Tko se boji praga još?

Duje Bonacci (Zagreb, Hrvatska), 15. Rujan 2014.

rubrika: Osvrti

Već i površna kvantitativna analiza očekivanog učinka promjene izbornih pravila, koje kao referendumsku inicijativu predlaže udruga „U ime obitelji“, pokazuje da bi – upravo suprotno od brojnih i vrlo glasnih medijskih povika o tome kako bi snižavanje izbornog praga dovelo do „katastrofe demokracije“ u Hrvatskoj – njihovo usvajanje urodilo smanjenjem broja stranaka u Saboru čiji bi zastupnici istovremeno bolje zastupali interese biračkog tijela nego što je to sada slučaj. Štoviše, danas u Saboru imamo preko dvadeset različitih političkih opcija, što je dvostruko više nego što bismo imali da su se prošli izbori održali prema novopredloženim izbornim pravilima.


Proteklih nekoliko tjedana usputno i potiho, a proteklih nekoliko dana sve izravnije i glasnije, hrvatskim se medijskim prostorom počela širiti prava hajka na novu referendumsku inicijativu udruge „U ime obitelji“. Brojni politički akteri sa svih strana političkog spektra uprli su se na zadnje noge ne bi li neupućenim hrvatskim građanima pojasnili kako bi izmjene izbornog zakonodavstva predložene referendumom mogle biti pogubne.

Od tri stavke koje referendum predlaže – uvođenje preferencijalnog glasanja, zabrana predizbornih koalicija te spuštanje izbornog praga sa sadašnjih 5% na 3% –  politički dušobrižnici prstom najviše upiru u onu zadnju. Usvajanje iste, vele, dovelo bi do toga da bi sabornicu okupirao velik broj (isti procjenjuju na od tridesetak naviše) sitnih strančica i nezavisnih lista, što bi pak onemogućilo sastavljanje bilo kakve iole stabilne Vlade te ogromnu količinu postizborne koalicijske trgovine, naravno sve na štetu hrvatskih građana.

Međutim, kako će jednostavna analiza u nastavku pokazati, novopredložena izborna pravila napravila bi upravo obrnuto: smanjila bi broj parlamentarnih političkih opcija (stranaka i nezavisnih lista/kandidata) u odnosu na onaj broj kojeg danas imamo, a ujedno bi značajno konsolidirala i u političkom smislu poboljšala i poziciju i opoziciju te sabornike dugoročno učinila odgovornijima prema građanima. A u tome nema ama baš ništa loše.

Brojkom na hajku

Pogledajmo brojke. Dakle, ako bi se – kako to uglas dramatično upozoravaju i „ljevica“ (preko Peđe Grbina, SDP) i „desnica“ (preko Milijana Brkića, HDZ) i „građanska Hrvatska“ (preko Dragana Zelića, GONG) – i desilo da se Sabor do vrha nakrca „ministrankama“ koje prijeđu izborni prag tek zahvaljujući njegovu spuštanju sa sadašnjih 5% na 3%, koliko bi to maksimalno stranaka u Saboru moglo biti, uzimajući u obzir izborna pravila i političku scenu koju danas imamo u Hrvatskoj?

Da bi se to vjerodostojno pokazalo dovoljno je samo pogledati konačne rezultate prošlih parlamentarnih izbora i izračunati koliko bi stranaka, da je prag tada bio 3%, ušlo u Sabor.

Prema tim rezultatima, broj izbornih lista koje su osvojile više od 3% glasova u pojedinoj od deset „običnih“ (bez dijaspore i manjina) izbornih jedinica iznosi između 4 (u X. izbornoj jedinici) i 8 (u VII. Izbornoj jedinici). Uz liste vezane uz dvije najveće stranke (HDZ i SDP), dodatne liste koje bi prešle „sniženi“ prag u barem jednoj od izbornih jedinica donijele bi mogućih dodatnih 16 parlamentarnih stranaka. Pri tome treba imati na umu da to što lista prelazi izborni prag ne znači automatski da će dobiti i mandat. Također, neke od dodatnih stranaka (poput BUZ, PGS i HRS) su u svim izbornim jedinicama nastupale kao koalicija, tako da u konačnici ne bi nužno svaka od njih stvarno i dobila saborskog zastupnika.

No razmotrimo po stranke idealnu situaciju da ako lista na kojoj se stranka nalazi u bilo kojoj izbornoj jedinici prijeđe izborni prag, svaka od članica koalicije na listi dobije barem po jednog zastupnika. U tom slučaju, broj stranaka i nezavisnih lista/kandidata koji bi s novim pragom i starim izbornim rezultatima po listama ušli u Sabor bio bi ukupno 23 i to redom: SDP, HNS, IDS, HSU, HDZ, HGS, DC, Hrvatski laburisti, HSLS, HSS, HSP, HSP-AS, HČSP, ZDS, BUZ, PGS, HRS, ZS, Stranka penzionera, HS-NS, Ladonja, NL Ivana Grubišića te NL Stipe Petrine.

Dakle, brojka koja je osjetno manja od brojke od 30+ stranaka „prorokovane“ od dežurnih političkih dušobrižnika.

Coalitio interrupta

Pogledajmo međutim sada koji bi dodatan učinak na raspodjelu mandata imala mjera zabrane predizbornih koalicija.

Procjenu tog učinka može se napraviti pregledom rezultata najnovijeg CRO Demoskop istraživanja javnog mnijenja o političkim preferencijama hrvatskih građana. Dovoljno je pogledati koje se od stranaka navedenih na gornjem popisu uopće izrijekom ne pojavljuju na CRO  Demoskopovom popisu – što znači da je podrška građana tim strankama danas toliko niska da one za birače praktično „ne postoje“ pa se slobodno može pretpostaviti da te stranke same za sebe (bez predizbornog koaliranja) ne bi prešle niti prag od 3%.

Takvih stranaka s gornjeg popisa je čak 12:  HGS, DC,  HČSP, ZDS, BUZ, PGS, HRS, ZS, Stranka penzionera, HS-NS, Ladonja te NL Stipe Petrine.

Sve u svemu, od prvotne 23 stranke s početnog popisa, da se danas održe parlamentarnim izbori prema pravilima predloženim od strane „U ime obitelji“ u Sabor bi ušlo njih najviše jedanaest (11). Dozvolimo da bi se njima priključila i pokoja „nova zvijezda“ poput OraH-a ili NL Milana Bandića, ali takvih ne bi bilo više od dvije do tri. Istovremeno, neke od postojećih stranaka (poput HNS-a, HSLS-a i Hrvatskih laburista) bi što radi transparentne sklonosti jeftinoj političkoj trgovini,  što radi sklonosti internom kavganju i cjepkanju lako mogle i nestati s političke scene ako bi morale nastupati samostalno: dakle od njih deset, dvije do tri bi mogle i nestati. Sve u svemu, na koncu bismo brojku parlamentarnih stranaka zaokružili na desetak.

Manje je više

No vratimo se sada korak natrag, pa pogledajmo koliko danas uopće imamo parlamentarnih stranaka.

Prema službenim podacima u Saboru trenutno, ako ne brojimo stranke nacionalnih manjina koje se biraju putem zasebne izborne jedinice, sjede predstavnici trinaest (13) stranaka i deset (10) nezavisnih zastupnika. Kako svaki od nezavisnih zastupnika zapravo predstavlja zasebnu političku opciju, sve skupa dakle danas u Saboru imamo preko dvadeset različitih političkih opcija, što je – vidi vraga – dvostruko više nego što bismo, kako je upravo pokazano, imali da su se prošli izbori održali prema novopredloženim izbornim pravilima (prag 3% ali bez predizbornog koaliranja).

Kako to tumače naši politički dušobrižnici s početka teksta? Valjda onom „manje je više“…

Novo novo novo vrijeme

Naravno, naivno bi bilo za očekivati da će slijedeću Vladu sastavljati bilo tko osim HDZ-a ili SDP-a. Nova izborna pravila – a osobito snižavanje izbornog praga na 3% – sigurno ne bi ni na koji radikalan način  utjecala na to. Jedino „radikalno“ što bi referendumom predložene promjene imale za posljedicu je podizanje unutarstranačke demokracije u tim dvjema velikim strankama, a što je dobra stvar, mada se naravno sadašnjim stranačkim vodstvima to nikako ne sviđa.

Preferencijalno glasanje „počistilo“ bi izborne liste obiju stranaka na način da bi u Sabor napokon uvelo sposobn(ij)e i radišn(ij)e članove tih stranaka – kojih u obje ove velike stranke svakako ima u velikom broju – a ne (stranačkim šefovima) podobne. Šefovi obiju ovih stranaka, s obzirom na podršku koji sada imaju među građanima našli bi se nakon prebrojavanja glasova na puno nižim mjestima od onih koja su si sami namijenili, i sasvim moguće da uopće ne bi niti dospjeli u Sabor.

To pak znači da uskoro nakon izbora, neovisno o tome koja ih od dviju stranka „dobije“, obje stranke dobile novo vodstvo, te bi na čelna mjesta mogli doći drugi članovi tih stranaka koji  svoj autoritet u stranci ne bi temeljili na strahovladi i uvjetovanju političke karijere poslušnošću, već istinskom popularnošću utemeljenoj na političkom vizionarstvu, marljivosti, dokazanoj sposobnosti i razvijenim liderskim vještinama.

A onda bi za pet do deset godina (tj. još jedan do dva izborna ciklusa) Hrvatska konačno mogla postati uređena demokratska država.

13 komentara… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 15, 2014 u 19:35 Thumb up 22 Thumb down 2

Na #0
Izvrstan komentar. Mogu samo dodati da bi preferencijalno glasanje vjerojatno trebalo povoljno utjecati i na rad zastupnika u Saboru, jer bi nerad i stavljenje nekih osobnih kalkulantskih planova ispred interesa birača mogli biti kažnjeni. Valjda ćemo se napokon riješiti likova koji probitak duguju samo sljubljenosti sa šefovima i ničemu drugom.

#2 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 17, 2014 u 00:54 Thumb up 13 Thumb down 3

Neka me netko ispravi ako sam u krivu… Nije li propisano da se izborni Zakon ne smije mijenjati 365 dana prije izbora? Ako je tome tako, onda je ova inicijativa populistička. Podsjećam kako je to teklo s prethodnom referendumskom inicijativom iste grupe ljudi:

* potpisi su se skupljali u svibnju
* UIO su predali potpise Saboru 14. lipnja
* Potpisi su se provjeravali neko vrijeme
* Sabor je donio odluku o raspisivanju referenduma 8. studenog
* referendum je održan 1. prosinca

Dakle, ako će analogno biti i za ovu referendumsku inicijativu, nema šanse da se sve stigne održati na vrijeme da se to može primijeniti na sljedeće parlamentarne izbore, u slučaju da većina građana koji izađu na referendum budu ZA izmjene koje UIO predlaže.

#3 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 17, 2014 u 13:53 Thumb up 8 Thumb down 3

Na #2
Vremena ima dovoljno, ako se želi stići. Ali ako se ne želi, referndumu ne bi pomoglo ni da je prije godinu dana raspisan. Birokratska opstrukcija nečinjenjem nije nešto nepoznato ni u uređenijim državama, a hrvatska birokracija je tu metodu dovela do savršenstva. Svi im se moraju klanjati, ako žele da im išta ikad bude riješeno.
Potpise se može brojati i provjeravati mjesec dana, a može i pola godine, pa čak i godinu dana.
Mene jedino čudi da su dvije vodeće stranke krenule javno zagovarati mogući moratorij na sve referendume, čime samo sebe čine nepopularnijim, kad imaju, preko svojih uhljeba, mogućnost bezgraničnog otezanja, a time i opstruiranja, uz ono klasično: da, da, bi mi, al eto nemamo ljudi; nemamo vremena; polako, radi se; sve ide svojim tijekom; ne može se sve odmah …

#4 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 17, 2014 u 15:40 Thumb up 9 Thumb down 1

Da se malo pravim naivan …

Glede preferencijalnog glasovanja: dali ga ima u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Španjolskoj itd.?

Ako nema zašto ga nema? Imaju kvazi-demokraciju? Ako ima, kada je uvedeno?

There are many types of preferential voting, but currently only instant-runoff voting (alternative vote) and single transferable vote are used in governmental elections. Instant runoff voting is employed in Australia at the state and federal levels, in Ireland for its presidential elections, and by some cities in the United States, United Kingdom, and New Zealand. The single transferable vote is used for national elections in the Republic of Ireland and Malta, for regional and local elections in Northern Ireland, for all local elections in Scotland, and for some local elections in New Zealand and the United States.” (Wiki)

#5 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 17, 2014 u 16:18 Thumb up 10 Thumb down 5

Glede preferencijalnog glasovanja: dali ga ima u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, Španjolskoj itd.?

Izbori za EU parlament, npr.?

Ili možda za Kongres SAD? (izravni izbori za kandidate, poput naših predsjedničkih izbora, su zapravo najjednostavniji vid preferencijalnog glasanja)

:)

#6 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 20, 2014 u 18:33 Thumb up 6 Thumb down 2

“Pri tome treba imati na umu da to što lista prelazi izborni prag ne znači automatski da će dobiti i mandat.”

Autor teksta je napisao upravo ovu rečenicu i onda išao gledati rezultate zadnjih izbora i izvukao zaključke tko zna odakle. Molio bih autora da primjenom D’Hondtove metode prvo izračuna koliko bi koja lista dobila mandata da je prag 3 %, pa to usporedi s trenutnim pravilom granice od 5 % i da nam usporedni rezultat. Hvala!

#7 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 20, 2014 u 19:03 Thumb up 9 Thumb down 0

Imam hint.

U izbornoj se jedinici bira 14 kandidata. Za jedan mandat treba cca. 1/14 glasova. 1/14 je nešto više od 5 %, a još više od 3 %.

Ako katkad (vidi rezultate zadnjih izbora) nije dosta ni dostići prag od 5 % da se dobije mandat, na koju foru bi liste s manje od 5 % dobile mandat?

#8 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 21, 2014 u 02:29 Thumb up 6 Thumb down 1

Na #6:

Ne bi bilo zgorega pripomenuti da je na prošlim parlamentarnim izborima Ladonja prošla izborni prag, ali nisu dobili nijedan mandat u Saboru. Stoga ne vidim na koji će način smanjenje izbornog praga s 5% na 3% pomoći ulasku u Sabor.

Zato valja posegnuti za jednim drugim Zakonom: Zakon o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe koji kaže:

Članak 18:
Pravo na naknadu troškova izborne promidžbe iz državnog proračuna Republike Hrvatske imaju:
- političke stranke i nezavisne liste koje na izborima za zastupnike u Hrvatski Sabor dobiju više od 5% važećih glasova birača izborne jedinice

Dakle, ne laje pas radi sela, nego radi sebe (i svog džepa). Jer ako se izborni prag snizi za dva postotna poena, onda se i Zakon o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe mora mijenjati u istom smjeru. Inače neće imati smisla (hipotetska) situacija u kojoj stranka ima, na primjer, 4% glasova u svojoj izbornoj jedinici, dobije mandat u Saboru (malo vjerojatno, ali hipotetski moguće!), a onda im se ne nadoknadi dio troškova izborne promidžbe.

#9 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 21, 2014 u 20:15 Thumb up 3 Thumb down 1

Da, zaista je moguće da je pravi razlog ovo pod #8.

Što se tiče hipotetike o mandatu s 4 % glasova u jedinici gdje se bira 14 zastupnika, to bi zbog D’Hondta uistinu i bilo moguće u krajnje nevjerojatnim ishodima gdje bi se kandidirao jako velik broj lista, a pobjednička lista imala jako mali postotak glasova (recimo baš tih 4 %). No nekako sumnjam u takve ishode izbora, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što SDP i HDZ imaju veći postotak ukupnog biračkog tijela za svoje članove, obitelj bližu i dalju da i ne spominjemo.

#10 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 21, 2014 u 23:18 Thumb up 3 Thumb down 0

#6-9
D’hontova metoda je lutrija u kojoj u većini slučajeva profitiraju velike stranke. Dobivanje mandata ovisi i o broju birača i o distribuciji glasova te je nemoguće unaprijed predvidjeti koji će postotak strankama koje pređu prag donjeti mandat. No, kad bi zastupnika bilo nemoguće dobiti s manje od 5% glasova onda praga ne bi ni bilo, niti bi ga pravni stručnjaci vodećih stranaka toliko branili. S druge strane, samo snižavanje praga neće donjeti ni velike promjene upravo zahvaljujući D’hontu.

#11 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 21, 2014 u 23:44 Thumb up 4 Thumb down 0

Na #7–10:

U izbornoj se jedinici bira 14 kandidata. Za jedan mandat treba cca. 1/14 glasova. 1/14 je nešto više od 5 %, a još više od 3 %.

Što se tiče hipotetike o mandatu s 4 % glasova u jedinici gdje se bira 14 zastupnika

Jedan od prijedloga sadržanih u referendumskoj inicijativi je i uvođenje “manjeg broja teritorijalno većih izbornih jedinica u kojima će se birati 20 ili više zastupnika ovisno o broju birača koji su obuhvaćeni pojedinom izbornom jedinicom” (izvor), što znači da za jedan mandat ne bi trebalo 1/14, nego 1/n glasova gdje je n ≥ 20, odnosno 1/n ≤ 5 %, što za n = 34 postaje manje od 3 %.

#12 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Rujan 22, 2014 u 16:18 Thumb up 7 Thumb down 1

na #6:

Autor teksta je napisao upravo ovu rečenicu i onda išao gledati rezultate zadnjih izbora i izvukao zaključke tko zna odakle.

Odgovor Vam stoji u sljedećem ulomku iz teksta:

“No razmotrimo po stranke idealnu situaciju da ako lista na kojoj se stranka nalazi u bilo kojoj izbornoj jedinici prijeđe izborni prag, svaka od članica koalicije na listi dobije barem po jednog zastupnika.”

Dakle, ja sam gledao koliko bi **maksimalno** stranaka ušlo s novim izbornim pravilima (doduše bez onoga o čemu piše kolega u #11, jer podatke imam samo za iizborne jedinice kakve su bile na prošlim izborima). Stvarni broj bi naravno bio vjerojatno manji. Za ovo ne treba raditi detaljan izračun prema D’Hondtu, jer bi D’Hondt još daljnje srezao broj stranaka.

Poanta čitavog argumenta je da je ono što zazivaju svi od Vase i Peđe do Ive i Tome jednostavno laž, zanimljivo usuglašena sa svih strana političkog spektra.

#13 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Listopad 5, 2014 u 09:29 Thumb up 5 Thumb down 2

Danas je posljednji dan prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava i ujedno zadnja prilika onima koji bi željeli podržati ovu inicijativu, a to još nisu učinili.

Podsjećam da je referendumsku inicijativu podržala i Matica hrvatskih sindikata čiji je član i naš Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Razloge zbog kojih su sindikati odlučili pozvati svoje članove, zaposlenike i građane da daju svoj potpis,
kao i odgovore na neke dvojbe oko svjetonazorskih pitanja koja možda muče neke od potencijalnih potpisnika, možete pročitati u prigodnom letku.

Prethodni post:

Slijedeći post: