Plagijati plagijati

Miroslav Dorešić (Zagreb, Hrvatska), 5. Studeni 2016.

rubrika: Znanstvena politika

Plagijati, plagijati… Đapić, Brkić, Šeparović, Barišić… na stotine njih znanih i neznanih, otkrivenih i neotkrivenih, na razini medijskog linča ili tek govorkanja…
A sve je ‘za istač’ počelo davne 1996. godine kada je ‘akademska zajednica’ na čelu s aktualnim ministrom srušila Zakon o visokoj naobrazbi iz 1993. godine koji je u velikoj mjeri uvažavao međunarodne kriterije u znanosti i visokom školstvu. Što se točno tada dogodilo zahtijevalo bi podulju elaboraciju, ali samo ukratko: perfidnom zamjenom veznika ‘i’ u veznik ‘ili’ u članku 51. Zakona iz 1993. srušeni su kriteriji i to je bit cijele priče. Do današnjih dana imamo vrlo logičan slijed, pa kriteriji za stjecanje doktorata znanosti su na razini pravilnika pojedinih fakulteta s istim brojem članaka kao i oni na temelju kojih se zapošljava tehničko osoblje.
Je li u svim strukama i znanstvenim disciplinama ista situacija? Naravno da nije! U ‘tvrdim’ znanostima još uvijek se u velikoj mjeri poštuju međunarodni standardi pri valoriziranju nečijeg znanstvenog rada. Je li i tu moguće plagiranje? Jest, ali ta mogućnost je svedena na minimum minimuma. Na koji način? Evo radi pojašnjenja čitatelju navesti ću primjere svjetskih baza znanstvenih radova, ali tek onih u radnoj verziji. Dakle, to još nisu radovi objavljeni u znanstvenim časopisima koji su prošli barem dvostruku tajnu recenziju, ali mnogi od njih će vjerojatno biti i verificirani kao priznati originalni znanstveni radovi. Ako na primjer napišite u internetskoj tražilici Google, hep-th doresic, dobiti ćete sve podatke o radnoj verziji znastvenog članka i vidjeti ćete je li on i objavljen kao znastveni rad u časopisu nakon što je prošao dvostruku tajnu recenziju.
Jasno je samo po sebi da u trenutku kad neki znanstvenik stavi na javnu internetsku stranicu radnu verziju svojeg članka svi zaineresirani to mogu vidjeti i odmah uočiti je li se nešto ‘ukralo’ ili ne. I ne samo to. Na taj način je spriječena moguća krađa ideja i rezultata od strane nekog ‘zločestog’ potencijalnog recenzenta kojem je Editor dao znanstveni članak na recenziju. Na taj način je dodatno autor članka zaštićen od moguće krađe.
No neke struke kod nas nemaju ni približno ovakovu proceduru i zato se mi čudimo čudom kako je moguće da jedan ministar može biti plagijator. A tek govorkanja: aktualni predsjednik GO, poznati HDZ-ov boksač, magisterij aktualne predsjednice…

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

1 komentar… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 8, 2016 u 19:28 Thumb up 4 Thumb down 0

Prethodni post:

Slijedeći post: