostavljanu cinjenicu, a to je da veeelika vecina hrvatskih znanstvenika, novaka, itd, ZELI da sustav ostane i dalje onakav kakav jest jer to znaci da i dalje mogu zadrzati svoje pozicije i ne znojiti se previse. Ista je stvar i sa studentima. A vecina onih koji ne pripadaju toj skupini vec su davno napustili Hrvatsku. I sad, ja zaista ne vidim kako ce takva vecina u Hrvatskoj "mijenjati" sustav iznutra.
Sto se tice dueta #2 & #7, bilo bi dobro da procitaju treci odlomak iz komentara #18, mogli bismo o tome nastaviti raspravu. |
|
Dobro jutro....
vidim da su neki nestrpljivi u iscekivanju mog odgovora.
Quote:
Kolegica 7 svakako ima pravo komentirati i pitati sto joj je god volja i nitko ju nikada ne bi trebao prijeciti. Vjerujem da se dobro sjeca kako je prije godinu dana nekoga javno prozvala da laze na temelju krivo videnih cinjenica. Od tada do danas uvijek sam cjenio njenu ispriku na portalu i nikada se nisam osvrtao na tu raspravu.
da slazem se nikad se niste osvrtali na tu raspravu... do prve prilike .. tj kad sam napisala post koji vam nije "isao niz dlaku"
Quote:
Ali zelio bih ju podsjetiti da je i tada koristila slican optuzivacki ton bez argumenata koji se osjeca i u komentaru prema kolegici 3, posebice u nekorektnim diskvalifikacijama o cheerleadingu itd.
ajd da prvo rijesimo ono prije...
Dakle ja sam u spomenutoj raspravi na temelju argumenata i cinjenica koje sam u danom trenutku mogla prikupiti s portala napravila zakljucak. Najbolji zakljucak koji sam mogla tada napraviti. Zakljucak je mozda bio ostar i izrecen na provokativan nacin nebi li napokon razjasnili stvari.
Kada je dr. Djikic to naknadno razjasnio i argumentirao meni nije bio problem ispricat se i na temelju jasnije-objasnjenje situacije donjeti druge zakljucke.
No i dan danas ne vidim problem u tome sto sam u jednom trenutku zakljucila krivo na temelju onih info. koje sam imala.
Sto se tice tona mog tadasnjeg zakljucka, dozvolite da se radi o stilu na koji ja pokusavam ljudima ukazati na nesto.
Bilo u cilju dobivanja vise informacija, ili zelje da budu transparentniji, jasniji... ili da ih upozorom na cinjenicu da ih netko (tj makar ja )u datom trenutku mozda dozivljava kao muljatore, cheerleaderice...
Quote:
Kolegica 3 u svojoj izjavi nije nicim izisla van normi normalne komunikacije ove teme niti je vama nametnula ikakvo misljenje.
a sad da rijesimo kolegicu #3.
Mislim da je iz mojeg posta #7 jasno da se moja kritika ne odnosi iskljucivo i samo na njen komentar #3. Radi se o mom utisku, (percepciji portal-profila ) kroz cijeli niz rasprava koje pratim.
Ne pada mi napamet sada to ici izlistavati i dokazivati ovdje i tako iscrtavati javno portal-profil kolegice. Jer na kraju ta percepcija je i moja osobna stvar koju zelim podijeliti s vama svima. Mozda je neki dozivljavaju drugacije ali onda je to na njima da napisu ukoliko misle da trebaju.
Uostalom zar nije ovo bas jedna takva tema na kojoj ljudi pisu o dozivljajima i osobnim iskustvima i niti se ne ocekuje da za svaku drugu rijec linkaju referencu
Quote:
Samo je branila pravo drugih da iznesu svoja osobna iskustva.
[/QUOTE]
Svakako vam dopustamo da se vi ne bojite ali ne morate to stavljati u velika slova, jer to znaci deranje prema internetskom bontonu. [/QUOTE]
da, ali i po internet bontonu rijec "NE " nema isto znacenje ko i samo "NE", onaj smajli je tamo da opise emociju koja ide iz stampana slova
ugodan dan Vam zelim
|
|
na 26:"Zakljucak je mozda bio ostar i izrecen na provokativan nacin nebi li napokon razjasnili stvari."
ovo su vase rjeci is proslogoidsinje rasprave:
Ako je Ponuda LAZ, a Vi tvrdite da je tu laz Primorac sapnuo Frani,
to znaci da :
-ili ocito znate nesto sto mi ne znamo?!? a ne usudite se to napisati i argumentiratirano optuziti ministra da LAŽE. !?!
-ili iznosite neargumentirane zakljucke (usput optuzijuci Franu za nemoral i los karakter).
a ako pretpostavimo da je Ponuda ISTINA a Vi sada tvrdite da ju je kao glasinu sapnuo Frani bas Primorac. onda ste lagali u prvom citatu i izbrbljali se u zadnjem citatu.
Dakle, postovani prof. Dijkic, dajte da to vec jednom rijesimo.
i zakljucimo.
Vidim da ste i u toj diskusiji koristili velika slova kao i u 7 (ZA i NE), ocjene da netkolaze ili se izbrbljava (slicno tome niti cheerleader nema dovoljno pamete da sama prica) da bi naglasili samo svoju istinu. Kada ste shvatitli da je ministar primorac lagao u tom doticnom slucaju da li ste se ikada zapitali da li je on ponovo lagao u intervjuu u Jutranjem, da li je Paar lagao u sovjim izjavama i napadima, da li je Pavicin lagao i u svom pamfletu (kojeg je bar casno povukao), te ukoliko vas toliko brine istina da li ste to ikada javno izekli na ovom portalu s velikim slovima (pa oni lazu). Niste. Medutim dajemo vam potpuno pravo da se ne oglasavati o drugim osobama kada iznose neistine (jer imate pavo na svoje misljenje, interese ili bilo sto drugo) i nitko vas nije prozvao ikada zbog toga. Medutim, nije mi jasno zasto vas boli kada drugi iznose argumentirane podatke iza kojih stoji istina.
|
|
OK, ako smijem pokusati sazeti dosadasnju diskusiju, i s ciljem poticanja daljnje diskusije:
- svi smo "krvavi ispod koze" i svi imamo neke razloge zbog cega se bojimo ili bi se mogli bojati
- vise sudionika rasprave je vec i imalo neka negativna iskustva ili je cula o istima
- ipak, neki i u RH i izvan nje i dalje ukazuju na probleme a vecina ne
- pitanje je da li je uopce nekome u interesu nesto mijenjati.
Pa ipak, mijenjaju se vlade, ministri, ministarstva se stapoaju i rastapaju, ... mijenjaju se i drustvena uredenja, a neke kolege u sustavu znanosti u RH postizu izvaredne (na svjetskoj razini) rezultate, a drugi, teza je mnogih - vecina, se "slepaju" i ne rade mnogo. Taj problem izgleda ostaje konstantan, a drugi se vremenom manje ili vise brzo ispravljaju i mijenjaju (od cijenjena "mozga od 2 DEM", danas za zivotno djelo u znanosti u RH ipak mozete dobiti 80'000 HRK, tj. oko 20'000 DEM).
Ne bi li onda ipak tim izvrsnim kolegama bilo u interesu da se stanje mijenja, da se njihov rad bolje vrednuje, da oni dobiju veca financijska sredstva?
Ne bi li studentima i novacima (posebno onima koji zele ici vani) bilo u interesu da dobiju bolje obrazovanje te si tako "dignu cijenu na trzistu"?
Ako je tome tako, iako su takvi u manjini, ne bi li oni, posebno uzevsi u obzir "glad" medija za takvim vijestima, ipak imali nacina progovoriti i, bas zahvaljuci svojoj medijskoj eksponiranosti, mogli pretpostaviti da im se nece dogadati stvarno "niski udarci"? Ili su ti udarci tako rafinirani i niski da ih ni mediji nece (odnosno ne mogu) sprijeciti? |
|
|
"Ne bi li onda ipak tim izvrsnim kolegama bilo u interesu da se stanje mijenja, da se njihov rad bolje vrednuje, da oni dobiju veca financijska sredstva?
Ne bi li studentima i novacima (posebno onima koji zele ici vani) bilo u interesu da dobiju bolje obrazovanje te si tako "dignu cijenu na trzistu"?"
Op.a.: Provokativan i depresivan komentar slijedi, kako bi ga netko demantirao ako je pogresan
Naravno da bi nam bilo u interesu! Ali problem je sto su a) takvi studenti/znanstvenici u velikoj manjini (recimo, na nivou ispod 5% u odnosu na ukupnu populaciju) te potisnuti od strane velike vecine koja im konstantno govori da "ne talasaju" i b) sto to sto bi oni htjeli apsolutno nikoga u drzavi Hrvatskoj nije briga.
Zasto ih nije briga? Djelomicno zbog hrvatskog "uravnilovka" i "hrvatski jal" mentaliteta (npr. "sto se sada on pravi vazan, da mu nije dobro sto i ostalima"), djelomicno zbog niskog nivoa edukacije gdje prosjecan gradjanin uopce ne razumije oko cega se neki student zali ("pa ima kompjuter, kredu i plocu, sto jos hoce vise?"), djelomicno jer svi imaju svojih drugih problema i edukacija i znanost im nije na vrhu prioriteta (npr., "a sto je sa svim onim jadnim radnicima u XYZ, vi bar imate posao"), djelomicno sto su svi vec oguglali na razno-razne novinske natpise o mitu/korupciji/losoj kvaliteti (nepopracene reakcijama npr. policije/tuziteljstva) tako da ne vide zasto bi se posebno uzbudjivali oko visokoskolskog i znanstvenog sustava koji ionako vide kao elitisticki i bezvrijedan je "piskaranje i filozofiranje ionako nije pravi rad".
Sto se politike tice, ona nije prepoznala kvalitetnog vaznost obrazovanja (sto nije ni cudno, jer politicari ipak dolaze iz u prosjeku nisko-obrazovanog naroda koji ih bira i/ili iz redova znanstvene zajednice koja je opisana u komentaru #18 ), a sa stanovista onoga sto je politici u sredistu paznje (broj glasova na iducim izborima), zasto riskirati glasove 95% studentske/znanstvene populacije radikalnim promjenama usmjerenim da bi se zadovoljilo top 5% te populacije?
Zalosna stvar je sto je taj sustav prilicno samosuglasan i stabilan, te u globalnom minimumu. Po meni, jedina svijetla tocka za 5% o kojima pricamo je olaksana mobilnost koja ce doci ulaskom u EU, bolje medjusobno povezivanje (eg., kroz ovaj Portal), te instituti geografski unutar Hrvatske, ali znanstveno, mentalitetno i financijski izvan (takvih jos nema, iako je par u planu). Ukratko, da se tim 5% minimizirajuju negativne posljedice nesrece sto su se rodili i trenutno zive u Hrvatskoj a zele raditi znanost. To je, IMHO, ruzna slika stanja danas.
Po pitanju ostatka znanstvenog sustava u HR... a cujte... ako narod zeli da drzava bude drzava konobara i manualne radne snage... pa ne mora bas svako mjesto u svijetu imati razvijenu znanost...   |
|
komentar na offtopic #24
Prvo, mislim da svatko treba samostalno traziti ispriku ako smatra da je zasluzuju, bez arbitra.
Drugo, mislim da je inzisiranje na isprikama zbog svakog malo ostrijeg komentara losa ideja koja ce unistiti raspravu. Moze nas dovesti do apsurne situacija da kolega #24, na osnovu istih argumenata o "znacajkama osobne netrepeljivosti" pocne traziti prof. Dikica da se ispricava ministru Primorcu za svaku malo ostriju izjavu tipa "nas nepogresivi politicar, formerly known as a scientist" 
OK, provociram, provociram ... ali samo da napravim snazan point:
Uvijek, u svakoj raspravi se netko osjeti uvijedjenim. I svako je nekog, namjerno ili nenamjerno, uvrijedio (ukljucujuci i #3). Najcesce to ne govore javno na portalu.
Stoga mislim da treba prestati s javnim pozivima za isprike i cenzuriranja, jer moze postati snazno sredstvo zastrasivanja (intimidation) sugovornika.
Pozivam na otvorenu raspravu bez straha pritiska sugovornika. Nitkome ne bi smetalo da je prof Paar nazivan "cheerleaderom" (a nazivan je i gore). Zasto sad pocinjati s takvim standardima, makar se radilo o obrani prijatelja :-) |
|
Odlican komentar (30). Uz to bih dodao da se neefikasni i rigidni znanstveni sustav koji sada postoji u Hrvatskoj mjenja samo sminkom i ponekad prezentacijom za javnost, obecavaju se velike promjene, Hrvatska je uz bok ostalih europskih zemalja po eduakciji i znanosti itd. a u stvarnosti se ne radi nista da bi se istinski stvari promjenile. Mislim da je tu i najveci problem jer bez iskrenog priznanja sadasnjeg stanja prema znanstvenim parametrima, i to bez uplitanja politike u te procjene, nitko i nista i ne moze mjenjati.
Evo jedan primjer. prije godinu dana pricali smo o tome da se treba ukinuti namet na reagense u Hrvatskoj jer su u prosjeku 2-4 puta skuplji nego u EU (cak je i Nature donio osvrt o tome od strane prof Jonjica), sto se dogodilo do danas? Da li postoji ikakav transparentni program koji bi nama znanstvenicima ukazao kuda ide znanstveni sustav u Hravtskoj.
Bez javne i otvorene rasprave i transparentnosti nikakve promjene u Hrvatskoj nece niti poceti. Zadaca je prije svega znanstvenika i institucija (HAZU, IRB) u Hrvatsoj uvjeriti javnost i politicare da prihvate to kao apsolutnu nuznost. Nakon toga oni najbolji u domovini i svijetu uistinu ce i moci unaprijediti znanost u Hrvatskoj zajednickim radom i suradnjom. |
|
"Zadaca je prije svega znanstvenika i institucija (HAZU, IRB) u Hrvatsoj uvjeriti javnost i politicare da prihvate to kao apsolutnu nuznost. Nakon toga oni najbolji u domovini i svijetu uistinu ce i moci unaprijediti znanost u Hrvatskoj zajednickim radom i suradnjom."
Amen. |
|
na #23
Dragi Ivane,
ovo je, nažalost moram primjetiti, ponovno primjer 'pravedničkog osvetničkog šamaranja'. Dozvolite da obrazložim ovu tvrdnju:
Jednom ste me prilikom u prošlim mjesecima već proglasili 'podobnikom' i 'režimskim čovjekom'. I tom prilikom sam kako Vama, tako i svim čitateljima portala naširoko pojasnio kako je moj životni stav (a od 1.7. tekuće godine i opis radnog mjesta) da budem dobar sa svima i da pokušavam surađivati sa svakim tko je na suradnju spreman. I da surađujem i s ljudima iz ministarstva, i s ljudima iz medija, i s ljudima iz akademije, i s konobarima u kafićima, i sa čistačicama, i s portirima... I sve sam to napisao puno prije nego sam došao na sadašnju profesionalnu poziciju. Od toga što sam s nekime u lošim odnosima nemam ama baš nikakve koristi. A nema niti dotična/dotični, kao niti šire društvo...
Ovim vašim postom vi implicitno uvodite tvrdnju da sam ja čovjek s kojim se ne treba razgovarati, čiji se komentari ne trebaju niti čitati jer 'evo opet laže i maže oči'? I to sve 'prokazujući' moje osobne, a ne moguće profesionalne 'propuste'. No siguran sam da se ponovno radi o vašoj emotivnosti, a ne o bilo kakvoj vrsti osobne netrpeljivosti prema meni.
U javnoj raspravi, naravno, sve te stilske alatke igraju. No da se ne bismo vrtili u krug, dajte onda bar nabacite pokoju novu opasku na moj osobni kredibilitet, umjesto onih koje smo davno apsolvirali. |
|
ah, ajmo jos malo o forum-bontonu..
a to je da nije pristojno izvlaciti recenice iz neke rasprave bez linka na
nju, ma opcenito cupanje iz kontexta pasusa-recenica nije pristojno...
no
i ne mislim se _uopce_ razjasnjvati o toj raspravi s vama, jer je to za mene rijesena stvar i ja stojim iza svake rijeci u toj raspravi i to redosljedom i fontom kojim je napisana u kontekstu. Uostalom kao sto stojim i iza svake rijeci u ovoj.
No ajd da jos jednom ponovim nesto sto sam napisala i lani... jednom .. a to je da ja osobno ne vidim poante prozivati ministra ili predsjednika ili zamjenika ili bilo koga lazljivcem, cheerleaderom ... ili sl. kad znam da mi on _nije_ sugovornok u ovoj raspravi i na ovom forumu.
a Vi i kolegica #3 jeste I na neki nacin ste mi zanimljivi.
a ima i jos jedan aspekt .. a to je da : sve sto i vas i kolegicu #3 toliko emotivno dira --- mene bas i ne.
I ja imam svoje skromno vidjenje problema u domovini i isto tako i svoje osobne prioritete. Te u skladu s tim prioritetima trosim ono malo slobodnog vremena koje mi ostaje uz posao. To mozda nece biti glasna medijska borba za kvalitetan kurikulum u hrvatskim udjbenicima nego jedan drugaciji pristup.
lijep pozdrav |
|
Komentar #30 i followup #32 su dobro izolirali problem. Radi se o problemu cijelog drustvenog sustava i mentaliteta, koji umjesto da gaji izvrsnost, pokusava ju potisnuti.
Ovaj problem nije vezan samo uz znanstvni sustav. Na mene je prilican dojam ostala afera u MORHu. Desetak hrvatskih casnika je zavrsilo prestizni West Point, da bi bili ponizavani nakon povratka u Hrvatsku:
(link s index.hr, link iz Slobodne Dalmacije)
Nekoliko godina prije toga, Vjesnik je slavodobitno izjavljivao: Hrvatski vojni kadeti među najboljima na školovanju u svijetu |
|
Strah je samo jedna noga tronozca koji predstavlja jednu od prepreka boljitku hrvatske znanosti.
Druge dvije su brojnost (onih kojima odgovara trenutno stanje, odnosno malobrojnost onih koji zele mijenjati) i malodusna nezainteresiranost (zbog nekoliko uzaludnih pokusaja da se stvari promijene, nakon cega moze uslijediti priklanjanje gomili).
Zasto tronozac? Jeste li kada vidjeli tronozac koji se klima?
Ja nisam. A ovaj se ne klima i stoji vec dugo.
Kako tronozac izbaciti iz ravnoteze?
1. Snaznim pomicanjem koje ce pomaknuti njegovo teziste izvan ravnoteznog polozaja
2. skracivanjem jedne noge do mjere koja ce rezultirati istim ishodom kao pod 1.
Ja sam pobornik ove druge metode (evolucija) jer u prvoj (revoluciji) su neizbjezne kolateralne stete, koje sam sklon kada god je moguce izbjeci (zbog vlastitih svjetonazora i normi).
Ono sto je teskoca u identificiranju noge koju bi bilo najprikladnije kratiti je sto su one skupovi s presjekom i nije ih jednostavno razluciti.
Strah je po mom misljenju najmanji problem, jer rekao bih da cak i nije u tolikoj mjeri stvar o strahu koliko generalno u problemu navike glasnog izjasnjavanja svog misljenja (dijelom kao posljedice dugotrajnog zivljenja u totalitarnim rezimima - sto se, priznajem, opet temelji na strahu).
Po meni je rijesenje potaknuti veci broj ljudi na glasno izricanje svog misljenja, sto je portal nesumnjivo i napravio.
Otvaranjem EU fondova nestat ce (skoro pa) monopol znanstvenog financiranja u HR, pa ce nestati i preduvijeti za postojanje straha od nedobivanja makar i crkavice za vlastita istrazivanja.
Upravo je ovdje najveca i najkonkretnija mogucnost uspjesnih hrvatskih znanstvenika iz inozemstva da pomognu hrvatskoj znanosti na nacin da prepoznaju kolege u HR s kojima mogu i zele suradjivati na takvim projektima.
Iz takvih projekata proizaci ce kvalitetni rezultati (i radovi) koji ce biti osnova za nove projekte.
Treba samo izdrzati jos 1 (maksimalno 2 petoljetke).
I pri tome zadrzati "ljubav za znanost" i radost istrazivanja. |
|
Moram odmah istaći, iako sam po konstruktivnosti zapazio nekoliko priloga, uz sve pohvale inicijatoru rasprave, kako mi se jako svidjela metafora sa tronošcem iz komentara #37.
Ja vjerujem, djelimično i znam, što iz neposrednih iskustava, što iz dostupnih medija iz svijeta, što iz povjesti, a što iz djelimičnoga poznavanja ljudske psihologije, kako je strah pred autoritetima i "autoritetima" normalna pojava. Također sam siguran kako je u Hrvatskom društvu izraženiji nego u demokracijama tzv. slobodnoga svijeta iz stotine razloga, a ovdje bi trebali biti bitni oni strukturalni. Ja pod tim podrazumjevam razloge koje generira sustav, postojeći društveni sustav.
Van je svake sumnje kako je puno ljudi, naročito intelektualaca /a treba li pogađati zašto?/ u prethodnim, ranijim i davnim godinama, doživjelo velike neprijatnosti zbog svojih stavova, a često i imali vrlo teških profesionalnih i egzistencijalnih problema. Držim to, čisto racionalno gledano, na žalost nužne žrtve razvoja jednoga društva.
Osobno mislim kako strah i izbjegavanje javnoga izjašnjavanja, izbjegavanje kritike i općenito kao suprotnost tomu, slobodu djelovanja i odgovornosti, može samo i isključivo pospješiti jačanje p o v j e r e nj a u državu u kojoj živimo. Tu mislim na već dosadnu sintagmu o pravnoj državi, ali i o pravičnosti aktualne pravde.
Znam kako je danas stanje bolje nego prije deset godina, a to je bilo bolje nego prije dvadeset godina, jer sam javno djelovao u oba ta razdoblja i osjetio na svojoj koži, dragovoljnim izborom alternative. Ali daleko je to od dinamike razvoja, a to je po meni ključna stvar, kojom bi se trebali zabaviti.
Čini mi se kako je i dalje predominantan sustav vrijednosti naslijeđen iz komunizma, te kako stratezi društva, bilo to političari ali i svi javni djelatnici, poklanjaju tom problemu malo ili nimalo vremena. Valjalo bi postići da u javnosti bude više primjera, a ima ih, ljudi i kritika, koje pokazuju "isplativost" javnoga civiliziranoga i istinoljubivoga nastupa. Prije svega toga nedostaje, u javnosti, a time se stiče dojam kako se ne isplati nikako i nikada ići linijom težeg otpora.
Oportunizam prožima doslovce sve strukture našega društva u nepodnošljivoj mjeri a nerealno je očekivati savladati ga sa najšire razine. Ja vjerujem kako taj sustav mogu i moraju razbijati prije svih mediji, zatim istaknuti društveni djelatnici, nevladine udruge pritiskom na vrhunske političare i sl. teško je očekivati kako će pokretači toga biti političari, ali nikako nije nemoguća misija pridobivati ih za tu ideju, jednoga po jednoga.
Stoga mislim kako je pokretanje ove ideje na Portalu rijetko dobra inicijativa.
Da zaključim, ako pojedinac, u bilo kojoj društvenoj strukturi, nema mogućnosti zatražiti zaštitu države / a tu ne mislim isključivo na državne strukture/, odnosno profesionalnih nadzornih institucija, pitanje njegovoga javnoga ili bilo kakvoga kritičkoga istupa, je pitanje njegovoga karaktera, odgovornosti koju ima, svih psihološko-egzistencijalnih pretpostavki, a na žalost počesto i pitanje avanturističkoga duha. U tome vidim ključ problema. |
|
nastavak na 37
"Upravo je ovdje najveca i najkonkretnija mogucnost uspjesnih hrvatskih znanstvenika iz inozemstva da pomognu hrvatskoj znanosti na nacin da prepoznaju kolege u HR s kojima mogu i zele suradjivati na takvim projektima.
Iz takvih projekata proizaci ce kvalitetni rezultati (i radovi) koji ce biti osnova za nove projekte."
Jedan od odlicnih primjera znanstvenog idealiste za kojega malobrojni u Hrvatskoj i znaju je prof Sinisa Volarevic iz Rijeke, koji sa svoje 4 studentice stvara takvu znanost kojoj mogu zavidjeti i odlicni labosi u Europi. Svakako pratite njegov rad u skoroj buducnosti. Nazalost financiranje njegovih projekata u Hrvatskoj je smanjeno jer nije dosta objavio u zadnje dvije godine. O tome da ima dva SCience rada u proslosti i da je u zadnjih par godina prikupio vrhunske podatke koji ce uskoro biti objavljeni u najprestiznijim casopisima malo koga u recenziji je bilo i briga. Nekada mi se cini da deset repetitivnih radova u bezvrijednim casopisima ima u ovakvim recenzijama puno vecu vrijednost nego orginalno otkrice koje moze biti objavljeno u vrhunskom casopisu. On je potpuno izoliran u Hrvatskoj ali uspjeva jer ima uspostavljene osobne i profesionalne kontakte sa kolegama u inozemstvu. |
|
Pozdrav svima,
Nisam toliko aktivan u ostalim raspravama, no ova tematika me je bas ponukala da se javim...
S obzirom da sam osobno znanstveni novak zelim se prevenstveno osvrnuti na mlade znanstvenike i 'cega se oni plase'. Slozio bi se s kolegom Vilibicem iz #6 da su mladi znanstvenici i znanstveni novaci najugrozenija skupina.
Inace, osobno radim na sveucilistu u ZG-u te se ne osjecam ugrozenim i ne plasim se nicega jer imam prvenstveno kvalitetnog mentora s kojime sam stvorio vrlo korektno partnerstvo te imam odlicne kontakte u inozemstvu... Ostao sam u RH jer smatram da sa i ovdje moze baviti kvalitetnom znanoscu te jer zelim promijeniti i unaprijediti ovaj sustav. Znam da to nece ici lagano, no izazov mi je ostati ovdje i nesto pokusati.
Situacija za mlade znanstvenike nije bajna no slozio bi se sa #2 da je situacija daleko '71 ili Franjinog doba. Ono sto mi daje snage da i dalje radim u ovom sustavu je lagani, no pozitivan trend naprijed.
Kod mladih ljudi kod nas postoje realni strahovi, zbog svih stvari o kojima ste sami pisali, no ono sto me vise zabrinjava su inertnost, irealni strahovi i autocenzura...
Sto se tice realnih strahova... Cuo sam od kolega za svakave situacije... Od ucjenjivanja, prijetnji otkazom, namjernog stopiranja u napredovanjima itd..., a na kraju krajeva i mnogi od vas su opisali situacije u kojima ste se osobno nasli... No i za takve slucajeve ima lijeka... Jedan je uspostavljanjem mehanizama kontrole kvalitete u sklopu Bolonjskog procesa, a drugi je pritisak javnosti, medija i nevladinih udruga... Postoji veliki otpor u sustavu da se uvede kontrola kvalitete no kad-tad ce se u nekom obliku to uvesti jer smo se na to obvezali, a do tada imamo medije kao snaznu polugu u procesuiranju ovakvih slucajeva. Razgovarao sam neki dan sa kolegom iz osnovne skole Sasom Tkalecom koji vodi projekt 'Monitor statistica' link: www.monitor-statistica.hr koji se bave monitoringom visokog obrazovanja i trenutacno provode anti-korupcijsku kampanju. Oni poprilicno uspjesno rjesavaju slucajeve povrede razlicitih prava, a jako su zainteresirani i za mlade znanstvenike te pozivaju sve ljude u sustavu visokog obrazovanja cija se prava krse da im se jave. Dakle, daleko od toga da je situacija idealna, no civilno drustvo i poluge demokracije izgleda da lagano pocinju funkcionirati i stvari se stvarno krecu prema naprijed.
Upravo zbog toga sam vise zabrinut sa drugim aspektom, a to je da je dobar dio mladih ljudi u znanosti vecinom mrtva puhala, koja su se eto uhljebila u sistem i svim silama rade na tome da magistriraju/doktoriraju u najduljem mogucem roku, da se utope u prosjek i da se nicim previse ne isticu... Nekako sam uvijek mislio da su mladi ljudi glavna snaga i glavni pokretac promjena na sveucilistu i opcenito u drustvo no kao sto je kolega Juric rekao u #30 takvih je mozda 5%, a ostali su prosjek, balast koji ne vide nista van cetri zida svoga ureda... Upoznao sam mnoge mlade znanstvenike koji imaju iralne strahove i boje se vlastite sjene, koji nakon 3 godine u znanosti ne znaju sto je CC clanak, koji su prelijeni da napisu molbe za stipendije i odu na usavrsavanje u inozemstvo, koji podcjenjuju svoje sposobnosti i imaju kompleks manje vrijednosti... Nije mi jasno kako od ambicioznih studenata na dodiplomskom studiju ovaj sustav napravi u potpunosti neambiciozne mlade znanstvenike... Usurdno se nadam kako se varam u ovoj ocjeni no iz kontakata sa sve vecim brojem kolega bojim se da sam koliko-toliko realno opisao situaciju... Jedini lijek za to je slati ljude vani na usavrsavanje.... Meni je to itekako pomoglo i u potpunosti mi je promjenilo percepciju, a nakon sto se vratim sa ljetnih skola i usavrsavanja imam osjecaj da je 'svijet moj' i da sve mogu postici....
Mozda jos samo komentar na post #1 prof. Djikica.... Iako prof. Djikica izuzetno cijenim kao znanstvenika mislim da pretjeruje sa emotivnoscu u svojim postovima... Mnogi ljudi koji pisu po forumu imaju puno vise za izgubiti, ukljucujuci i mene osobno koji sam vrlo ostro na ovom forumu kritizirao prvi kongres RH znanstvenika i gdje mi se nista nije desilo, od uglednog i svjetski etabliranog znanstvenika koji k tome zivi i radi u inozemstvu...
Jos jednom ponavljam svoje uvjerenja kako unatoc tomu sto mnoge stvari ne stimaju u RH, demokracija i poluge civilnog drustvo lagano dolaze do izrazaja i kako koracamo pravim putem naprijed....
|
|
Govoriti o strahu, je relativno. Ima mnogo parametara koji utjecu na ljude. To se odnosi i na same znanstvene radove. Tesko je izraziti misljenje koje je diametralno oprecno vazecim "mantrama"
Moze se dogoditi da rad ne bude prihvacen na kongresu ili da se vratimo na proslu temu - u casopisu Nature gdje je clanak Cerenkova bio odbacen kao bez vrijednosti za casopis (kasnije je dobio Nobelovu nagradu za taj rad!)
Jest da je silom prilika u Hrvatskoj situacija gora nego u drugim drzavama jer imamo proglasenih i financiranih 8-9000 ljudi a Vlatko bi nam mogao reci koliko od njih zadovolajava ikoje kriterije za znanstvenika.
No situacija nije red velicine drugacija u drugim zemljama. Svi smo krvavi ispod koze.
Medjutim razlika je u tome kako druge zemlje rijesavaju te probleme i pokusavaju smanjiti entropiju.
Evaluacijama! i to medjunarodnim evaluacijama bas zbog toga da sindrom nezamjeranja i/ili nepoznavanja materije ne zauzme centralno mjesto. U jednoj maloj sredini kao sto su nase znanstvene sredine nema teorije da se nece znati tko je napisao recenziju.
Iz svog iskustva mogu reci da kad sam dao recenziju za projekt koji se nije svidio naruciteljima bio sam kaznjen time da nisam primio honorar!
Prema tome sistem je takav kakav smo izgradili...
Prosla diskusija o napredovanju i ona o ministru pokazala je jos jdnom koliko je osjetljivo rangirati radove a ne ljude.
Zakljucio bih da smo vise jedno drustvo nezamjeranja nego drustvo u kojem vlada strah.
Sto ce poneki svoje korake obrazloziti strahom je njihova stavr. |
|
Evo i moje iskustvo. Kad sam pred godinu dana napisao pismo podrske akademiku Radmanu i MedILSu u Slobodnoj Dalmaciji dobio sam vise upozorenja (prijetnji) da se ne mjesam u to. Slicno je bilo i kad sam branio profesora Dikica od odvratnih lazi ministrovih suradnika.
Naravno da se pitam kad ce se i meni desit nesto slicno. Kako sam u Hrvatskom znanstvenom sustavu vec 13tak godina to mogu svjedociti da ovakva atmosfera straha prije godinu/dvije nije postojala. Pitanje koje se namece je: tko stvara takvo ozracje i zasto?
|
|
Na #42:
Kako ste reagirali na prijetnje? Da li ste javno identificirali ljude koji vam prijete?
Takodjer me zanima tko vrsi pritisak na urednika connecta i kako je urednik na to reagirao? |
|
Quote:
Takodjer me zanima tko vrsi pritisak na urednika connecta i kako je urednik na to reagirao?
Gdje ste culi da netko prijeti Uredniku Portala? (nema Urednika Connecta, pa pretpostavljam da se tu radi o Portalu)
Nitko meni kao Uredniku ne prijeti. "Prijetnja" je teska rijec.
Ja sam govorio o da postoje pritisci. Neki su izbili na povrsinu i na samom Portalu. I to je sve sastavni dio razvoja jednog ovakvog otvorenog medija.
Ja razne vrste pritisaka dozivljavam kao dio urednickog posla kojim se bavim. Shodno tome pokusavam pronaci nacin kako im se oduprijeti i/ili kako ih usmjeriti u nesto konstruktivno ili korisno po zivot i razvoj Portala.
Urednik Connect:: Portala
Dejan Vinkovic |
|
Take your own advice i prvo procitaj sto pise prije nego sto odgovaras - nisam rekao prijetnje, nego pritisci.
Ne zanimaju me javni pritisci na portalu, nego oni drugi, a rekao si da je i takvih bilo. |
|
Quote:
Take your own advice i prvo procitaj sto pise prije nego sto odgovaras - nisam rekao prijetnje, nego pritisci.
Ne zanimaju me javni pritisci na portalu, nego oni drugi, a rekao si da je i takvih bilo.
Istina, ispalo je da sam stvari izvadio iz konteksta jer ste u recenici prije toga govorili o prijetnjama. Mea culpa.
Sto se "nesluzbenih" pak pritisaka tice, ne zelim takve stvari iznositi javno. Pogotovo stoga sto javno prozivanje drzim kao jedno od drasticnijih metoda odupiranja pritiscima. Do sada sam javno reagirao jedino na javne pritiske, jer tu nemam izbora.
Imajte na umu kod ovakvih stvari da "pritisak" ne znaci a priori i zle namjere. To je jos jedan razlog zasto ne zelim to provlaciti kroz javni medij - zelim takve stvari rijesiti kroz razgovor i bez potrebe za podizanjem na visi stupanj agresivnosti.
Urednik Connect:: Portala
Dejan Vinkovic |
|
|
#47 - u prvom sam momentu cak i pomislija da je prvih par redova clanka istina.
A tuzno je sta se takve stvari ne dogadjaju. Ne znam jeli sveucilista/fakulteti imaju financijskih nacina privuci kvalitetne znanstvenike, Pretpostavljam da nakon upisivanja velikog broja studenata uz placanje sveucilista imaju nesto veca sredstva na raspolaganju.
Meni jedino nije jasno citajuci novine u Hrvatskoj, kako se u (e.g.) most na Peljescu moze potrositi 250M Eura i za to se nadju novci a ne moze se u podizanje kvalitete znanosti u Hrvatskoj uloziti toliko? Podrzavam ja i ceste i most i ne znam jos koji infrastrukturni projekt, ali ulaganje u znanost i je ulaganje u infrastrukturu. Ali za to malo ljudi izgleda mari.
Sta se tice teme, meni i kolegi se vec dogodilo u Europi da su na nas vrseni pritisci da se odredjene afere zataskavaju i guraju pod tepih. Ti su pritisci bili prilicno jaki, a ta se Europska institucija nije brinila o etickim i moralnim normama vec jedino o zastiti svoje reputacije.
Nije istina da pritisaka i vani nema, jedino je sta ima vise resursa pa se lakse ljudi jedni od drugih izoliraju organizirajuci vlastite grupe. To i onda smanjuje mogucnost sukoba i pritisaka.
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
Edukacija
