Razgovor s prof. dr. Anom Marušić u Jutarnjem listu

Duje Bonacci (Zagreb, Hrvatska), 5. Lipanj 2007.

rubrika: Nekategorizirano

U današnjem Jutarnjem listu izašao je veliki intervju s prof. dr. Anom Marušić o temi znanstvene čestitosti, a povodom njezinog nedavnog preuzimanja dužnosti predsjednice Savjeta znanstvenih urednika.

25 komentara… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 6, 2007 u 15:03 Thumb up 0 Thumb down 0

Još jednom čestitam kolegici na visokome priznanju. Pročitao sam razgovor. Ima jedan dio koji mi nije jasan.
U razgovoru kolegica (ako su točno prenijeli njezine riječi) kaze da za udžbenike vrijede neka posebna pravila kad je riječ o znanstvenoj krađi. Htio bih biti potpuno siguran da sam dobro razumio što je rekla pa ću reći što ja mislim.
Nema nikakve dvojbe da nije isto krasti rezultate novih originalnih istraživanja, i upotrebljavati rezultate iz udžbenika u kojima se, po definiciji, nalaze već objavljeni i provjereni rezultati koji su postali općepoznati.
Međutim, i pri upotrebi tih spoznaja iz udžbenika postoje stanovita pravila korektnoga ponašanja. Ako se udžbenik prevodi s kojega stranog jezika, treba za to imati dozvolu izdavača, a i mora biti jasno naznačeno da je riječ o prijevodu. Ako se pak piše vlastiti udžbenik, treba u citiranoj literaturi navesti one udžbenike kojima se autor služio. Pri tome, dakako, nije dozvoljeno prepisivati tekst iz drugoga udžbenika od riječi do riječi, nego se rezultati moraju prepričati. Ako je ipak nužno u vlastiti test unositi tekst iz kojega drugog udžbenika, treba taj tekst staviti među navodne znakove i na kraju navesti njegov izvor, da se jasno vidi da se tekst prepisao (da nije autorov/autoričin). Nadam se da se kolegica sa mnom slaže!

#2 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 13:31 Thumb up 0 Thumb down 0

Odgovor prof. A. Marušić
Kolega j#1 je potpuno u pravu, prema autorskom djelu i tuđem vlasništvu mora se odnositi prema međunarodnim pravilima, koja su poznata. Vjerujem da će nam svima biti korisno da se prisjetimo nekih važnih općih pravila, a iznijet ću i osnovnu informaciju o slučaju optužbi protiv akademkinje Krmpotić Nemanić i mene, jer ga je kolega (i novinarka koja je sa mnom razgovarala) ovdje apostrofirao.
A) Opća pravila
1. Kada govorimo o nekom djelu, govorimo o autorskim i izdavačkim pravima. Autorska prava uvijek ostaju autorova (primjerice, „Krebsov ciklus“), a prilikom objave djela, (u načelu) izdavač preuzima izdavačka prava; nakon toga, čak ni sam autor ne može ponovno tiskati svoje autorsko djelo a da ne traži dopuštenje izdavača (kojemu je prenio prava izdavanja).
2. Pitanje prijevoda i „prepričavanja“ nije jednostavno. I prijevod i prepričavanje automatski isključuju odgovornost za plagijat, ali ne rješavaju dokraja pitanje moralnosti preuzimanja tuđih koncepata. Strogo gledano, ni prevođenje niti prepričavanje (ili i njihova kombinacija) nisu oslobođeni, barem moralne i kolegijalne, odgovornosti prema autoru i izdavaču teksta koji je preveden i/ili prepričan.
3. Iako je to kolega i sam to naglasio, ponovit ću da se pitanje plagiranja izvornih znanstvenih (istraživačkih, autorskih) radova i preuzimanja informacija u udžbenicima bitno razlikuju. Za znanstvene članke postoje jasna i jasno propisana pravila, a situacija s udžbenicima nije ni jasna ni propisana, čak o njoj niti nema publiciranih temeljitih stručnih rasprava. Primjerice, opsežan, sveobuhvatan i u svakom pogledu izvrstan novi Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu udžbenike uopće i ne spominje (http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/dokumenti/novosti2006drugidio/Eticki_kodeks.pdf). S tim se problemom hrvatska akademska zajednica prije ili poslije mora suočiti.
B) Slučaj „Anatomije čovjeka“
1. Optužba da smo akademkinja Jelena Krmpotić Nemanić i ja u našemu udžbeniku „Anatomija čovjeka“ plagirale udžbenik američkog anatoma K. L. Moorea pala je na „plodno tlo“ triju činjenica: a) nepostojanja službenih pravila i propisa o pisanju udžbenika, a istodobne raznolikosti u njihovome pisanju, b) specifičnosti osnovnoga gradiva anatomije i c) četverogodišnjega optuživanja urednikâ Croatian Medical Journala (CMJ) za kršenje znanstvene čestitosti. Te su optužbe počele godinu dana nakon što je časopis uveo kulturu i praksu promicanja znanstvenoistraživačke čestitosti (http://www.cmj.hr/2001/42/1/11172649.pdf), tj. čim su se s tim novim postupkom u CMJ-u suočile i neke „nedodirljive“ akademske veličine (http://www.cmj.hr/2006/47/2/16625685.htm).
2. Optužba za plagijat „Anatomije čovjeka“ jedna je u nizu od nekoliko optužaba, od kojih su sve osim jedne (v. rješenja slučaja A. Marušić i A. Salihagić-Kadić od strane nacionalnog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, http://www.azvo.hr/oezvo) bile anonimne. Intervencije za smjenjivanjem urednika i objede išle do najviših državnih i medijskih razina. Vidim da i kolegu s Connecta zanima ta anonimna optužba, pa ću otvoreno reći nekoliko lako provjerljivih činjenica.
3. U svibnju 2006. akademkinja J. Krmpotić Nemanić i ja optužene smo anonimnim pismom (potpisano „studenti prve godine“) da smo u našemu udžbeniku „Anatomija čovjeka“ plagirale udžbenik američkog anatoma K. L. Moorea. Anonimno pismo je poslano svim hrvatskim medijima i akademskim ustanovama a, manje ili više diskretno, pokazivano je i šireno na raznim mjestima, od visokih akademskih ureda do kafića na Šalati. Vijest o optužbi opširno su prenijeli TV Nova i „Jutarnji list“.
4. U osuvremenjivanju „Anatomije čovjeka“ mi smo se služile i brojnim modernim udžbenicima kliničke anatomije pa tako i udžbenikom K. L. Moorea. Gledano najstrože, tj. ne pozivajući se na „pravo“ da se prevede i prepriča i najmanji dio gradiva, mi nikad i nigdje nismo tajile umjerenu do veliku sličnost oko 10% gradiva. Pritom je važno na umu držati sljedeće: a) radi se o udžbeniku za studente prve godine, s osnovama gradiva anatomije („dokaz“ je i anonimno pismo koje je potpisano „studenti prve godine“), gdje se ne može raditi o autorskim pravima na otkrića ili činjenice; b) to je modernizirani udžbenik akademkinje Krmpotić Nemanić iz 1979., koji se u koncepciji prikaza gradiva nije promijenio (i kao takav se potpuno razlikuje od Mooreova udžbenika), pa se dakle ne radi ni o autorskim pravima na koncepciju udžbenika; c) mi smo bile svjesne da smo od Moorea preuzele neke informacije (primjerice, priču o vratnim kralješcima u žirafe, neke kliničko-anatomske korelate, tablice s popisom hvatišta mišića) i o tome smo obavijestile našega izdavača na vrijeme (u 2001. godini) te se dogovorile da on s izdavačem Mooreova udžbenika provjeri treba li za to regulirati izdavačka prava – prava copyrighta ili prijevoda. (O autorskim pravima nema ni govora, jer specifičnosti žirafine vratne kralježnice, kliničke simptome ili hvatišta mišića nije prvi opisao K. L. Moore, nego je tu informaciju preuzeo iz drugih izvora, od koji su neki preuzeti iz još starijih izvora …) Naš je izdavač to i učinio i za to je preuzeo odgovornost (koja je ionako samo na njemu). O tome se on očitovao javnosti (pismom u „Jutarnjem listu“ od 12. svibnja 2006.), te službeno i Povjerenstvu za znanost Medicinskog fakultetu u Zagrebu: usmeno 6. prosinca 2006., a detaljnim urudžbiranim dopisom od 11. prosinca 2006., kojemu su bili priloženi svi relevantni, također službeno zavedeni dokumenti.
5. U udžbenicima, napose u onima što se odnose na gradivo koje se ne mijenja, nema autorskih prava (osim ponekad – za koncepciju udžbenika). Usprkos slavi i iznimnim doprinosima anatomiji akademkinje Krmpotić Nemanić, ni ona ni ja u udžbeniku „Anatomija čovjeka“ nismo napisale ništa što smo same otkrile! Sve je to temeljno znanje anatomije. Prvi službeni medicinski fakulteti osnovani su u 12. stoljeću i anatomija je na njima bila glavni predmet (da ne spominjemo još starije anatomske škole). Isto vrijedi i za gradivo u udžbeniku K. L. Moorea: ni on nije otkrio građu femura, hvatišta skeletnih mišića, moždane živce, ili neku kliničku pojavnost – bilo što iz udžbenika anatomije za studente prve godine medicinskog studija.
O svjesnosti da u je u anatomskom udžbeniku ne samo teško biti originalan, nego da je i vrlo teško identificirati izvore svjedoči i navod izdavača knjige američkoga udžbenika K. L. Moorea. Izdavač na impresumu izdanja 1999. godine kaže: „The publishers have made every effort to trace the copyright holders for borrowed material. If they have inadvertently overlooked any, they will be pleased to make the necessary arrangements at the first opportunity.“ Dakle, posuđivanje materijala u anatomiji je nekad neizbježna stvar, i o njoj treba voditi računa. Držim da smo mi kao urednice postupile odgovorno i etično kad smo obavijestile izdavača i kad je on po tome poduzeo potrebne korake prema američkom izdavaču. Ponavljam, o tome postoje službeni dokumenti.
6. Istina je da u „Anatomiji čovjeka“ nije navedena literatura. Neki stručnjaci za znanstvenu čestitost smatraju da u temeljnim udžbenicima ne treba citirati ili navoditi literaturu. Primjerice Michael C. Loui, u članku o svojim iskustvima rada ureda za znanstvenu čestitost jednog američkog sveučilišta (časopis Science and Engineering Ethics 2002, svezak 8, broj 4, str. 529-539), kaže: „In my opinion, if a fact, concept, or theory is in the undergraduate curriculum or a first-year graduate course in the discipline, then it is common knowledge, and no citation is necessary.“
U tom smislu, barem u odnosu na udžbenike anatomije, navest ću dvije činjenice:
a) Suvremeni hrvatski udžbenici iz anatomije za studente medicine nemaju navedenu literaturu – udžbenik prof. D. Jalšovca iz 2005. godine (zagrebačko sveučilište), te udžbenik prof. D. Bobinac iz 2003. godine (riječko sveučilište). Ti su udžbenici novijega izdanja od našega udžbenika. Mi smo u pisanju našega udžbenika poštovale dvadesetogodišnju tradiciju nenavođenja literature jer i udžbenici anatomije za studente medicine od 80-godina naovamo nisu navodili literaturu (primjerice sva izdanja anatomskih udžbenika Medicinskog fakulteta u Zagrebu: Keros P, Krmpotić-Nemanić J, Pećina M. Anatomija čovjeka. Lokomotorni sustav, 1986.; Kostović I i sur. Anatomija čovjeka. Središnji živčani sustav, 1987.; Keros P, Krmpotić-Nemanić J, Vinter I. Perovićeva anatomija čovjeka. Organi utrobe, 1988.; Krmpotić-Nemanić J, Jo A. Anatomija čovjeka. Osjetila i topografske regije, 1988.; Keros P, Krmpotić-Nemanić J, Vinter I. Perovićeva anatomija čovjeka. Krvožilni sustav i živci, 1989.
b) Navođenje literature u svjetskim udžbenicima je šaroliko, pa ima onih koji navode literaturu, ali i niz uglednih udžbenika koji literaturu ne navode. Primjeri potonjih su: 1) Snell RS. Clinical anatomy for medical students (izdanja koja imam – iz 90-tih godina), 2) Hall Craggs ECB. Anatomy as a basis for clinical medicine (izdanja koja imam – iz 90-tih godina), 3) udžbenici iz SAD iz serije The National Medical Series for Independent Study (Anatomy, Clinical anatomy, i Neuroanatomy), 4) Moore NA; Roy WA. Gross and developmental anatomy (izdanje 2003. godine) i 5) Eizenberg N i sur. General anatomy (izdanje 2007. godine).
C) Pouka
1. Ako kolege s Connecta, i svi drugi dobronamjerni hrvatski znanstvenici pažljivo prouče slučajeve napada na urednike CMJ-a, shvatit će koliki je u našoj sredini otpor uvođenju reda, „transparentnosti“ rada i poštenja uobičajenim u razvijenijim sredinama.
2. Slučaj „Anatomije čovjeka“ treba poslužiti kao povod da se i pitanje pisanja i tiskanja udžbenika na razini Sveučilišta regulira što je moguće poštenije i preciznije, kako bi se ubuduće prevenirali nesporazumi, neovlaštena preuzimanja tekstova i neutemeljene optužbe.
3. U ime toga, mi smo u udžbenik „Anatomije čovjeka“ dodale popis literature (udžbenika koje smo koristile u modernizaciji udžbenika).
4. Uvid u kompletnu dokumentaciju optužbi za „plagijat“ „Anatomije čovjeka“ otkriva da optužitelj(i) nije brinuo o pravima izdavača Mooreova udžbenika, nego da je htio narušiti moj akademski ugled, pri čemu je akademkinja Krmpotić Nemanić bila „kolateralna žrtva“ (kao što je napad na kolegicu Salihagić Kadić posljedica odbijanja rada u CMJ-u i njezinoga pridržavanja pravila).
No, nije svako zlo za zlo – u njemu ima i neko dobro: ovdje je to otkrivanje potrebe da se regulira pisanje sveučilišnih udžbenika, da se razjasne nejasnoće i moguće razlike između predmeta, područja i vrsta udžbenika, te da se odrede pravila i standardi njihova pisanja. Koliko god je bilo neugodno proživjeti optužbe za „nepoštivanje pravila“ (koja, ponavljam, nisu službeno propisana a praksa je vrlo raznolika i u nas i u svijetu), nadam se da će ovaj slučaj poslužiti kao poticaj za stvaranje takvih pravila u hrvatskoj akademskoj zajednici. Takva pravila moraju vrijediti za sve udžbenike i sve autore, a ne se rabiti za progon „odabranih“.
Ima i još jedna korist: „ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da zvijer otkrije trag“: uzastopni anonimni napadi na naš pokušaj uvođenja načela znanstvenoistraživačke čestitosti u hrvatsku akademsku zajednicu otkrivaju da u njoj postoje moćni i povezani krugovi koji to pokušavaju spriječiti i na najnečasnije načine. Zato se nadam da će i ovaj moj (pre)dugi prilog raspravama na Connectu pridonijeti stvari u koju vjerujemo i za koju se zalažemo. Neugodno iskustvo naučilo me da u ime toga cilja vrijedi napraviti velike napore i – podnijeti poneki podmukli udarac.
Ana Marušić

