Neadekvatnost postojećih pravila zapošljavanja znanstvenih novaka u RH je nešto što mnogi u akademskoj zajednici osjete. O tome su ovdje i napisani neki osvrti i komentari. Ovim osvrtom bih želio ponovo potaknuti rasprave o toj problematici jer ju osjećam bitnom za oživljavanje “tržišta” i potencijalne baze znanstvenih novaka, a poglavito kada za poboljšanje sadašnjih pravila ne treba niti više novca, niti vremena.
Postojeća politika prema zapošljavanju znanstvenih novaka na sveučilištima glasi ukratko ovako: kandidat mora biti hrvatski državljanin koji je među 10% najuspješnijih (mjereći uspjeh prosjekom ocjena) diplomanada na svom smjeru, ako je na smjeru bilo više od 100 studenata, ili među 10 najuspješnijih ukoliko je na smjeru bilo manje od 100 studenata. Ja ću u nastavku raspravljati zašto su ovakve odredbe nepogoduju toliko potrebnom razvitku hrvatske znanosti, a prije toga još vrijedi napomenuti i još jednu nepogodnost: kada se izabere znanstvenoga novaka, on s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) potpiše ugovor na 6 godina i iz iskustva se priča da je mentoru novaka gotovo nemoguće zamijeniti drugim ukoliko nije zadovoljan njegovim radom (praktički kao da ste “iskoristili život”).
Kako u praksi to ispadne s traženjem novaka za povremeno odobrena mjesta:
u većini slučajeva, smjerovi nemaju više od 100 studenata pa se mora birati između 10 studenata s najboljim prosjekom u toj generaciji. Tu se ne postavlja nikakav prag prosjeka pa tako među 10 najboljih može biti i netko s prosjekom 3.0, nešto većim ili pak nešto manjim. Gleda se relativno 10 najboljih. To je već prva bizarnost jer podrazumijeva i očekuje da bi oni koje se izabere kao znanstvene novaka (tj. asistente na sveučilištu) trebali biti među najboljim studentima (u apsolutnom smislu). Koliko god da prosjek ocjena kao indikator sposobnosti studenta zna biti relativan parametar i ne mora se osjetiti razlika izmešu studenta s prosjekom npr. 3.8 i onoga s 4.2, ipak se ne može toliko relativizirati razlika između npr. 3.9 i 2.9… a na ovim Top 10 listama mi možemo imati i studenta kojemu je prosjek ispod 3.0!? Kada je netko u statusu asistenta, studenti (i javnost) automatski misle da je on bio jedan od najboljih studenata. A kad ono, on ni sam možda nije student s prosjekom većim od 3.0, no u toj i takvoj konkurenciji na svom smjeru, ispalo je da je među 10 najboljih.
Koliki je dakle, nekome u Hrvatskoj izbor odabrati novaka: uglavnom 4 glavna sveučilišta, sa svakoga 10 studenata iz onoga smjera koji odgovara interesu profesora. Međutim, liste s drugih sveučilišta, koliko je meni poznato, službeno ne možete dobiti na uvid, već samo onu s vlastitog fakulteta. I sada oglasite poziciju na web stranicama fakulteta, zavoda i slično (one u Narodnim novinama morate po zakonu, ali -stvarno – tko čita Narodne novine, osim onih kojima je to u opisu posla!). Alternativni kanali koje profesor može koristiti jest javiti kolegama na drugim sveučilištima da prenesu svojim studentima lokalno, onda kada sami ne traže novaka. Naši studenti nakon dodiplomske nastave (po starom) nisu odveć zainteresirani za ozbiljni doktorski studij u punom radnom vremenu iz par razloga:
- ako gledaju na novce, bolje novce mogu zaraditi ako se zaposle negdje u industriji odnosno biznisu;
- stjecanje doktorata na hrvatskom tržištu nema dovoljnog efekta jer premalo je poslodavaca koji trebali, pa time i cijenili, nekoga s doktoratom, a i njihove plaće u Hrvatskoj jednostavno ne odgovaraju dodatnom trudu i školovanju koje su na putu do doktorata trebali uložiti za razliku od drugih. Nekoga s doktoratom tipično trebaju industrije koje se bave istraživanjem i razvojem proizvoda, a takvih znamo da je u RH premalo, a i nisu dovoljno moćne za adekvatno platiti nekoga s doktoratom. Druga su kategorija sveučilišta koja uvijek trebaju ljude s doktoratom, ali poznato je koliko su u RH ta mjesta financijski neadekvatno plaćena u odnosu na druge poslove na tržištu.
