Loš izbor… (pri financiranju znanstvenih projekata)

Domagoj Sajter (Osijek, Hrvatska), 16. Svibanj 2014.

rubrika: RaznoRazno

Massimo Marchiori prezentirao je 1997. publici u SAD-u algoritam pretraživanja Interneta. Njegovu prezentaciju slušao je Larry Page, tada student, kasnije jedan od osnivača Google-a.

When I came back to Italy, I asked the university for 20,000 euros to develop a search engine, but instead, they financed a project about the history of copper metallurgy in Italy“, rekao je Marchiori.

Eto što se događa kada se financiraju jedni projekti, a ne drugi…

Izvor: link

5 komentara… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Svibanj 16, 2014 u 21:05 Thumb up 11 Thumb down 1

Ovaj primjer zapravo ne pokazuje “što se događa kad se financiraju jedni projekti, a ne drugi”. Jedna ključna razlika je u ovome:

“When I came back to Italy, I asked the university for 20,000 euros to develop a search engine, but instead, they financed a project about the history of copper metallurgy in Italy,” he says. Meanwhile, Page got his first $100,000 check from Sun Microsystems co-founder Andy Bechtolsheim.

Kao drugo, primjer dobro pokazuje kako od rezultata nekog istraživanja automatski ne slijedi primjena. Dug je put od istraživanja, preko tehnologije sve do gotovog konkretnog produkta koji će korisnici odnosno klijenti zaista i kupovati odnosno koristiti. Svaka faza tog tzv. životnog ciklusa tehnologije ima svoje vlastite rizike i zahtijeva drukčiji pristup.

#2 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Svibanj 17, 2014 u 09:14 Thumb up 16 Thumb down 8

Primjer iz #0 samo govori da svoje ideje ne ostvaruju oni koji čekaju da im država ili državno sveučilište daju pare za njihove navodno genijalne zamisli, a ako ne onda ništa – onda ćemo žaliti sami sebe i državu kriviti za ono što je (NAVODNO) propustila. Oni kojima je dovoljno stalo do svojih ideja, oni nađu načina. I novaca – ovdje ne od države, očito. Nego od Sun Microsystems – koje će prvi vjerojatno biti skloniji prezirati zbog njihove “utrke za profitom”.

#3 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Svibanj 19, 2014 u 12:17 Thumb up 5 Thumb down 3

Hoćete li reći da vami nije palo na pamet pitanje ‘što bi bilo da je dobio novac za projekt’?
Ne kažem da bi Italija imala Google, ali i dalje mi se čini, kako u naslovu i stoji, da je između financiranja projekta istraživanja povijesti metalurgije, i projekta pretraživanja interneta, netko napraivo loš izbor.

#4 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Svibanj 19, 2014 u 12:23 Thumb up 8 Thumb down 6

Na #3: Možda jest, možda nije. Cijeli Vaš zaključak počiva na Vašem vjerovanju da bi autor s novcem koji nije dobio bio napravio nešto veliko. Vi mu vjerujete na riječ, ostali nisu dužni. We’ll never know.

#5 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Svibanj 19, 2014 u 13:59 Thumb up 8 Thumb down 0

Mozda je u znanosti fer i korektno citirati stare ideje, ali u biznisu ne vrijede ta pravila. Navodim samo neke primjere ne-originalnih i nadasve financijski uspjesnih ideja: operativni sustav DOS, graficko sucelje za PC/Apple, Facebook itd. Primjera vjerojatno ima bezbroj.

Prethodni post:

Slijedeći post: