Uzroci a ne posljedice

Miroslav Dorešić (Zagreb, Hrvatska), 23. Siječanj 2017.

rubrika: Na rubu pameti

U tekstovima dr. Slavena Letice i bivšeg rektora dr. Alekse Bjeliša u kojima su u posljednja tri broja Večernjeg lista (od 20. , 21. i 23. siječnja o.g.) razmjenjivali argumente o stanju u akademskoj zajednici glede plagiranja, nedostaje ključna činjenica. Oni govore o posljedicama, a ne o uzrocima lošeg stanja u hrvatskoj akademskoj javnosti i nadmudruju se oko etičkog kodeksa. Dakle, nadmudruju se oko toga kako gasiti vatru, a ne oko toga kako je do vatre širih razmjera uopće i došlo, a ponajmanje govore o kriterijima u akademskoj zajednici usporedivim s onima međunarodnim. Niti jedan od njih nije dignuo svoj glas protiv rušenja tih međunarodnih kriterija prije dvadeset godina.
Vratimo se stoga unazad.
Usporedimo slijedeća dva teksta.
Prvi je iz Zakona o visokim učilištima iz 1993. godine članak 51. (NN 96/1993):
Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može iznimno pristupiti:
a) osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti, objavila najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom i najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstveno istraživačkog instituta;

a drugi je iz Zakona o visokim učilištima iz 1996. godine članak 51.(NN 59/1996) :

1) Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može pristupiti osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti i objavila najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom ili najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstvenoistraživačkog instituta.

Na prvi pogled bi se reklo da su tekstovi identični. No, ‘plagijator’ je načinio jedan ‘tip feler’, odnosno potkrala mu se tiskarska pogreška kako se to danas voli pojašnjavati, a nije niti stavio fusnotu na dnu stranice. A zašto se uopće zbog jedne fusnote uzrujavati, rekli bi mnogi? Primijetiti treba da ‘neimenovani plagijator’ nije tu fusnotu stavio ni do dan danas. Tko će znati je li to učinio namjerno ili slučajno?! No, potkrala mu se jedna pogreška u prepisivanju. Vidite li? Veznik ‘i’ je zamijenjen veznikom ‘ili’.
Sada ste se vjerojatno već zabrinuli. Je li ovo posljednje neoprostivo, tj. ne znati ni dobro prepisati?! Dosta sad šale za velike i male.
Od prije dvadeset godina začeta je znanstveno akademska močvara. I sami možete zaključiti što za kriterije u znanosti znači ta mala ‘plagijatorska pogreška’ u prepisivanju. Punih dvadeset godina imamo kriterije bez kriterija! Svake godine imamo promociju stotina novih doktora znanosti u zagrebačkom HNK uz nazočnost akademskih uglednika i naravno rektora.
Koliko je među tim mladim ‘znanstvenicima’ onih sposobnih? Koji li je to filtar bio pri njihovom ulasku u svijet znanosti? Što li su nakon stjecanja titule doktora znanosti, a to je samo ulaznica u to ‘visoko društvo’, dali toj znanosti? Je li to netko pokušao istražiti u ovih posljednjih dvadeset godina? Naravno da nije! Ali, uvijek postoji taj ali. Zapravo je to moguće ako se otvori baza WoS (Web of Science) na Internetu. A malo truda je dovoljno da ostanemo zgranuti.
I bez toga mi znademo svu poraznost koju nam je priskrbio ‘plagijator’ davne 1996. godine. Zagrebačko sveučilište nije na Šangajskoj listi niti u prvi 500. Govori li nam to dovoljno? Brine li to naše političke i znanstvene prvake? Posljednjih dvadesetak godina proizveli smo povelik korpus kvaziznastvenika vrlo slabe znanstvene produktivnosti. U velikoj mjeri na djelu je negativna selekcija na našim sveučilištima. Oni kvalitetni su u manjini.
Posljednjih tjedana upravo svjedočimo medijskom prepucavanju na akademskoj razini upravo dijela tog korpusa. Svatko normalan će to nazvati akademskom ili možda bolje ‘kakademskom’ močvarom.
Prirodno je da se ne reže grana na kojoj se sjedi i zbog toga nema nam spasa. Svi će se pozivati na famoznu autonomiju sveučilišta. Nitko to nije u stanju promijeniti na bolje. I još nešto. Tijekom proteklih godina izmjene zakona su situaciju pogoršale pa kriterija za znastveno napredovanje više nema ni u zakonu nego se pišu prema pravilnicima pojedinih fakulteta na razini pravilnika, poput onih za primanje tehničkog osoblja. A posljedica je – slikovito rečeno – igranje u HNL-u, a ne u Ligi prvaka.

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

1 komentar… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Siječanj 23, 2017 u 22:54 Thumb up 3 Thumb down 0

Prethodni post:

Slijedeći post: