Da nije tragično bilo bi smiješno

Miroslav Dorešić (Zagreb, Hrvatska), 8. Ožujak 2015.

rubrika: Nekategorizirano,Osvrti

Osvrt na tekst u Večernjem listu od 7.ožujka 2015. pod naslovom ”S četiri diplome živim od papira, plastičnih boca i stare krame”

Da nije tragično bilo bi smiješno
Što se to događa? Ljudi moji je li to moguće, uzviknuo bi športski novinar Mladen Delić i nastavio, ovo je ludnica?! Imati četiri diplome, a ne imati posla. O čemu se tu radi?

Trenutno se otvaraju mnoga pitanja. Da nije tragično bilo bi smiješno. Znanstvenika koji su doktorirali danas ima u Hrvatskoj više nego ikad prije, a radnih mjesta nikad manje. Zar i pored inflacije odlikaša imamo i inflaciju doktorskih titula? Trebaju li nam svi ti doktori znanosti? Imamo li realne kriterije za stjecanje doktorata znanosti, titule koja je ulaznica u ‘visoko društvo’, pardon, društvo znanosti? Trebaju li nam u društvu sve te struke poput povijesti, povijesti umjetnosti, teologije, sociologije, komparativne književnosti i da ne nabrajam u nedogled. Trebaju li nam? Odgovor je trebaju, ali ne u tolikoj količini. Čega je previše ‘nije ni s kruhom dobro’. Tu nam čak ne pomaže ni ona ‘dijalektička misao’ da kvantitet rađa kvalitet, koju je u jednoj TV emisiji zastupao gospodin Flego, bivši ministar znanosti, pokušavajući opravdati skoro 90% onih koje se u znanosti financira, a ne objavljuju znanstvene radove godinama. Kao da tih 90% uzročno posljedično proizvodi onih 10% produktivnih po međunarodnim kriterijima?! Naime, za kvalitet su potrebni realni, ne želim reći rigorozni kriteriji. A oni su davno srušeni.
U konkretnom slučaju nije da nisam na strani ove mlade osobe koja je s četiri diplome završila na cesti. Da je uložila silan trud i sve svoje sposobnosti u stjecanje diploma uopće nije sporno. No, nas zanima konačan ishod. I tko je tu kriv, a tko prav?
Vratimo se kriterijima. Daleke 1996. godine srušen je u svojoj biti Zakon o visokoj naobrazbi iz 1993. godine jednim perfidnim trikom. U tekstu čl. 51. tog zakona veznik ”i” promijenjen je u ”ili”. Time je srušen kriterij s međunarodnom težinom. Detaljnije elaboriranje zahtijevalo bi barem još dvije kartice teksta. Sljedećih godina trend je nastavljen tako da danas kriteriji za stjecanje doktorata znanosti ne pišu u zakonu, već u internim pravilnicima pojedinih fakulteta. Ti pravilnici, od kojih neki imaju na desetke članaka, ni u tragovima ne spominju potrebite CC radove, dakle međunarodne kriterije izvrsnosti. Sadržaj pravilnika je kao da se radi o zapošljavanju domara ili pospremačice.
Za ilustraciju navesti ću vic koji kruži među medicinarima.
Zeko u šumi piše doktorat. Nailazi Lija i pita Zeku: Što radiš Zeko?Pišem doktorat, odgovara Zeko. A na koju temu? Upita Lija. Na temu kako isprebijati Liju, odgovara Zeko. E sad ćeš vidjeti, pođi sa mnom u ovaj grm da se obračunamo. I odoše u grm, digne se malo prašine, izlazi Zeko kao pobjednik pokazujući mišiće, te nastavi s pisanjem. Slično se ponovi i s Vukom. Zeko izlazi iz grma s napuhanim bicepsima, a za njim mentor Medo. (Imena aktera ove priče pišem velikim slovom radi mog poštovanja prema doktorandima.)
‘Naravoučenije’ – važno je dobiti pravog mentora.

hep.th Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998/1999.

1 komentar… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Ožujak 9, 2015 u 10:08 Thumb up 1 Thumb down 13

To je kopanje po smeću s doktoratom i mene inspiriralo da ga spomenem na svojem blogiću, kako je moj blog nedavno nazvao jedan uvaženi član ovog portala. I ne samo njega. Nedavno smo mogli utvrditi da je naš priznati povjesničar, kako su tu osobu nedavno ubijenu u New Yorku nazvali u medijima, za život zarađivao radeći u Italiji na naplatnim kućicama na autoputu.

Prethodni post:

Slijedeći post: