Peđa i DržavniSlužbenikMan iliti kako bi nam sabornici ukrali referendum

Duje Bonacci (Zagreb, Hrvatska), 4. Listopad 2014.

rubrika: Osvrti

Predsjednik Saborskog odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav Peđa Grbin prije koji dan hrvatskom je pučanstvu predstavio nacrt prijedloga novog Zakona o referendumu. Tom prigodom Peđa je objasnio je da bi se novim zakonom, između ostalog, rok za prikupljanje potpisa za pokretanje građanskih referendumskih inicijativa produžio na 30 radnih dana te da bi se potpisi potpore građana takvim inicijativama mogli prikupljati u svim ispostavama ureda državne uprave, kojih je, kaže, u Hrvatskoj više od 300. Ono što Peđa pak nije rekao je da bi prema modelu koji se predlaže novim zakonom državni službenici zaduženi za provođenje prikupljanja potpisa za građanske referendumske inicijative trebali biti u stanju prikupljati potpise tempom od jednog potpisa svakih trideset sekundi.

Na prekjučerašnjoj sjednici Saborskog odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav predstavljen je Nacrt Prijedloga Zakona o referendumu, te su građani pozvani na uključivanje u javnu raspravu u vezi ovog dokumenta. Javna rasprava započinje 2. listopada 2014. objavom Nacrta prijedloga zakona o referendumu na internetskim stranicama Hrvatskoga sabora i trajat će do 2. studenoga 2014.

Što je nova?

Nekoliko je glavnih novosti koje navedeni dokument donosi u odnosu na postojeći Zakon o referendumu.

U članku 13. (na stranici 13.) tako se predviđa da se potpisi za državni referendum prikupljaju u uredima državne uprave. Također se kao osobita inovacija predviđa kako će se izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma moći organizirati i putem sustava e-Građani. Dakle, dok su do sada organizatori referendumskih inicijativa sami morali osigurati (i financirati) lokacije i osoblje potrebno za prikupljanje potpisa, sada bi država na sebe preuzela i jedan i drugi teret. Lijepo od nje i plus za prijedlog novog zakona.

Nadalje, članak 14. (na stranici 14.) pak predviđa rok za prikupljanje potpisa za referendumske inicijative od čak 30 radnih dana. To je pak dvostruko dulje nego dosadašnjih 15 dana, koji pak uključuju i radne i neradne dane. Dakle, reklo bi se još jedan plus za prijedlog novog zakona.

Sve u svemu, zašto bi itko bio protiv ovakvog prijedloga? Niže evo nekoliko razloga.

Bez-vezni građani

Prvo se pozabavimo najvećom inovacijom, mogućnošću prikupljanja potpisa putem sustava “e-Građani”.

Za bilo kojeg građanina RH, korištenje ovog sustava nužno pretpostavlja pristup računalu s vezom na Internet. Kako hrvatska država svojim građanima još nije omogućila besplatan i stalni pristup računalima s vezom na internet, pa čak niti barem svugdje i uvijek dostupnu i besplatnu internetsku vezu, korištenje sustava e-Građani može biti samo dobrodošao dodatak, a nikako osnovni element sustava prikupljanja potpisa za bilo što, uključujući referndumske inicijative.

Kako se u nacrtu prijedloga zakona nigdje ne spominje da će država taj problemčić riješiti, priču oko prikupljanja potpisa putem sustava e-Građani se stoga može u potpunosti zanemariti u daljnjoj analizi.

Šuplja mreža i Peđinih “300″ kojih to baš i nije

Potom pogledajmo kako stvari stoje sa drugim načinom prikupljanja potpisa, odnosno s mrežom Ureda državne uprave.

U najavi s početka teksta, Peđa je naveo kako će se prema novom zakonu potpisi za pokretanje građanskih referendumskih incijativa moći prikupljati (samo) u uredima državne uprave, kojih je prema njemu “više od 300″. Sitan problem je međutim što, prema službenim podacima Ministarstva uprave Ureda državne uprave u Hrvatskoj sada ima tek 20, što je prilično manje od Peđinih “više od 300″. Možda je Peđa zapravo mislio ne samo na Urede državne uprave, već i na ispostave tih ureda kojih pak diljem Lijepe Naše ima još 90 (što zajedno s prethodnih 20 još uvijek nije ni blizu njegovih 300), ali onda ostaje tajna zašto to nije tako i jasno napisano u samom tekstu nacrta prijedloga novog zakona – tamo se izrijekom spominju samo Uredi državne uprave, o ispostavama nema ni slova. Mi ćemo stoga dalje računati samo s onih sigurnih 20.

Nadalje, i ponovno prema službenim podacima istog ministarstva u Hrvatskoj je pak ukupno 556 gradova i općina. To znači da bi prema prijedlogu novog zakona o referendumu izjašnjavanje o građanskim referendumskim inicijativama bilo omogućeno tek u manje od 4% općina i gradova. Ili obratno, novim zakonom bi se onemogućilo izjašnjavanje o referendumskim inicijativama u preko 96% hrvatskih gradova i općina.

Uz to što se radi o očitoj diskriminaciji žitelja svih manjih urbanih sredina i ruralnih krajeva Hrvatske, ovo je ujedno i ozbiljna povreda ustavnog prava na lokalnu upravu i samoupravu.

Za državu radimo – referendum gradimo

Na koncu, najzanimljiviji problem novopredloženog zakona pak čini radno opterećenje koje bi državni službenici koji bi bili zaduženi provedbu prikupljanja potpisa trebali podnijeti tijekom prikupljanja potpisa za referendumske inicijative.

Za minimalni uspjeh referendumske inicijative treba prikupiti između 370 tisuća i 450 tisuća potpisa, recimo da se radi o manjoj od dviju navedenih brojki. Prema prijedlogu novog zakona potpisi bi se prikupljali tijekom 30 (radnih) dana. To znači da bi svaki od 20 Ureda državne uprave tijekom svakog radnog dana trebao prikupiti po 617 potpisa. Na prvu to i ne izgleda tako strašno puno.

Međutim, treba se prisjetiti da bi prema novom zakonu prikupljanje potpisa provodili državni službenici, zaposlenici Ureda državne uprave. Za pretpostaviti je kako bi po ispostavi za taj posao tijekom razdoblja od 30 radnih dana (odnosno oko mjesec i pol kalendarskih dana) bila zaduženo tek nekoliko osoba, jer bi “izbacivanje iz stroja” većeg broja zaposlenika tijekom tog razdoblja značilo blokadu normalnog redovitog rada tih ureda. Recimo za potrebe računa da će svaki ured državne uprave za poslove provođenja prikupljanja potpisa angažirati po četiri svoja državna službenika.

Nadalje, za očekivati je da će se prikupljanje potpisa provoditi samo tijekom radnog vremena, od 8:00-16:00, dakle osam sati dnevno, jer je to radno vrijeme državnih službenika. Šest stotina i sedamnaest potpisa podijeljeno sa osam sati radnog vremena i četiri zadužena državna službenika je dvadesetak potpisa na sat po službenku ili jedan potpis po službeniku svake tri minute. Pri tome bi naši zaduženi državni službenici – u te tri minute a u skladu sa člankom 15. Nacrta prijedloga zakona – za svakog potpisnika istodobno s prikupljanjem njegova potpisa trebali još putem informatičkog sustava provjeriti i ispravnost tog potpisa. Dakle ima naš službenik što raditi oko potpisivanja, ne radi se o pukom mrkom gledanju i povremenom dodavanju kemijske olovke, već i o pregledavanju osobne iskaznice, uspoređivanju potpisa, evidentiranju potpisnika u informatičkom sustavu i slično.

To sve još barem u teoriji izgleda donekle izvedivo, iako sada već postaje jasno kako bi u ovakvim okolnostima naši zaduženi državni službenici teško našli vremena za otići na zahod, dok bi čik-pauze ili kakav duži predah (npr. stanku za ručak) tijekom mjesec i pol dana razdoblja prikupljanja potpisa mogli slobodno zaboraviti. Ne treba posebno naglašavati kako bi sve ostale poslove – koje inače njih četvoro odrađuje – tijekom tog razdoblja trebalo staviti na čekanje.

DržavniSlužbenikMan

Treba još jednom naglasiti da je ovo prethodno opisan idealan slučaj, s minimalnim opterećenjem na naše poker zaduženih državnih službenika tijekom maksimalnog mogućeg razdoblja prikupljanja.

No kakva bi bila stvarnost? Da bismo procijenili koliko je maksimalno opterećenje koje bi naši zaduženi državni službenici mogli doživjeti (i morali preživjeti) treba samo uzeti podatke o jednom od do sada provedenih referendumskih inicijativa i preračunati ih na model predložen novim zakonom. Pa uzmimo onu do sada najuspješniju (po broju prikupljenih potpisa), za referendum o braku. U sklopu prikupljanja potpisa za taj referendum samo tijekom prvih tjedan dana (u novom modelu prevodi se u samo pet radnih dana) prikupiljeno je 380 tisuća potpisa. Dakle, gotovo isti broj potpisa kao u gornjem primjeru, ali u šest puta kraćem vremenu.

Računajući istim koracima kao i u prethodnom primjeru, stvarno radno opterećenje (nasuprot ranije opisanog idealnom odnosno minimalnom) koje bi naša četiri zadužena državna službenika morala moći podnijeti penje se na više nego vrtoglavih jedan prikupljeni potpis svakih 30 sekundi. Svaki državni službenik koji bi uistinu odradio ovakav posao s punim pravom bi trebao ponijeti laskavu titulu DržavniSlužbenikMana, superjunaka i neumornog borca za demokraciju i pravo glasa građana.

Naravno, naš Peđa i njegova saborska družina za ovakav izniman trud pripadnika naše čete DržavnihSlužbenikaMana nisu predvidjeli nikakvu nagradu niti naknadu. Ali na kraju krajeva dobro znamo da i Superman i Batman i svi ostali superjunaci svoje javne usluge građanima ionako pružaju besplatno, povodeći se samo osobnim porivom za poticanje i promicanje pravde, istine i demokracije. I takođe znamo da oni, isto kao i DržavniSlužbenikMan postoje samo u pričama, stripovima i holivudskim blockbusterima, dok su Peđa i njegove kvazipravne doskočice i vratolomije na žalost stvarne, i to sve na naš trošak i štetu.

1 komentar… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Listopad 5, 2014 u 00:32 Thumb up 9 Thumb down 0

Ovo je valjda Građanski odgoj u praksi :-D

Komentar u VL uz početak javne rasprave o Grbinovom zakonu: Lesar karikiranjem SDP-ove policijske demokracije zaustavio Peđu Grbina u ‘Studiju 4′

Sarkastično reagirajući na prijedlog da se za referendum smije potpisivati samo u uredima državne uprave, Lesar je zaključio: ”Ma najbolje bi bilo u policijskim stanicama.“

Prethodni post:

Slijedeći post: