Science and Technology – što je to?

Miroslav Dorešić (Zagreb, Hrvatska), 13. Srpanj 2015.

rubrika: Osvrti

U tekstu
Riba smrdi od glave
objavljenog petak, 26. lipanj 2015.

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/znanost/14012-riba-smrdi-od-glave

napisao sam:
… Bio je to kraj težnji za međunarodnim kriterijima u znanosti pa tako i u visokoj naobrazbi, a stjecanje doktorata omogućeno je i bez ijednog objavljenog rada s međunarodnom recenzijom, dok su kriteriji srozani na razinu pravilnika na pojedinim fakultetima. Moramo li se tome čuditi kada za rektora Svučilišta biramo osobu koja je bila samo prosječni student FER-a, a na Filozofskom fakultetu postavlja se za dekana profesor pedagogije koji nema niti jednog znanstvenog rada CC ranga. Zato nije čudno da nam u Lijepoj našoj niču sveučilišta kao gljive poslije kiše, a burza rada drži vrata širom otvorena!
Iz komentara mojeg teksta pod naslovom ”Raspisujem natječaj da mi netko odgovori koliko CC radova vrijedi izbor za stipendistu Zaklade Alexander von Humboldt”
(http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/znanost/14120-znanstvene-osobnosti-i-znanstvenici)
uvaženog gospodina profesora Igora Čatića, a u svezi izbora rektora i dekana na Zagrebačkom sveučilištu, može se definitivno zaključiti da nam je država neuređena čak i u području znanosti i visokog obrazovanja. U svijetu, posebno na Zapadu, uvijek se u akademskim krugovima govori o znanosti i tehnologiji, science and technology (‘the application of scientific knowledge for practical purposes, especially in industry’), s naglaskom i na jedno i na drugo da bi se posebno podcrtalo da su to dvije odvojene, ali i povezane djelatnosti ljudskog uma. Pod znanošću (science) podrazumijeva se fundamentalna-temeljna znanost, a pod tehnologijom (technology) se misli , pojednostavljeno rečeno, na primjenu temeljnih znanja, s tim da je od temeljnih znanja do primjene dalek put. Tko te dvije stvari ne razlikuje mora kad tad pobrkati lončiće. No nije samo to bitno. Razlika je i u načinu vrednovanja jednog i drugog. Za znanost su mjerodavne publikacije u časopisima s međunarodnom recenzijom, tzv. CC časopisima, mjerodavna je citiranost pojedinog znanstvenog rada, pa impact parametar itd., itd. To su svjetski kriteriji. Naravno, jedan Einstein ne bi pri tom baš najbolje prošao tvrde neki. Ali to je za njih slaba utjeha. On nije samo iznimka koja potvrđuje pravilo, on je i više od toga jer taj kvaziargument protiv spomenutih kriterija u vrednovanju znanstvenog rada upravo izriču oni kojima ti kriteriji i nisu previše dragi i koji ih ne ispunjavaju. Ali ni Einstein po tim kriterijima ne bi loše prošao, dapače on bi sa svojim radovima imao enormnu citiranost koja bi se brojila desecima tisuća, jer je poznato da se briljanti mjere u miligramima, a smeće u tonama.
Za tehnologiju je važno nešto drugo, a to su patenti, inovacije… Mislim da ne treba pojašnjavati na koji način se oni vrednuju. Oni su vrlo često tajna pojedinih centara tehnološkog razvoja, ali i meta industrijske špijunaže.
Pri tom treba naglasiti da je umna djelatnost na području razvoja tehnologije složenija i zahtijevnija često i od najdubljih teorijskih i eksperimentalnih aktivnosti na području fundamentalnih znanosti, a da ne govorimo o njenoj gospodarskoj i opće društvenoj koristi.
Dapače suštinski je prevažno tehnološki doprinos kvalitetno vrednovati, ali na drugačiji, gore spomenuti način, pa je stoga deplasirano prigovarati uspostavljenim svjetskim kriterijima vrednovanja u znanosti.
Naši uvaženi znalci iz tog područja u našem nesređenom društvu s nesređenim sustavom vrijednosti vole se ipak ‘kititi’ sa znanstvenim titulama iako su protiv svjetskih kriterija koji su podloga istih tih titula.
U uređenim društvima točno se zna što su to društveno humanističke struke i čemu služe, koliko u društvu trebaju biti poželjno zastupljene, kao što se i znade što je to fundamentalna znanost, a što tehnologija. Kod nas vlada kaos u tom smislu, a u kaosu se lovi u mutnom i zato imamo ‘društvenjački ideologizirano’ društvo. To ne bi bilo toliko strašno kad se na pogrešan nesrazmjeran način ne bi dijelio i ‘financijski znanstveni kolač’.
Na temelju izrečenog može se jedino zaključiti da smo u našoj akademskoj zajednici glede znanosti i tehnologije promašili ‘ceo fudbal’, jer željeli bi neki igrati u madridskom ‘Realu’, a ne mogu ni u HNL-u, npr. u NK ‘Vinogradaru’.

hep.th. Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Prethodni post:

Slijedeći post: