Iluzionisti u hrvatskoj znanosti i školstvu

Miroslav Dorešić (Zagreb, Hrvatska), 21. Ožujak 2017.

rubrika: Obrazovna politika,Vijesti iz obrazovanja

Citat iz medija: ”Naši mladi robotičari prvaci svijeta”.
Nedavno se ovu rečenicu moglo pročitati u dnevnim tiskovinama. Vjerojatno su čitatelji bili, blago rečeno, zbunjeni. Ništa manje nisu bili zbunjeni kada je za prošlu godinu jedan dnevni list proglasio jednog menadžera za ”filantropa naših dana”, a sve zasnovao na maloj elektroničkoj pločici zvanoj ”micro:bit”, ni krivoj ni dužnoj.
Nešto manje zapažena prošla je u tiskovinama izjava hrabrog ravnatelja osnovne škole Milana Langa u Bregani koji je u otvorenom pismu aktualnom ministru poručio da je puno manje u svom obraćanju na skupu ravnatelja hrvatskih škola trebao citirati Aristotela, a puno više jednog dječjeg pisca i njegov uradak ”Carevo novo ruho”.
O čemu li se tu radi? Ovo iz naslova ima svoju genezu. Vjerojatno ni drugi narodi nisu imuni od pretjerivanja, ali čini se da smo i na tom području pri svjetskom vrhu. Da je nešto postalo čudno (trulo?) u mentalnom sklopu Hrvata očigledno je i kad se prisjetimo nekih događaja iz prošlosti.
Studenti teorijske fizike unatrag dva desetljeća su se mogli naslušati priča kako je jedan naš bivši predsjednik HAZU doktorirao kod nobelovca Heisenberga, kako se usprotivio konstrukciji YU atomske bombe, itd. itd. Na žalost, istina je bila posve nešto drugo. Naime, kao izaslanik Kominterne u tadašnji ‘Treći Rajh’ taj je lažni Heisenbergov doktorand ipak doktorirao kod puno manje poznatog fizičara, ali se sve ‘odigralo’ u seminaru, točnije rečeno u dvorani, koja je nosila ime čuvenog nobelovca. Istini za volju, a koja se tiče YU-A-bombe, Aca Ranković je na vrijeme shvatio da naš fizičar, kao i njegov kolega Pavle Savić (poznatiji kao ‘Pajo šifra’ – ”partizanski šifrant kojem su Nemci razvalili šifru”), ništa o tome ne znaju, pa ih je kao pragmatičan udbovac skinuo s projekta i potjerao. (Vidjeti YouTube:
https://www.youtube.com/watch?v=BUEDal6e9Tk&feature=youtu.be )
Priča se nastavlja i proteklih desetljeća, a primjeri lažiranja činjenica se mogu naći i na uglednom Institutu ‘Ruđer Bošković’. Naime, ranih devedesetih ”otkrivena” je hladna fuzija i kad su se mediji dali na posao i već gotovo proglasili nobelovu nagradu za fiziku, na žalost utvrđena je pogreška u mjerenju.
A ranih šezdesetih pak, konstruiran je ciklotron na spomenutom Institutu nakon čega je glavni akter postao slavan, ali još je važnije da postaje akademik. Veliko razočaranje traje i do dan danas jer toliko željeni kolimirani snop čestica nije nikad dobiven. No, najvažnije je pri tom da akademska titula nije vraćena, ali je slava ostala. Nastavak slijedi početkom ovog stoljeća kada taj isti akademik sa svojim kolegom (naše gore list) uposlenikom teksaške tvrtke ”Loch Harris” testira na Institutu stroj za razminiranje, tzv. ELF.
(Vidjeti YouTube: https://www.youtube.com/watch?v=mOcw5d9zp6k )
Dionice teksaške tvrtke ‘Loch Harris’ iz Austina skaču u nebesa, a naši akteri hitno prodaju svoje dionice dok su na vrhuncu i inkasiraju milijune. Tako je ‘zamalo srušena’ NewYork-ška burza, a sve se počinje komplicirati pozivom agentice FBI-a tadašnjem ravnatelju Instituta, koji usput rečeno o lažnom testiranju pojma nije imao. Afera je naravno zataškana u Hrvatskoj, ali ne i u SAD-u, Internet je ‘brujao’ o aferi, Institutu je učinjena materijalna šteta, ali i nematerijalna šteta ugleda.
Uskoro na čelo Instituta dolazi rastrošna ravnateljica i s baš ne sjajnom reputacijom s Georgia University gdje je jedno vrijeme boravila, sadašnja ‘prokuristica’ Svjetske banke u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, i sve pada u zaborav. No, nezaboravna je njena proslava 300-te obljetnice rođendana Josipa Ruđera Boškovića u Dubrovniku gdje je u tjedan dana sa svojom svitom na luksuzni hotel i bankete potrošila milijun i dvjesto tisuća kuna. Naš slavan Josip Ruđer Bošković to nije potrošio tijekom cijelog svog života. Poznato je da je bio vrlo štedljiv čovjek. Bio je to samo jedan od razloga za njezinu smjenu od strane ministra Jovanovića, a to je naravno donijelo olakšanje onim čestitim i vrijednim znanstvenicima Instituta, a posebno institutskoj kasi.
Krajem pak prošlog desetljeća jedan od djelatnika Instituta u suradnji s aktualnim ravnateljem tog istog instituta ‘otkriva’ tzv. penta-quark. Objavljeni znastveni rad enormno je citiran, on dobiva državnu nagradu za znanost. Na žalost, i ovaj put ‘pogodak u ništa’. Postojanje penta-quarka je opovrgnuto, citati nisu poništeni, a ni državna nagrada nije vraćena.
Ingenioznost i mašta naših znanstvenika očituje se i u jednom od projekata u kojem se primjenjuje Brownovo gibanje na kalifornijske gliste u sazrijevanju komposta.
Nabrajanje bi nas moglo odvesti u nedogled, jer se i na našoj javnoj televiziji moglo vidjeti da je na splitskom FER-u konstriuran svemirski lift, ali bez ‘nanotehnološke ugljikove sajle’. Prestrašno! Pisalo se i o novom Tesli i o transferu energije na ‘velike udaljenosti’ (cca dva metra) i kako reče naš uvaženi akademik-fizičar: ”Bolje je da se o fizici (tj. znanosti) govori i na taj način (dakle krivo) nego nikako”. Vidjeti na YouTube-u:

Imena vezana za ove događaje i činjenice nisu bitna, ali eto, neka se barem za podsjetnik zna do kud smo s iluzijama došli. A do kuda ćemo s aktualnim ministrom znanosti doći, možemo samo pretpostaviti. Čini se da mu ni nebo nije granica!

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Prethodni post:

Slijedeći post: