Hrvatski studiji i aktualni ministar

Miroslav Dorešić (Zagreb, Hrvatska), 22. Siječanj 2017.

rubrika: Nekategorizirano

Ministar Pavo Barišić je krajem listopada rekao novinarima, a u svezi napisa u
Nacionalu: ” Na taj dio, iz 1995., sam posebno ponosan. Dajte mi vremena
danas, sutra, da detaljno sve pojasnim…”
No, do neki dan nije pojasnio. Zašto?
Zato što je i on bio svjestan da u tom slučaju priča ide dalje.
No na upućeni mu zahtjev od strane Nacionala da dade odgovor na njihov tekst
od 25. listopada on šalje ”demanti”. U tom demantiju je gospodinu Pavi Barišiću
proradila nečista savjest na temu pokušaja privatizacije, pa on navodi moju
malenkost kao ”jednog od protagonista neuspjela pokušaja privatizacije
Otvorenog sveučilišta”. Dakle, on se ipak prisjetio činjenice da je u igri bio
pokušaj privatizacije Otvorenog sveučilišta, ali klasičnom zamjenom teza taj
nečastan pokušaj svaljuje na druge i kaže da je upravo on bio taj koji je ”dao
svoj vlastiti skromni prinos očuvanju javnih dobara RH”. Totalna besramna laž
ministra-filozofa!
Naime, ne samo da se je u Otvorenom sveučilištu te 1995. radilo o kriminalu,
radilo se o nečem puno gorem. Poznato je da je Tuđmanova ideja bila da se osnuju Hrvatski studiji. Oni su na jedan vrlo početnički način i zaživjeli i bili su smješteni dijelom u prostorijama Otvorenog sveučilišta. Pored dojava o ”vešeraju” postojale su i dojave da Barišić i Ante Čović (sada aktualni prorektor) žele privatizirati Otvoreno sveučilište i da im u tome svesrdno u zakonskom smislu pomaže ‘majstor procedure’ V.Š. Kad je to saznao tadašnji glavni tajnik HDZ-a dojavio je predsjedniku Tuđmanu i tako se može objasniti zašto je smjena Barišića bila logična.
Naime, oni su mogućom privatizacijom ugrozili i same Hrvatske studije koji bi
ostali tada bez prostora. Meni je kao tajniku za školstvo i znanost u Gl. tajništvu
HDZ-a bilo poznato koliko je Tuđmanu bilo stalo da Hrvatski studiji baš po
lokaciji budu na toj sveučilišnoj vertikali od Strojarskog fakulteta, Filozofskog,
Elektrotehničkog, pa sve do PMF-a na Marulićevom i do HNK. Predsjednik nije htio ni čuti da se oni presele negdje na Črnomerec ili u Vlašku, a takvih je prijedloga i bilo.
Njih je tek Dragan Primorac ‘otpremio’ na Borongaj. Mene je predsjednik Tuđman osobno zadužio da u slučaju ako je prostor Otvorenog sveučilišta neprimjeren za Hrvatske studije da se potraži novi na spomenutoj vertikali. Tako se našlo rješenje da se gradi nova zgrada kod NSB-a, današnje parkiralište sa zapadne strane. Iz tog razloga sam organizirao sastanak u Vladi negdje polovicom 1997. s Ljerkom Mintas Hodak kao potpredsjednicom Vlade za društvene djelatnosti i gradonačelnicom Marinom Matulović Dropulić kako bi se spomenuta ideja i realizirala.
Dakle, jasno je da je smjenom Pave Barišića spriječen daljnji kriminal, koji je
zataškan, jer je ovo drugo, ostajanje Hrvatskih studija u zgradi Otvorenog bilo
osigurano. Ante Čović i Pavo Barišić su u vrhu HDZ-a doživljeni tada kao
potencijalni rušitelji Hrvatskih studija! Zbog čega su neki ljudi s Filozofskog
fakulteta htjeli rušiti Hrvatske studije valjda ne treba nikome pojašnjavati.
I ne samo to, oni su u godinama koje su uslijedile neprestano ‘podmetali nogu’
Hrvatskim studijima kako ne bi zaživjeli onako kako je to zamislio i sam
predsjednik dr. Franjo Tuđman. A za to, hvala Bogu, ima na pretek svjedoka i
dokumenata.
Otvoreno sveučilište je nakon njihove smjene postalo Pučko otvoreno učilište u
vlasništvu Grada Zagreba i Republike Hrvatske pola pola, pa je totalna laž
ministra-filozofa da se je njihovom smjenom htjelo srušiti javnu ustanovu trajne
naobrazbe kao javno dobro RH.

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Prethodni post:

Slijedeći post: