Kako hrvatski političari u predizbornoj kampanji (ne)koriste Facebook

Duje Bonacci (Zagreb, Hrvatska), 6. Studeni 2015.

rubrika: Nekategorizirano

Analiza aktivnosti kandidata, stranaka i koalicija na Facebooku provedena tijekom tekuće predizborne kampanje pokazuje da hrvatski političari vrlo dobro razumiju da je Facebook važan promidžbeni alat ali i da gotovo uopće ne znaju kako iskoristiti njegove najvažnije prednosti pred klasičnim promidžbenim alatima.

Kampanja za parlamentarne izbore na samom je vrhuncu, pa je istraživački tim Odjela za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu tom prigodom pomoću svojeg alata za praćenje javnog mnijenja u stvarnom vremenu proveo analizu o tome u kojoj mjeri, na koji način i s kolikim uspjehom političke opcije koje sudjeluju u ovoj kampanji koriste Facebook.

Alat VoxPopuli

Alat VoxPopuli, razvijen pod okriljem Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. omogućava praćenje „uživo“ objava i komentara na internetskim portalima. Za potrebe praćenja kampanje za tekuće parlamentarne izbore razvijena je i specijalizirana inačica alata, VoxPopuli/Facebook/ posebno prilagođena praćenju aktivnosti na Facebook stranicama političara, stranaka i koalicija koji sudjeluju u ovoj kampanji.

U sklopu provedenog istraživanja analizirane su objave i komentari objavljeni na Facebook stranicama pedesetak kandidata, stranaka i koalicija u razdoblju od 23. listopada do 4. studenoga. Radi se o ukupnoj brojci od preko 2300 objava te oko 35 tisuća komentara objavljenih od strane oko 12 tisuća različitih posjetitelja Facebooka.

Facebook je svakako „in“

Posjedovanje stranice na Facebooku – i više-manje redovito objavljivanje sadržaja na istoj – neizostavan je sastojak tekuće kampanje za parlamentarne izbore. Svi široj javnosti iole poznati sudionici tekuće kampanje – bilo političari, stranke ili koalicije – imaju Facebook stranicu na kojoj je od službenog početka kampanje osvanula bar poneka objava.

Naravno, u intenzitetu korištenja te stranice kao mogućeg političko-promotivnog kanala različite se opcije ipak značajno razlikuju. Daleko najaktivniji je „Živi zid“, sa čak 401 objavom. Među deset najaktivnijih, ali daleko iza Živog zida, našli su se još i ORaH (152), Ivan Pernar (126), „Domoljubna koalicija“ (111), HDZ (110), HSP (108), HDSSB (100), IDS (71), „Bandić Milan 365“ (70) te „Projekt Domovina“ (58).

Uspješnost promidžbe putem Facebooka

Naravno, veći broj objava na Facebook stranici nekog političkog aktera ne znači nužno i uspješniju e-promidžbu istoga, jer broj objava odražava tek angažiranost tog aktera oko takve vrste promidžbe.

Kao dobar pokazatelj apsolutne učinkovitosti i te promocije može se pak uzeti broj posjetitelja stranice koji su si dali truda komentirati neku od objava na pojedinoj stranici. Naime, objavu na nekoj Facebook stranici komentirat će samo onaj tko je tu objavu kao prvo pročitao, a potom i bio dovoljno motiviran da na nju reagira s nečim više od pukog iskaza podrške (iliti „lajka“) ili dijeljenja (iliti „šera“).

Prema ovom pokazatelju ponovno je izrazito dominantan „Živi zid“ – objave na njihovoj stranici komentiralo je gotovo četiri tisuće (3996) različitih posjetitelja. Na drugom mjestu, s gotovo upola manjim brojem komentatora (2564), slijedi stranica Zorana Milanovića, za kojom pak kao treći i četvrti zaostaju HDZ (1462) i SDP (941). Među prvih deset nalaze se još i stranice Milijana Brkića (664), MOST-a (570), Bože Petrova (546), Ive Josipovića (517), Ivana Pernara (487) te Ruže Tomašić (470).

Tko bolje “fejsa”?

Za ocjenu učinkovitosti te promidžbe treba pak pogledati koliki je prosječni broj komentatora po objavi za pojedinu stranicu. Naime, najučinkovitiju promidžbu ima ona opcija koja uz manje truda (tj. s manjim brojem objava) privuče veći broj komentatora.

Uspoređujući po tom parametru, ljestvica uspješnosti se ponovno razlikuje od prethodnih dviju. Ovaj put vrh ljestvice suvereno zauzima stranica Zorana Milanovića, s prosjekom od čak 85 komentara po objavi. Daleko iza, i više nego duplo lošiji po ovom pokazatelju, gotovo rame uz rame nalaze se Milijan Brkić (39) i Božo Petrov (32). Iza njih pak dolaze SDP (22), Ivo Josipović i Ruža Tomašić (svatko po 15), HDZ (13), MOST (12) a ovo odabrano društvo zatvaraju „Živi zid“, Ivan Lovrinović i Josipa Rimac svi s prosjekom od po deset komentatora po objavi.

Interaktivnost? Što je to?!

Za razliku od npr. različitih vrsta letaka, plakata ili reklama u tisku, na radiju i televiziji, Facebook omogućava dvosmjernu komunikaciju s publikom koju „oglas“ privuče. Tako svaki komentar posjetitelja na Facebook stranici omogućava vlasniku te stranice da se povratno obrati tom posjetitelju i da pokuša njega, ali i sve druge koji tu stranicu makar i pasivno prate, „dobiti za svoju stvar“ – ili ako ništa drugo, da od njega dobije što detaljniju povratnu informaciju o tome što mu se u kampanji sviđa a što ne.

No u tom smislu sve hrvatske opcije pokazuju potpuno nerazumijevanje Facebooka kao suvremenog promidžbenog kanala. Tako je primjerice na stranici s najviše komentatora, onoj „Živog zida“ (3996 posjetitelja-komentatora), odgovor vlasnika stranice na svoj komentar dobilo tek 121 komentator, odnosno njih manje od 3%. Ostale „velike“ opcije također se vrte negdje između 1% i 5%. U tom su kontekstu osobito zanimljive stranice dvojice na Facebooku najistaknutijih pojedinaca glavnih izbornih takmaca, SDP-a i HDZ-a – Zorana Milanovića i Milijana Brkića. Na tim dvjema stranicama odgovor na svoj komentar nije dobio apsolutno nitko, niti jedan jedini posjetitelj.

Ovaj pokazatelj naizgled je znatno bolji kod manje posjećenih opcija. Tako su npr. Branko Hrg, Stipe Petrina, „Pametno“, HSLS, HKS, Daniel Srb i ORaH odgovorili na komentare između 10% i 15% svojih posjetitelja. Međutim, kako sve ove opcije zapravo imaju mali ukupan broj posjetitelja-komentatora, kada se umjesto postotka gleda ukupan broj posjetitelja na čije je komentare odgovoreno, brojke su ponovno „tanke“ – na svima se radi o manje od dvadeset „sretnika“ koji su dočekali odgovor na svoj komentar.

Ja ovo, ja ono – a za vas, građani moji, me briga…

Jedan od ukorijenjenih stereotipa o prosječnom hrvatskom političaru je da jako voli sam pričati o svojim postignućima i planovima, ali da je puno manje spreman s pažnjom saslušati mišljenje građana ili odgovarati na njihova pitanja.

Ovo istraživanje taj stereotip potvrđuje i konkretnim brojkama te daje naslutiti da je – čast iznimkama – cilj prisutnosti hrvatskih političara i stranaka na Facebooku za sada uglavnom prvenstveno jednosmjerna promocija, ne i aktivno slušanje glasa građana.

3 komentara… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 6, 2015 u 15:24 Thumb up 10 Thumb down 5

So what ? Kao glasača me uopće ne zanima koliko je neko vješt u propagandi, fejbukima i smiješenju pred kamerama nego da li je pošten i da li zna voditi zemlju u bolje sutra. Nasmiješeni fejsovi s volovima na ražnju, broševima, štosevima i trikovima su za cirkus, a ne za Sabor.

#2 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 8, 2015 u 09:53 Thumb up 7 Thumb down 2

Nažalost, većinu drugih glasača zanima. A to je uz to iznimno podno tlo za raznovrsne analize društva, tako da mi nije jasan komentar. Odnosi li se vaše “mene kao glasča” na neku genralizaciju “svi glasači” ili smatrate da su takva istraživanja bespredmetna, irelevenatna? Naime, ako vas to ne zanima ne znači da tu nema potenciojalno zanimljivih rezultata.

#3 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 8, 2015 u 17:22 Thumb up 8 Thumb down 3

Ne vjerujem da većinu drugih glasača zanima da li se Petrov više brine za neki svoj profil nego Tomašićka, niti da će promijeniti svoj stav ako dotična navali twitati svako malo. Da li je to nekome zanimljivo, kao što su i druge najpopularnije teme vezane uz fejsbuk (slike kućnih životinja u raznim dogodovštinama daleko na prvom mjesto) je jedna stvar, a engleskom frazom so what implicira da li je to *važno*. To što je jedan Zagreb namjerno podijeljen u nekoliko izbornih jedinica, što su izbori samo do 7 sati (tako da se vikendaši imaju manje vremena vratiti sa izleta, skijanja i slično), što još uvijek ima 250 000 viška birača na spiskovima, što osuđenici mogu biti na listama i birati, što ljudi bez stalnog boravka u RH imaju pravo izbora, izborni pragovi i većinske “metode” biranja i ostali načini da razni fantomi, trikovi, uzusi i “standardi” nametnuti politikom elitom oduzimaju glasačku snagu slobodnom građaninu, to je daleko važnije. O programima ne govorim, nisam vidio realistični program, a nitko ga ne nastoji producirati jer zna da će svaki letak jednako proći ako se začini raznim prozivkama i samohvalom.

Prethodni post:

Slijedeći post: