Pilati u našoj znanosti

Milan Perkovac (Zagreb, Hrvatska), 4. Travanj 2017.

rubrika: Na rubu pameti

 

(Pilat je bio namjesnik cara Tiberija u provinciji Judeji od 26. do 36. godine. On je ovlašten suditi u slučaju veleizdaje i poticanje na pobunu. … Nakon svog prvog ispitivanja, uvjeren u Isusovu nevinost, a nespreman preuzeti odgovornost, Pilat ga šalje na višu instancu, te nakon podrugljivog propitivanja Isusa kod tetrarha Galileje Heroda Antipe, i ponovnog dolaska k Pilatu, podmeće ga pred svjetinu, te tobože pod njezinim pritiskom, a zapravo prebacujući joj krivicu, jer svjetina će napraviti baš ono što  vlast želi, osuđuje ga na smrt raspećem, što je tetrarh zapravo i želio, dok Pilat pere ruke simbolički poručujući da ne stoji iza svoje presude).

Ne pripisujući nikome u suvremenosti povijesni značaj spominjanih likova treba reći da se njihova svojstva danas, ipak, mogu prepoznati.

Kad akademici, uvaženi profesori sveučilišta ili uglednici, školovani, plaćeni i honorirani da dobro prosuđuju, upućuju čovjeka ‘tetrarhu Galileje Herodu Antipi da ga ispita’ u Nature, Science ili neki drugi visoko etablirani časopis, oni postupaju baš kao Pilat, koji u sebi zna da je osuđenik ispravan i nevin, ali on sam nije u stanju to izreći, već mu je lakše donijeti presudu o križu oslanjajući se na ‘paradigmatski sud svjetske znanosti’, koja je danas takva kakva jeste, i ostat će takva do neke nove paradigme, kad će Pilati postupati opet po istom opisanom povijesnom receptu, no sada prema nekom novom i drugom ‘pravedniku’.

Zašto tako? I mora li uvijek tako biti? Hoće li Pilati, konačno, u svojim sudovima prihvatiti mudrosti kralja Davida ili Masaryka …, te samostalno donositi pravedne odluke i odgovorno podmetnuti i svoja pleća?

Prethodni post:

Slijedeći post: