Zašto je državna matura poput testa za vozački ispit?

Miroslav Dorešić (Zagreb, Hrvatska), 10. Rujan 2016.

rubrika: Obrazovna politika

Nemam namjeru zamarati stručnim analizama državne mature u RH, ali sam uvjeren da već i prosječni čitatelj ovih redaka, ako je kojim slučajem vidio zadatke npr. iz fizike i matematike na Internetu, može zaključiti da su maturalni testovi srozani na razinu testa za polaganje vozačkog ispita. U tom smislu čak bih se i složio s tvrdnjom ravnateljice jedne zagrebačke gimnazije da je matura prije kojih desetak godina bila bolja od ove aktualne. Zadaci su iz spomenutih predmeta bili na višoj razini, ali joj je glavna manjkavost bila u načinu ocjenjivanja. Godinama na njoj nije pao ni jedan maturant što za sebe samo po sebi govori. Bila je to prava kamilica. Druga velika manjkavost je bila u smislu neujednačenosti kriterija od škole do škole.
Kakva je na primjer ‘matura’ u Južnoj Koreji koja nam je u gospodarskom smislu zasad nedostižna? Tamo se to zove državni ispit kojeg vodi njihovo ministarstvo obrazovanja. Čitav državni ispit piše se u jedan dan od 8 do 18 sati s pauzom za ručak i pauzom od 20 minuta između svakog ispita i to iz korejskog, matematike, engleskog, te izbornih predmeta fizike, kemije, biologije, sociologije… Za upis na sveučilište uzimaju se u obzir ocjene iz posljednje tri godine srednje škole i uspjeh na državnom ispitu. Zanimljivost je da posljednje dvije godine srednje škole učenici imaju jednom mjesečno obveznu vježbu za državni test, osim tehničkih-specijaliziranih škola.
A kakvi su zadaci na državnom testu na primjer matematike koja se piše točno 100 minuta? Mahom su to zadaci iz diferencijalnog i integralnog računa, matričnog računa i elementarne matematike, i to vrlo solidni.
Uzmimo još u obzir da su korejski petnaestgodišnjaci ove godine na PISA testiranju bili treći iza Singapura i Hongkonga, a mi trideset i šesti.
A zadaci na našoj državnoj maturi, npr. u lipnju o.g.? Viša razina ima zadatke tipa usporedbe dvaju razlomaka, pa do onih ‘težih’ tipa nejednadžbe (x+5)/(x-2) < 0 , a osnovna razina je primjerenija provjeri znanja za šesti-sedmi razred osnovne škole: prepoznavanje intervala na brojevnom pravcu pa do izračuna udaljenosti dviju točaka zadanima u kordinatnom sustavu svojim koordinatama kao težem zadatku. Prestrašno!
Možda su to zadaci primjereni po kriterijima koje postavlja najavljena reforma na čelu s gospodom Budakom i Jokićem, ali po kriterijima FER-a (da ne spominjem PMF-a) što se tiče zahtjeva za predznanje potencijalnih brucoša u svrhu uspješnog studiranja, sigurno nisu. Navedeno nije ništa drugo no srozavanje kriterija čime se upropaštavaju generacije nadolazećih maturanata koje prolaze kroz ovakvu državnu maturu. Gotovo 36 ispitnih zadataka iz matematike šablonskog-trivijalnog sadržaja za 4 sata rješavanja doprinosi zaglupljivanju, a ne razvoju kreativnosti i sposobnosti rješavanja problema, a što je jedna od glavnih zadaća obrazovnog procesa. A kakve to ima posljedice na gospodarstvo i nije potrebno komentirati. Dugoročno gledano ravno je to veleizdaji.
Jedan od odgovornijih za ovakvo stanje je i profesor Budak s Filozofskog fakulteta, kreator strategije obrazovanja, a koji se još prije 12 godina ”proslavio” pitanjima na prijamnom ispitu kandidata tipa: Tko je bio posljednji izbornik nogometne reprezentacije Italije? (Odgovor: Trapatoni). Manje je bilo pri tom važno znanje kandidata iz latinskog ili grčkog. Time je proveden i svojevrsni kulturocid!
Provođenje državne mature funkcioniralo bi na zadovoljavajući način kad bi ona ispunjavala svoju svrhu, od podizanja kvalitete usvojenih znanja i sposobnosti, sustavnog praćenja kvalitete sustava dobivanjem povratne informacije iz njega, objektivnog vanjskog vrednovanja naobrazbe, ujednačavanja kriterija, itd. i kad bi za njeno funkcioniranje svi bili redom odgovorni. Medijske zvijezde po pitanju državne mature, gospoda Budak, Bezinović, Jokić…, nisu nam pojasnili treba li nam takav ispit zrelosti. Srozavanje ispitnih pitanja, spomenuto na početku, može se jednostavno objasniti nekompetentnošću, blago rečeno, pod uvjetom da ne postoji neka ružnija zla namjera. Ne mogu ljudi koji imaju ugrađenu sustavnu pogrešku glede ‘egzaktnih’ struka mjerodavno tumačiti i zastupati postojeću razinu ispitnih zadataka. Upravo je žalosno za konstatirati da njihov doseg nije do poželjne razine ispitnih zadataka što se tiče kreativnosti, umijeća rješavanja problema itd., a o čemu se u obrazovnim krugovima toliko govori, pa je postalo već čista mantra. Oni ne mogu uvidjeti da test oblika testa za vozački ispit i to s tridestak i više pitanja za četiri sata ne može nikako biti kvalitetan na problemskoj razini, njime se ne mogu provjeravati stvarna stečena znanja i sposobnosti kandidata. Ne pada im na pamet da u tom pronađu razlog zašto znanje naših maturanata rapidno pada, zašto se sve više pažnje posvećuje bubetanju bez razumijevanja, učenju i pripremama za maturu u posljednji čas itd. Maturanti u pripremama imaju uzorke zadataka s prijašnjih ispita pa se oni tako i pripremaju, a još je tragičnije da posljedično takav pristup savladavanju gradiva imaju i tijekom sve četiri godine. To je također i razlog zašto fakulteti ne mogu biti zadovoljni razinom državne mature.
Što je rješenje?
Prvo, nužno je kreiranje i vođenje mature prepustiti ljudima koji razumiju da je u četiri sata maturalnog ispita iz matematike dovoljno imati pet do osam zadataka koncipiranih na problemski način i u kojima će, već prema njihovom dizajnu, biti sadržano potrebno gradivo. Svako inzistiranje na ‘modernoj’ mantri o ishodima učenja nužno vodi k ispitnim zadacima ranga vozačkog testa, zadacima tipa uspoređivanja dva razlomka, utvrđivanja predznaka derivacije funkcije u nekom intervalu, određivanja intervala uz postojanje akceleracije pri gibanju itd, itd. Dakle, kratko rečeno obične štreberske stupidnosti.
I DA NE BUDE ZABUNE. Ne moramo mi staviti zadatke kao u J. Koreji iz diferencijalnog računa. Stavimo mi ozbiljne zadatke iz gradiva koje je predviđeno postojećim nastavnim programima. Tada ćemo i nastavnike primorati držati se ozbiljnih kriterija, a ne da dijele petice šakom i kapom!!
Drugo, nužno je stvoriti poveću bazu takvih zadataka, koji će u sadržajnom smislu biti provježbani tijekom školovanja, da bi se metodom slučajnog izbora na sam dan pisanja mature mogao izabrati uzorak od njih pet do osam.
Za zaključiti je: pitanje svih pitanja jest tko kreira zadatke za državnu maturu,
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) ili Nacionalni centar za vanjsko NEVREDNOVANJE obrazovanja (NCVNVO)?
Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

2 komentara… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 14, 2016 u 20:23 Thumb up 0 Thumb down 1

Znate li možda koliko obveznih predmeta imaju maturanti u Koreji? Znam za Australiju. 5(pet).

#2 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 15, 2016 u 20:23 Thumb up 0 Thumb down 3

DA, NAPISATI ĆU.

Prethodni post:

Slijedeći post: