MJERE: 1677 rijeci, 10.500 znakova, 6.5 kartica. Prilažem i prijedlog za lead!
Noga filologa
Knjige razne, komada jedan
Knjige razne, komada jedan
PRIJEDLOG ZA LEAD: Metamorfoza knjižnica u Digitalnom vijeku. NSK Zagreb na
pragu takve metamorfoze. I uloga povećala u svemu tome.
Živimo u doba masovne migracije plodova ljudskog duha s različitih medija na jedan.
Iz knjiga i novina, sa slikarskih platna, s radija i televizije, s gramofonskih ploča
i audio-CD-ova - sadržaji se sele na kompjutere i na internet. To se zove
"digitalizacija". Nekako početkom ove godine svoj je projekt digitalizacije
odlučila na internetu predstaviti i središnja hrvatska riznica plodova ljudskog duha
- Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Način predstavljanja odabrala koji
je NSK intrigantan je; osobno, smatram ga dragocjenim doprinosom za studiju
jednog mentaliteta - da li korporativnog, kolektivnog, nacionalnog, to je već druga
priča.
Digitalizacija
Staviti nešto "u kompjuter" niti je jednostavno, niti jednoznačno. Isto vrijedi i
za predstavljanje toga nečega "na internetu". Digitalizacija je stjecište
najrazličitijih silnica: od odnosa materije i ideja, do odnosa vlasničkih prava i
prava na informaciju. Želimo digitalizirati jednu knjigu: hoćemo li digitalizirati
njezin tekst, ili knjigu kao fizički objekt? Želimo jedan digitalni objekt učiniti
dostupnim na internetu: kome ćemo dozvoliti pristup? Koju ćemo količinu sadržaja
pokazati? Hoćemo li dozvoliti reprodukciju tog objekta, ili ćemo je otežati što
više možemo? Ako biramo potonji pristup, zašto to onda uopće radimo?
Postoji, dakako, niz mogućih rješenja ovih problema; neka su već realizirana, druga
još nisu ni naslućena: još uvijek ne znamo točno što sve digitalizacija može. (Ovdje
je umjesno prisjetiti se, recimo, prethodne velike migracije, one iz rukopisnih
kodeksa u tiskane knjige: prve su knjige nalikovale rukom pisanim kodeksima, a
prednosti tiska - osim velikog broja kopija tu je, prvenstveno, identičnost
tih kopija i, posljedično, nepromjenjivost teksta - spoznavane su tek postupno.)
Orijentacije radi, i da bismo bolje razumjeli pristup NSK Zagreb, opisat ću ukratko
dva postojeća primjera digitalizacije "baštine" - one vrste baštine kojom se
knjižnice najviše bave: starih knjiga. Primjeri su u ponečemu oprečni, no u jednoj
su bitnoj stvari slični.
Biblioteka i galerija
Jedan je primjer digitalizacijski projekt Bibliothèque nationale de France,
digitalna biblioteka Gallica (gallica.bnf.fr). Drugi je primjer "Turning the
Pages", "internetska galerija" British Library
(www.bl.uk/onlinegallery/ttp/ttpbooks.html).
Gallica nam nudi slobodan pristup do 70.000 digitaliziranih knjiga, više od 80.000 slika
i nekoliko desetaka sati zvučnih zapisa. "Slobodan pristup" znači da je svaku
digitaliziranu knjigu, sliku i zvučnu snimku moguće "skinuti", presnimiti na
vlastito računalo, bez ograničenja. Gallica želi biti "biblioteka baštine i
enciklopedijska biblioteku", uključuje ugledne nizove, rječnike, periodiku, djela s
područja povijesti, književnosti, filozofije, prava, ekonomije, političkih znanosti.
Knjige nisu samo na francuskom, niti samo francuske, mada je francuska građa
privilegirana - osobno dobro poznajem zbirku zbog latinskih izdanja iz 15. i
16. stoljeća. Gallica je namijenjena svakom čitaocu - od radoznalih do bibliofila,
od gimnazijalaca do sveučilišnih profesora. Građa je većinom dostupna u obliku slika
- skeniranih crno-bijelih kopija svih stranica neke knjige (nekih 1250 djela
dostupno je i kao tekst, što znači da se može ne samo skinuti, već i pretraživati po
pojedinim riječima, i na drugi način obrađivati). Popis dostupne građe neprestano se
proširuje, i u veljači 2006. dodani su naslovi poput novina Le Temps iz 1872.-73,
časopisa Journal politique iz 1788, te knjigama Analysis of the
phenomena of the human mind Jamesa Milla (uredio i komentirao John Stuart Mill) iz
1869, Gulistan, ou L'empire des roses iz 1634, i La Fiammette amoureuse
de M. Jean Boccace gentilhomme florentin iz 1585.
S druge strane, "Turning the pages" nudi mogućnost da sa svog kompjutera prelistate
15 "velikih knjiga" i po želji uvećavate detalje s njihovih stranica. Velike su
knjige Leonardova bilježnica (naravno, s ogledalom pomoću kojega možete čitati
Leonardov zrcalno naopaki rukopis), "Mozartov glazbeni dnevnik" sa 75 zvučnih
izvadaka, "Originalna Alice" kako ju je napisao i ilustrirao Lewis Carroll,
autograf Povijesti Engleske Jane Austen, Dijamantna Sutra tiskana u Kini 868,
Lindisfarne Gospels (staroengleski prekrasno oslikan rukopis iz 10. stoljeća),
fantastično ilustrirana i tiskana Vesaliusova Anatomija iz 16. stoljeća, itd.
"Turning the pages" znači "listajući stranice" - i to je upravo ono što radite.
Zahvaljujući kompjuterskoj animaciji, možete prelistavati svaki od ovih neprocjenjivo
vrijednih dokumenata - koji biste u stvarnom svijetu mogli gledati tek kroz
sigurnosno staklo vitrina - i približavati mu se koliko god hoćete; same simulacije
listanja toliko su vjerne da listovi, dok ih "okrećete" (prihvatite ih klikom na
miša, isto tako puštate - potrebna je čak određena vještina da bi se to izvelo),
padaju različitom brzinom, ovisno o težini papira ili pergamene pojedinog izloška; na
kompjuterskoj se slici nijansa zlata u ornamentu do u karat podudara s nijansom
materijalnog izvornika.
Dvije strasti
Dušu svakoga tko živi među knjigama opčinila su dva sirenska zova, dvije strasti.
Jedna je strast prema sadržaju, prema onom jednostranom razgovoru sa svime o čemu je
čovječanstvo mislilo, prema onome što obično zovemo "čitanje"; druga je strast
prema knjizi kao fizičkom predmetu, kao majstorskom radu: fetišistički užitak u
obliku slova, izgledu stranice, mirisu papira, dodiru korica, u rasklapanju,
zaklapanju, baratanju. Uostalom, nije li tako sa svakom ljudskom fascinacijom?
Recimo, automobili: volimo ih i zbog vožnje, i zbog izgleda, osjeta, mirisa, mehaničke
čudesnosti. Recimo, muzički instrumenti. Recimo, naši ljubavnici.
Dva projekta digitalizacije o kojima govorim dvije su krajnosti. To, posve iskreno,
otkrivaju i njihova imena. Gallica je knjižnica: ona nam, bez kerefeka i ukrasa,
omogućava da mirno, kad hoćemo, koliko hoćemo, radimo s gomilom knjiga koje bi nam
inače bile teško dostupne. "Turning the pages" je galerija: ona nam, uz "vrhunsku
informatičku tehnologiju", nudi, dokle god smo priključeni na internet, sumanuto
vjeran virtualni užitak u materijalnosti jedinstvenih umjetnina, nenadomjestivih
rariteta. Prvi nam daju knjige za čitanje; drugi nam pokazuju knjige za
gledanje.
Digitalizirana baština
Ovaj je opsežan uvod bio potreban da bih mogao kratko izvijestiti: projekt
"Digitalizirana baština" NSK Zagreb (http://www.nsk.hr/Heritage.aspx?id=25)
predstavlja knjige za gledanje. Očito se nadahnjujući kod "Turning the pages",
"Digitalizirana baština" predstavlja izbor iz 350 jedinica, koliko trenutačno
sadrži digitalizirana zbirka NSK. Izbor čini sedam cjelina reprodukcija nekoliko
"posebnih vrsta" knjižnične građe - to su rukopisi i stare knjige (Vinodolski
zakonik, djela Marka Marulića i Fausta Vrančića), grafike (starih majstora, te crteža
19. i 20. stoljeća), zemljopisne karte (stari prikazi Hrvatske) i muzikalije
(rukopisi solo popijevki hrvatskih skladatelja). Kao kod "Turning the pages",
knjige možemo listati (mada bez raskošnih efekata pri okretanju listova) i gledati iz
bližeg ili daljeg, a na grafikama, kartama i notama zumirati detalje. Sve
reprodukcije "u najvećoj mogućoj mjeri vjerno predstavljaju izvornike i ne dorađuju
se osim kad su potrebne minimalne dorade nastale zbog pogreške ili opreme." Kratki
će uvodi laicima objasniti važnost pojedinog djela i autora za hrvatsku kulturu.
Posebna je pažnja poklonjena dizajnu: stranice su jasne, pregledne, privlačne i,
uglavnom, lako upotrebljive (način prelistavanja knjiga nije baš jasan sam po sebi, a
upute za korištenje treba dodatno tražiti).
"Digitalizirana baština" inicijativa je koja zaslužuje svaku pohvalu. Pošto je u
velikoj mjeri digitalizirala svoje kataloge, glavna hrvatska knjižnica ovim projektom
čini daljnji logičan korak u svojoj preobrazbi, metamorfozi koja i NSK Zagreb - kao
i tolike druge knjižnice širom svijeta - može pretvoriti u posve drugačije mjesto.
Može se, naime, dogoditi da knjižnice, u konačnici, ne budu više samo spremišta
(pažljivo razvrstane) građe, spremišta ograničena položajem, prostorom, brojem
fizičkih primjeraka koje posjeduju - već da postanu, kao što je sada Gallica,
službe za distribuciju građe, rasadnici znanja koji će korisnicima, ma gdje
bili, na raspolaganje darežljivo stavljati digitalne kopije svojega blaga - čak i
onoga koje bi korisnik-neprofesionalac mogao vidjeti tek iznimno i izdaleka, poput
jedinstvenih rukopisa, rijetkih inkunabula, dragocjenih umjetnina. NSK Zagreb
svjesna je migracije o kojoj sam govorio na početku ovog teksta, svjesna je epohalne
važnosti mijene usred koje se nalazimo, svjesna je, napokon, koliko takva mijena može
pomoći maloj, slabo poznatoj zemlji, malog jezika, ograničenih ljudskih i
materijalnih resursa, zemlji gdje talenti nestaju kao voda u pijesku.
Knjižničari
Bojim se, međutim, da upravo zbog količine raspoloživih resursa odabir galerije kao
modela javne službe nije dobar put za digitalizaciju središnje hrvatske knjižnice.
Dovoljno sam vremena proveo u knjižnicama da mogu razumjeti zašto je taj model
odabran: ako su kod ostalih ljudi knjige strast prema materijalnom i strast prema
"nematerijalnom" aspektu teksta najčešće nerazmrsivo pomiješane, knjižničari knjige
vole prvenstveno "zbog njihova tijela": oni su čuvari i skrbnici fizičkih predmeta,
i - ma koliko se svjesno borili protiv toga - o knjigama razmišljaju prvenstveno
kao o fizičkim predmetima. Usto, kao čuvarima, instinktivno im je najdraže kad su
sve knjige sigurno na broju, uredno poslagane na polici (u prvim su knjižnicama
knjige lancima bile pričvršćene za pultove). No, ako odlučite istaknuti prvenstveno
materijalni aspekt svoga blaga, a ujedno minimalizirati mogućnost korištenja tog
blaga (spriječiti da se netko obogati tiskajući reprodukcije Vinodolskog zakonika),
jedini vam je razuman pristup tehnološki maksimalistički: hiperrealistički,
hiperskup, hiperprogramirani tretman "Turning the pages" British Library. Sve
manje od toga nije "digitalizacija", nego tek njezin daleki odjek - ne
fascinantna umjetnička galerija, nego skromna izložbica u predvorju osnovne škole.
Siromašni rođak
"Digitalizirana baština" pokazuje se tako kao siromašni rođak "Turning the
pages", porod nesretnog braka štedljivosti i skrbi za zaštitu vlasničkih prava
knjižnice nad građom. Prvo, premda naslovi sugeriraju da su digitalizirana
cjelokupna djela, nije tako: iz šesnaestostoljetnog prijepisa Vinodolskog zakonika
možete vidjeti samo nekoliko ukrasnih crteža, iz prvog izdanja Marulićeve Judite samo
drvoreze. Drugo, "povećalo" kojim pregledavate detalje digitalne presnimke
stranice ili lista ima samo jednu veličinu, i premalo razina uvećavanja; dok je
ovakvo povećalo odlično za zemljopisne karte, na kojima sam po prvi put mogao
pročitati inače vrlo sitne natpise pojedinih lokacija, isto je povećalo, zbog svojeg
kvadrata fiksnih dimenzija, od slabe koristi za knjige i rukopise: ne možete jednim
pogledom obuhvatiti čitav redak, već puzite po njemu i shvaćate kako se osjećaju
slabovidni (s druge strane, polazna slika prikazuje rastvorenu knjigu - dvije
stranice - i na njoj su slova jednostavno presitna za čitanje; napokon, na
raspolaganju su vam samo dvije veličine, osnovna i uvećana, pa ne možete istraživati
takve detalje kao što je otisak pojedinog slova, tekstura papira, potezi pera u
eventualnim marginalijama itd). Neprimjerenost ovakve izvedbe najviše dolazi do
izražaja kod partitura: ako se još i možete naoružati strpljenjem i pročitati jednu
stranicu goticom tiskane Marulićeve Institucije, na autografu Branimira Sakača - na
muzičkoj partituri, koja se ne čita samo vodoravno, nego i okomito - strpljenje
koje se od čitača traži doseže jobovske razmjere: naime, od četiri crtovlja jednog
takta kvadrat obaseže u najboljem slučaju nekih tri i pol, o prostoru za riječi
pjesme i oznake za način izvođenja da i ne govorimo, tako da povećalo treba
neprestano micati ne samo slijeva nadesno, nego i odozgo nadolje. Ukratko, ovako
izveden projekt omogućava samo informativno pregledavanje - nipošto dugotrajna,
studiozna i ozbiljna proučavanja (kakva se inače svakodnevno odvijaju u čitaonicama
NSK).
Usprkos ovim zamjerkama, "Digitaliziranoj baštini" NSK Zagreb ostaju tri jake
strane: prvo, ona postoji; drugo, ona postoji u računalnom, javnosti dostupnom
obliku; treće, ona predstavlja tek izbor iz riznice digitalizirane građe
knjižnice. Stvar, dakle, nije gotova; avantura tek počinje. Računalni je medij
fleksibilan, čak nas potiče da istu građu predstavljamo na različite načine:
to znači da se sučelje za pregledavanje digitalizirane zbirke može dalje mijenjati,
usavršavati, prilagođavati potrebama i željama korisnika; to znači da se uz sučelje za
usputno razgledavanje možemo nadati i sučelju za ozbiljan rad. Tako što s veseljem
očekujemo - kao što očekujemo i da NSK Zagreb svlada nagon "stavljanja svjetiljke
pod posudu" iz evanđeoske prispodobe, i da svoju digitalnu baštinu učini još lakše
dostupnom svuda, i svima koji su je spremni koristiti u obrazovanju, u istraživanju,
ili iz puke radoznalosti.
File translated from
TEX
by
TTH,
version 3.72.
On 05 Mar 2006, 15:28.