Dakle, netko se za doktorski studij treba prije svega zainteresirati zato što želi ići na “vrh” obrazovanosti i zato što ga zanima istraživački rad radije nego neki rutinski posao u industriji.
S obzirom na to, teško da ćete doživjeti da vam se hrvatski kandidati sami javljaju u želji da “upadnu” na otvoreno mjesto novaka (što je slučaj u razvijenim zemljama gdje za jedno mjesto stigne puno ponuda) pa se naš proces svede na to da mi trebamo nazvati studente s Top 10 liste i pitati ih jesu li zainteresirani za mjesto novaka (ok, neki od profesora u RH su možda bolje sreće i nemaju ovakvo iskustvo, ali sumnjam da ih je takvih više).
Od tih Top 10, dio studenata već radi u nekim tvrtkama (jer tko bi čekao dok MZOŠ odobri fakultetu novačka mjesta), tamo solidno zarađuju i ne žele se s veće plaće spustiti na manju plaću. Dio kandidata ne želi napustiti svoj grad radi doktorskoga studija i prijeći tamo gdje se mjesto nudi (npr. daleko im je iz Splita doći u Rijeku). I, tako se lista od 10 potencijalnih kandidata vrlo brzo svede na možda 3 kandidata, i to možda ne tri s vrha liste. Da stvar bude teža, ukoliko je na Top 10 listi nekoliko kandidata nezainteresirano za studij, vi ne smijete za toliko mjesta spustiti listu (npr. ako ih 3 nije zainteresirano, da spustite listu do 13. mjesta). I to je pravilo MZOŠa. S jedne strane je jasno da ne žele dodatno spuštati kriterije, ali s druge strane i to malo studenata što ste izvorno prividno imali na izbor, vrlo brzo se smanji, a bez alternative… I, konačno, od ovih kandidata koji su preostali, pitanje je imaju li potrebna predznanja koja profesor očekuje za rad s njim, kakvi su im afiniteti prema datom području interesa profesora itd…
Rezultat postojećih pravila za izbor novaka jest sljedeći:
- broj potencijalnih kandidata je premali,
- i taj se mali izbor vrlo brzo smanji zbog nedovoljne razvijenosti hrvatskog tržišta i zato što kandidati moraju biti isključivo hrvatski državljani,
- umjesto da se za tako zahtjevno mjesto kao što je znanstveni rad doista može imati izbor između dovoljnog broja kvalitetnih i motiviranih kandidata, nama se izbor zbog ovakviih pravila brzo svede na zapošljavanje nekoga “da nam ne propadne mjesto”.
U ovom trenutku zamislimo da ste odabrali znanstvenoga novaka… a tu neadekvatnosti situacije nije kraj. Novak sada potpiše izravno ugovor s MZOŠ odmah na 6 g. Jest, mentor piše periodičko izvješće o radu novaka, svake godine, ali oni koji su duže u ovom sustavu kažu da ako zbog nezadovoljstva njegovim radom otpustite novaka, praktički je nemoguće dobiti drugoga u zamjenu. Ne znam zašto je to tako? Jasno je da je to nepraktično ako bi se to dogodilo nakon treće godine njegovog rada i studija, jer tada se zamjenskom novaku ne ostavlja dovoljno vremena za dovršiti doktorski studij (ako računamo na barem 3 godine), a ne može se tražiti od MZOŠ produljenje financiranja više od 6 godina. Ali to i nije tako realno jer ako je netko nezadovoljavajući novak, to će se ustanoviti u prvoj i, maksimalno, drugoj godini njegova rada, a neće ići do četvrte godine. Stoga, kada bi se i nakon dvije godine ugovora i angažiralo drugoga novaka, to još uvijek daje dovoljno vremena da on dovrši svoj doktorski studij.
A sada, naravno, a što se može učiniti drukčije, odnosno što JA predlažem da bi se popravila ova situacija. Bilo bi fair s moje strane ne samo kritizirati postojeće rješenje, nego ponuditi bolje rješenje. I neću ostati dužan za to. To ću učiniti u idućem postu…
12 komentara… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan
Samo kratko za sada
Molim Vas da u svoj prijedlog rješenja ubacite i slijedeću računicu:
Kao loš novak, ja državu godišnje koštam 12*5300 kn + doprinosi.
Loš mentor državu godišnje košta x*12*5300 kn + doprinosi, gdje je x broj novaka koje je mentor dobio.
Ali osim toga, hvala Vam za započimanje ove dretve (engl. thread). Ima i novaka i mentora koji su članovi Connecta, nadam se konstruktivnoj raspravi.
Slazem se sa kolegicom.
Sto uopce znaci
“nama se izbor zbog ovakviih pravila brzo svede na zapošljavanje nekoga “da nam ne propadne mjesto”. ”
Ukoliko se novaci zaposljavaju samo s idejom da budu robovi svojim sefovima, onda je bolje da ih se ni ne zaposljava. Jedan od razloga zasto malo ljudi zeli u sustav novaka nije samo u novcima nego i u neefikasnom prenosenju znanja kad se zaposle kao znanstveni novaci. Mnogi bi i prihvatili manju placu i radili doktorate kad bi bili sigurni da nece sluziti kao zetoni u medju profesorskim prepucavanjima, da ce kolicina usvojenog znanja opravdati privremeni gubitak prihoda itd..
U ovom slucaju govorim o iskustvima svojih prijatelja sa tehnickih fakulteta, jer je u prirodnim stvar malo drugacija (i ovako znamo da u Hrvatskoj necemo zaraditi pa je dvojba samo ostati ili otici).
Slažem se s piscem članka, to je veliki problem. Predložio bih sljedeće callove za dobre mentore:
[LIST]
[*]na natjecajima za sredstva se natjecu mentori, prema objektivnoj metrici
[*]dobiveno mjesto javno se oglašava na EURAXESS portalu, te je otvoreno svima nevezano na državljanstvo
[*]najbolji kandidat (prema odluci mentora) dobiva ugovor na godinu dana
[*]nakon godinu dana mentor može produljiti ugovor za još 4, ukoliko je procjenio da je doktorant doktorabilan, ukoliko ne ne obnavlja se ugovor i traži se novi kandidat na javnom natječaju
[*]ukoliko kandidat kojem je mentor utvrdio doktorabilnost ne doktorira unutar 5 godina, onda to utječe mentoru na buduću metriku, a doktorant dobije otkaz i nema pravo se vratiti na Sveučilište
[/LIST]
S druge strane predložio bih i ovakak call za najbolje kandidate:
[LIST]
[*]natječu se kandidati za doktorante, na nivou područja
[*]novak koji dobije stipendiju bira mentora u zemlji ili inozemstvu
[*]ukoliko novak ili mentor nisu zadovoljni sa suradnjom, novak može jednom promjeniti mentora tijekom prve godine
[*]ukoliko kandidat ne doktorira, onda mora vratiti stipendiju
[/LIST]
Na #3:
Sretno sa zaposljavanjem novaka uz ovakve klauze u ugovoru. Tj. barem onima koji razmatraju o opcijama studiranja “vani”.
Na #0. Sto se tice rangiranja po prosjeku ocjena, to je dosta relativno., a postoje i dodatne stvari osim prosjeka ocjena (vjerovali ili ne). Sto je sa studentima koji imaju npr prosjek 3.5 ali imaju vec (>0) publikacija? Neki studenti mozda nemaju ali su mozda proveli dosta vremena radeci na vecim projektima (npr. CERNovi) iako mozda nisu publicirani. Isto tako postoje studenti koji su radili na svojim projekticima jos u srednjoj skoli i cak imaju patente.
replika na #1
Bez obzira jeste li vi bolji ili lošiji, kao i bilo tko drugi, cilj u uspostavljanju pravila igre koja će omogućiti veću dinamičnost i fleksibilnost tržišta znanstvenih novaka, a time i pospješiti znanstvenu produktivnost i novaka i mentora.
Ukoliko bismo uspostavili veću bazu pri izboru novaka, to bi pogodovalo i novacima samima jer ukoliko ne bi bili zadovoljni svojim statusom (u bilo kojem pogledu) kod prvotnoga mentora, i sami bi lakše mogli prijeći nekom novom mentoru, ukoliko si ga uspiju naći.
Ukoliko novak iz bilo kojega razloga nije produktivan, tada i ovi novci koje MZOS sada plaća za njih jesu loše potrošeni, a, suprotno mišljenju među novacima u RH, ti su novci sasvim konkurentni i u usporedbi s bogatijim državama. Naravno da se može govoriti i o učinkovitosti mentora, no u tom odnosu, to je manji problem jer mentorstvo se ne plati dodatno na redovitu plaću, a i mentor se tipično više treba brinuti poslovodstvenu ulogu u realizaciji teme projekta, dok je novak taj koji se primarno fokusira na tehničku izvedbu projekta.
replika na #2
“…da nam ne propadne mjesto” se odnosilo na to da se zbog postojećih pravila pri izboru novaka mentora tjera na “suboptimalna” rješenja tijekom tog izbora – jer se ne dopušta pravi izbor. Dio odgovora na to je sugerirao i autor #3 u točki 2.
na #5
Moj komentar odnosio se na kritiku loših mentora kojima obilujemo (na žalost ili sreću, priroda ovog portala omogućila je da su ovdje probrani uglavnom dobri mentori). Dakle, problem je na obje strane (nikako ne mislim proturječiti da ima i loših novaka!). Loš mentor puno više košta nego loš novak, to je glavna poanta u #1.
Slažem se sa Vama da je dosta pravila koje je MZOŠ postavio za odabir novaka nelogično. Što je još gore, ta pravila olakšavaju status quo za mentora koji se ne brine o karijeri novaka kojega je “dobio”: lakše je pisati pozitivna izvješća i čekati mirovinu nego raditi istraživanja. A olakšavaju status quo i za neke novake: budući da je gotovo nemoguće dobiti otkaz u 6 godina “novačkog staža”, lako je dolaziti na posao u 11am igrati solitare. Također, čula sam ideje o “trajnom asistentskom mjestu” (izbor u trajno zvanje asistenta?!).
Na #7 Ja sam shvatio “poantu” i točno je da ima loših i dobrih mentora. Loš mentor više košta porezne obveznike od lošeg novaka.
Mi smo imali i jednih i drugih. Od ovih loših, mentora dva su kod nas, to moram reći, samo obećavali i mali su Projekte, da ako mu se dodijeli dva novaka ili asistenta da će ih “izdoktorirati” što nije učinio niti jedan do odlaska u mirovinu. Tu stvar sam na Vijeću prebacio dotičnima koji su se “uvrijedili”.
Stvar smo rješili anagažiranjem vanjskih profesora s FER-a koji su to doradili do kraja. :roll
Hrvatski sustav novaka je u osnovi loš. U SAD poslijediplomac koji ima teaching se može opredijeliti za bilo kojeg profesora koji hoće s njim raditi. Odabir koji se vrši prije početka poslijediplomskog dok student još ne zna u čemu se satoji znanstveni rad i nema ni valjane predođbe koja su područja njegove znanosti može biti promašen i poslije treba puno vremena i snage da se ispravi. Drugo time ne dolaze do vidjela veze koje ljudi imaju i koje upotrebljavaju u borbi za novačka mjesta. Radije se takmiče perspektivnošću svog istraživanja i sličnim marketingom koji je bliže realnosti i njehove stvarne sposobnosti. Osim teaching assistantshipa postoje project i research paketi.
Koliko je realno da se dio novaca namjenjenog novacima predopredijeli na pakete tipa project assistantship kojima bi u tu svrhu mogli raspolagati uspješni labosi ne znam. Neki se boje da bi fluktuacija studenata mogla razbiti planove labosa. Ne znam koji su to planovi vredniji od zdrave mlade psihe, ima ih koji su pošandrcali u lošim labosima.
U svakom slučaju na sveučilištu je osnovna funkcija asistenata teaching. Ako neko dobro polaže poslijediplomski i dobro radi teaching, mislim da bar prve dvije godine na doktorskom studiju bi trebao biti slobodan surađivati s bilo kim. Ne vidim razloga da se sveučilišne stupendije za asistente koji rade u nastavi vezuju uz ikakve projekte. Neka se vezuju uz potrebe u nastavi, barem na fakultetima koji su uspješni u nastavi i imaju puno studenata. Ako to radi Amerima, zašto taj princip ne bi radio i nama ?
Konačno to što je neki student doktorirao u roku i napisao n radova ne znači da je njegov mentor uspješan. Ima mentora koji lako dobivaju novake, rade rutinski posao s velikim grupama, stave svakog studenta na rad, makar ovaj radio i posao koji je posve automatski i ništa ga ne nauči. Tako se stvaraju vlastite replike koje rade neinteresantne zastarjele teme i rutinska mjerenja, a nisu naučeni u toku doktorata da naprave nešto stvarno novo. Ima i drugih sličnih scenarija. Samo individualna prepoznatljivost studenata može se smatrati uspjehom.
Na #9. Slažem se s kolegom Z.Š. ali imam ujedno i pitanje. Kako u americi funkcionira sustav kada netko ima i radi uspješno s više diplomanata (magistranata MSc sada nema) i doktroranata, a netko nema niti jednog ili vrlo malo a “plaća” i vrijeme mu ide do mirovine ;)
Na #10:
Koliko je meni poznato, na fizickom odsjeku mog sveucilista ne postoji trenutno niti jedan profesor — niti docent (~asistant professor) a niti u trajnom zvanju) koji nema barem 1 studenta. Ako i postoji takav, onda je mozda netko novi tko je dosao tipa prosli semestar. “Iznimka” je jedan prof. koji je zapravo “adjunct professor” — neznam kako da to prevedem (izvanredni profesor? on 90% vremena provodi na drugom sveucilistu) koji jos uvijek ima afiliaciju tu zbog svojih izuzetnih proslih radova; npr. njegov diplomski rad iz fizike je do sad sakupio oko ~1000 citacija.
Ne znam tocno na koje sve nacine postizu takav balans, ali sigurno znam da ako postoji npr. 20 mjesta da se nece upisati svih 20 studenata koji su u motivacijskom pismu naveli da se zele baviti istim podrucjem fizike.
Sto se tice izvora novaca, ugrubo mozete biti placani iz 3 izvora:
(1.) Sveuciliste; u tom slucaju ste obicno obavezni biti asistent iz nekog predmeta koji vam se dodijeli. To oduzima maksimalno 20 sati tjedno. Prednost je da mozete raditi u prakticki bilo kojoj grupi uz to, ukoliko vas ta grupa zeli jel. To je ujedno i najcesci nacin.
(2.) Sef grupe (a.k.a. Principal Investigator) u kojoj radite (ako ima novaca
ako ne, vidi (1.)). On novce dobije od projekta i ti novci idu i za placanje studenata. Moze i kombinacija (1.) i (2.), npr. 1 semestar ste asistent drugi sef placa i sl.
(3.) Vanjska stipendija. Kao Hrvat u Americi vjerojatnost toga je manja nego da prodjete kroz zid po teoriji kvantne mehanike. S druge strane, iz drugih zemalja dolaze studenti na razmjenu. Npr. ovdje postoji jako dobra suradnja sa Sveucilistom Heidelberg u Njemackoj i svake godine bar 1 student dodje tu na godinu sa Fulbright stipendijom (koju navodno nije problem dobiti u Njemackoj), sa mogucnosti ostanka. I ne samo to, jedan “adjunct professor” ovdje je profesor u Heidelbergu i takodjer postoji mogucnost rada u njegovoj grupi. Tj. bar je postojala zadnji put kad sam ja pogledao. Za americke drzavljane postoji obilje ovakvih stipendija (govorim za doktorat naravno).
> Kako u americi funkcionira sustav kada netko ima i radi uspješno s više diplomanata (magistranata MSc sada nema) i doktroranata, a netko nema niti jednog ili vrlo malo a “plaća” i vrijeme mu ide do mirovine
Ako je već tenure dobivat će i dalje plaću, ali plaća tenure profesora koji donosi uspješne projekte i onog koji ne donosi se može razlikovati reda veličine faktor 2. A nekad se novcima od projekta može otkupiti i semestar bez dužnosti u nastavi. Ako je znanstveno aktivan, teško da mu studenti ne bi bili od koristi za uspješnu realizaciju projekata i time dobivanje novih. Mada nije uobičajeno da se prisiljava ljude na vođenje ijedne doktorske teze, na mnogim sveučilištima se dobija puno dodiplomskih studenata za obavezno savjetovanje u toku studija; recimo moj kolega novopočeni tenured s Cornella ih ima 13 po prisili. To se za razliku od doktorskih teza smatra “administrativnom” obavezom; znanstveno uspješniji će često dobivati manje administrativnih obaveza. Bez brige, svi zarade svoju plaću, a ima i puno prostora za sustavnu autokorekciju…
Morate se ulogirati da bi mogli komentirati.