#3 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 13:36 Thumb up 0 Thumb down 0

Mene je uciteljica ucila u osnovnoj skoli da se ne smije doslovno prepisati ni jedna recenica, a da se ne navede autor i ne stavi u navodnike. Kojekakve price
o 10% i slicne lokalne zargonske konvencije ne kupujem.

#4 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 13:42 Thumb up 0 Thumb down 0

„In my opinion, if a fact, concept, or theory is in the undergraduate curriculum or a first-year graduate course in the discipline, then it is common knowledge, and no citation is necessary.“

Fakti, koncepti i teorije su jedno, a recenice, formulacije i slike su drugo.

#5 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 13:45 Thumb up 0 Thumb down 0

Inace, pridruzujem se cestitkama AM na zasluzenom priznanju.

#6 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 15:52 Thumb up 0 Thumb down 0

Pitanja na #2:

U novinama je prije par mjeseci izisao clanak da je povjerenstvo MF potvrdilo da su postojale nezakonitosti u pisanju vaseg udbenika. Mozete li nam objasniti sto znaci ta odluka te na temelju kojih cinjenica je povjerenstvo donijelo taj zakljucak?

Ako kolege s Connecta, i svi drugi dobronamjerni hrvatski znanstvenici pažljivo prouče slučajeve napada na urednike CMJ-a, shvatit će koliki je u našoj sredini otpor uvođenju reda, „transparentnosti“ rada i poštenja uobičajenim u razvijenijim sredinama.

Mislim da vecina shvaca da postoje veliki otpori u RH prema neophodnim promjenama, transparentnosti i profesionalnom ponasanju, ali mene zanima zasto CMJ (urednici ili pozvani vanjski suradnici) ne ukazuje javno na te probleme i zasto CMJ nije voljan na temelju cinjenica ukazati tko i kada radi nezakonita djela od pisanja anonimnih prijava, prevara, krada, nepostivanja medunarodnih pravila u recenzijama projekata, financijskih malverzacija u odobravanju tehnoloskih projekata, napada na druge znanstvenike i drugih nepodopstina.

U vasem casopisu jedan od cescih autora je i aktualni ministar znanosti (objavio je u CMJ 10 clanaka) . Zanima me kako vi kao kriticni urednici koji teze postenju i transparentnosti procjenjujete ulogu ministra znanosti u brojnim aferama, te ignoriranju, dopustanju i/ili promoviranju nezakonitih radnji u RH?

Da ste bili konzistentni i glasni (glasniji) u javnoj kritici odgovornih te ociglednih nekorektnosti u znanstvenom sustavu u RH ovaj vas post imao bi dodatnu snagu, a sigurno bi imao i jaci odjek u znanstvenoj zajednici. Mnogi se mogu zapitati da li glasno promovirate odgovornost, postenje i transparentnost samo u nekim ili svim slucajevima?

#7 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 17:40 Thumb up 0 Thumb down 0

odgovor A. Marušić na #3, 4 i 6
Isprike, nemam više vlastito korisničko ime na Connectu, pa koristim Matkov profil:

Odgovor na #3 i #4: Potpuno sam suglasna – zbog toga smo i obavijestili izdavača i tražili provjeru potrebnih postupaka s američkim izdavačem. Ponavljam, o svemu postoji službena dokumentacija. Vjerujem da smo bili rijetki koji su to tražili od izdavača udžbenika u Hrvatskoj (barem u medicini).

Odgovor na pitanje iz #6:
U novinama je u studenom 2006. izišao članak novinarke Dijane Glavine o nalazu ad hoc povjerenstva o čijem radu nisam bila obaviještena niti sam ikada zaprimila to izvješće (premda sam ga više puta službeno tražila od fakulteta i premda je sada prošlo više od 6 mjeseci od objave teksta u novinama). Stoga mogu govoriti samo o onome što je pisalo u članku. Iz njega je vidljivo da to povjerenstvo nije „našlo nepravilnosti“ (premda naslov članka na to navodi), nego da je utvrdilo sličnosti teksta, što nije ni osporavano. Iz teksta je isto jasno da povjerenstvo nije nikada tražilo očitovanje od autora ili izdavača.
Molim da se upitate kako je novinarka mogla imati dokument koji nije nikada poslan osobama kojih se ticao.
Ana Marušić

#8 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 19:22 Thumb up 0 Thumb down 0

Pridružujem se čestitkama.
Međutim, iako sam svjestan da ću ponovo od strane vlasnika korisničkog imena koje koristite ponovo biti svrstan u neprijateljske zavjerenike, moram reći da nisam zadovoljan s postom #7 jer se od tri postavljena pitanja u #6 odgovara samo na jedno.

#9 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 20:55 Thumb up 0 Thumb down 0

… zasto CMJ nije voljan na temelju cinjenica ukazati tko i kada radi nezakonita djela od pisanja anonimnih prijava, prevara, krada, nepostivanja medunarodnih pravila u recenzijama projekata, financijskih malverzacija u odobravanju tehnoloskih projekata, napada na druge znanstvenike i drugih nepodopstina.

Ja se isto pitam zasto CMJ ne objavljuje clanke o nasilju u Rio de Janeiru, gladi u Africi te politickoj situaciji u kraljevstvu Zulu. Jer to bi jedan peer-review medicinski casopis morao i trebao objavljivati. No, nazalost tamo nema ministra Primorca, pa nije zanimljivo.

#10 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 20:57 Thumb up 0 Thumb down 0

Dodatak na #9 – cestitke na radu i izuzetnom priznanju, i nadam se da volja za “borbu protiv vjetrenjaca” nece popustiti!

#11 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 21:41 Thumb up 0 Thumb down 0

Odgovor na drugi dio #6
Odgovor na #6
Držima da na drugi dio pitanja u #6 trebam odgovoriti ja, jer sam neposredno zadužen za te poslove u CMJ-u. Hvala na pitanjima. Jako volim razgovarati o CMJ i – otvoren sam pitanjima, do najneugodnijih i kritikama, do nesmiljenih. Ovdje ti, u načelu, pitaš „zašto CMJ javno nije voljan na temelju činjenica ukazivati na nepodopštine“, a tvoje se pitanje može dodatno raščlaniti, pa odgovaram po temama, kako sam ih prepoznao.
1. CMJ je uveo u RH postupak i kulturu znanstvenoistraživačke čestitosti, školovao ljude za taj posao (u SAD) i, još od vremena kad je ministar znanosti bio prof. Flego, poticao je uspostavljanje „hrvatskoga ORI-ja“, koji sada u Hrvatskoj postoji u svojemu savjetodavnom obliku i zove se Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
2. Urednik znanstvenog časopisa nema ulogu ni policajca ni novinara; njegova je osnovna dužnost osiguranje točnosti javnoga zapisa (onoga što tiska časopis koji urednik vodi). O tome postoje vrlo jasna pravila (www.icmje.org i http://www.publicationethics.org.uk/), i o tome smo i sami pisali (http://www.mja.com.au/public/issues/184_12_190606/mar10515_fm.html). Zbog nepoznavanja principa odgovorne provedbe istraživanja i nepostojanja pravila u Hrvatskoj, naša aktivnost nakon što bismo otkrili neki oblik znanstvene nečestitosti u časopisu nije dosad išla na prijavu ili traženje kazne, nego na educiranje autora. Smatrali smo da je naša uloga primjerenija u edukaciji, nego u kažnjavanju. Zbog toga je CMJ uveo edukaciju o znanstvenoistraživačkoj čestitosti: predajemo studentima na obveznom dodiplomskom predmetu, poslijediplomcima, polaznicima tečaja trajne izobrazbe i svim našim autorima, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Aktivnošću naših urednika u prijave projekta po prvi put je ušla detaljna i suvremena izjava o odgovornosti za čestitost predloženih istraživanja. Ne očekuješ valjda da ću ja, kad nađem neki prekršaj s time ići u novine? Za sankcije je odgovorna akademska zajednica, a ne urednici.
3. Ministar Primorac. Ja sam njegov rad već ocijenio na Connectu, u kontekstu koji nije povezan s CMJ. S ocjenom se ne moraš suglasiti ni ti, niti on. Ministar Primorac je, sa suradnicima, objavio članak u CMJ o radu svojega ministarstva (http://www.cmj.hr/2006/47/6/17167853.htm), što je za svaku pohvalu. Svi su bili slobodni u tom istom CMJ-u komentirati njegove rezultate, no takve komentare nismo zaprimili. Svojedobno sam nudio kolegi s Connecta da uređuje rubriku o hrvatskoj znanosti u CMJ-u. Više od toga ja kao urednik ne mogu učiniti, niti sam pozvan komentirati optužbe u slučajevima koji se ne tiču časopisa.
4. Da, u CMJ ste publicirali i Primorac i ti. Što je tu sporno? Razlika je jedino da njegovi radovi jesu, a tvoji nisu bili citirani u drugim časopisima.
5. Na Connectu sam, iako nerado, objavio moje prosvjedno pismo koje sam prethodno nezavisno bio poslao ministru Primorcu o upitnoj procjeni znanstvenih projekata. Što sam to propustio učiniti? Molim te navedi jednu akciju bilo kojega dosadašnjeg ministra znanosti koja se u odnosu na znanstvenoistraživačku čestitost može mjeriti s Primorčevim osnivanjem nacionalnog Odbora za etiku u znanosti, koji RADI (www.azvo.hr/oezvo).
6. Molim te da definiraš što, barem u mojemu uredničkom poslu, razumijevaš pod GLASNIM promoviranjem odgovornosti, poštenja i transparentnosti. Napisao sam i uredio udžbenike o tome, školovao sam ljude, držim tečajeve, provodim istraživanja, na istraživanja o tome potičem studente i pomažem im da publiciraju (http://www.cmj.hr/2001/42/1/11172661.pdf), moji suradnici drže predavanja na važnim skupovima i pišemo rasprave upravo o TOME u najuglednijim svjetskim časopisima. Ponosni smo na svoj rad, a on je prepoznat i u svijetu (http://www.bmj.com/cgi/reprint/333/7568/594).
Otvoreni smo za konkretnu suradnju i pomoć.
Matko Marušić

#12 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 8, 2007 u 22:08 Thumb up 0 Thumb down 0

odgovor na #9
Ljudi, molim vas nemojte govoriti napamet! Ne morate čitati CMJ, ali nemojte ga napamet ocjenjivati, nije pošteno. Imate ga besplatno, u punom tekstu i pretraživa na http://www.cmj.hr. Nije valjda da samo googlate na ključne riječi CMJ-Primorac D!? Konkretno: imamo urednika iz Gane i Južne Afrike, cijelu predivnu kolumnu “My Africa”, publicirali smo AIDS u Brazilu, prognanu djecu iz Tuzle, mnogo, mnogo o PTSD (uključivši i “promjene” dijagnoza), seksualnost u Albaniji, buku Beogradu, cijelu Kosovsku krizu, suradnju Židova i Palestinaca, hrvatsku kardiokiruršku aferu, reforme zdravstva u Azerbejdžanu, Rusiji i Bugarskoj, otrovanja radnika u Nšu, dobre znanstvene radove iz Makedonije i Slovenije… Posebno smo ponosni na “Health and Peace” kolumnu dr. J. Santa Barbare, jedne od najvećih svjetskih autoriteta u tom području. Publicirali smo Vesnu Teršelič i Ivana Bagarića, Volarevića, Đikića, Terzića i Kalajzića, nudio sam uvodnik ili kolumnu Radmanu, a spremamo prvu identifikaciju iz Bleiburga i tematski broj o utjecaju siromaštva na ljudski razvoj…
Istodobno smo, ponavljam u Hrvatsku uveli koncept znanstvenoistraživačke čestitosti i medicine zasnovane na dokazima (EBM), kroz svjetsku akciju revitalizacije akademske medicine povezali smo fakultete u Ottawi i Splitu, u BiH potaknuli suradnju i zajedničko publiciranje kolega sa svih pet fakulteta, pomogli studentima u istraživanju i publiciranju stvorivši Student CMJ, postali prepoznati kao stručnjaci za procjenu pouzdanosti autorstva i – još mnogo, ali vjerujem da je i ovo nabrojeno previše…
Čitajte CMJ! U svakom broju ima ponešto – za svakoga od vas. Pišite nam, objavit ćemo. I nadasve – budite i sami naši autori, sa svojim najboljim radovima. Hrvatska, to smo mi.
Matko Marušić

#13 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 00:12 Thumb up 0 Thumb down 0

SUTNJA
Nije mi zelja biti kritican prema CMJ-u, niti mislim da ima razloga za neku veliku kritiku. CMJ radi koliko moze i u zadanim uvjetima cini koliko moze za unaprijedjenje znanosti u Hrvatskoj.

Osobno me vise brine sutnja kolega # 2 i # 11-12, kao i vecine znanstvene zajednice glede poteza koje je ministarstvo povlacilo tijekom proslih godina.
Naime, vjerujuci u njihove namjere da zele boljitak znanosti u Hrvatskoj, kako objasniti da nisu digli glas protiv zaposljavanja znanstvenika povratnika koji se radio i radi bez vidljivih i trajnih natjecaja. Sa jasnijim uvjetime, i sa po mogucnosti procjenom kandidata u tom slucaju i pomocu inozemnih evaluatora. Zao mi je sto Prof. nije skocio na izjavu ministra da su osobni kontakti jedan od kriterija.
Gdje je su glasovi glede nepravilnosti i sukoba interesa u slucaju tehn. projekata, i drugim slucajevima. Nema ih.

Stoga za CMJ u datim okolnostima dajem pozitivnu ocjenu, a za sutnju mogu samo reci NEDOVOLJAN.

Da ne budem potpuno izvan teme, uvjeren sam da je aktualiziranje pitanja Udbenika Anatomije potaknuto trazenjem balansa, i kao jedan oblik pritiska na CMJ i njegove urednike od strane onih koji nedovoljno cine da rasvijetle i donesu mjere u slucaju Kurjak.
A kako vidimo iz prijasnjih komentara, pojasnjenja za udbenik anatomije postoje, dok se u drugom slucaju valjda ceka da dgovorni odu na godisnje odmore.

#14 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 00:55 Thumb up 0 Thumb down 0

Urednik znanstvenog časopisa nema ulogu ni policajca ni novinara, njegova je osnovna dužnost osiguranje točnosti javnoga zapisa (onoga što tiska časopis koji urednik vodi)….Molim te da definiraš što, barem u mojemu uredničkom poslu, razumijevaš pod GLASNIM promoviranjem odgovornosti, poštenja i transparentnosti…

Prije svega zelim reci da mi je drago da ste:
- fokusirani na cestitost u znanstvenoj praksi (to je vazna tema i nikada dosta pricanja i ponavljanja o toj temi, dragi su mi i svi organizirani kursevi i sve sto ste napravili)
- da pokrivate relevantne medunarodne znanstvene i medicinkse teme od Bosne do My Africa,
- da se uvode kursevi o etici, propisuju nacela eticnosti rada, te da postoji odbor za etiku

Medutim pitanja u 6 postavljena su smatrajuci da je uloga urednika nesto sira i odgovornija nego gore opisano. Urednici casopisa imaju dovoljno prostora i odgovornosti da javno pisu o relevantnim temama za znanstvenike. Urednici pisu editoriale koji predvode, reprezentiraju ili definiraju poruke znanstvenika (npr. pisanje F. Gannon u EMBO Reports).

Nadam se da cete se sloziti da je cestitost u recenziji projekata jednako vazna kao i cestitost u znanstvenom radu. Mislim da nije korektno da ste pisali osobno pismo ministru zaleci se na nepravilnosti u financiranju vaseg projekta, dok ste imali i mogucnosti, prostora a i odgovornosti napisati editorial u CMJ i prezentirati nebrojene primjere nepravilnosti u cijelom procesu. CMJ je mogao i trebao biti glasniji glas mnogih znanstvenika u tom trenutku.

Takoder mislim da je za uvođenju reda, „transparentnosti“ rada i poštenja uobičajenim u razvijenijim sredinama. bilo neophodno da je CMJ bio glasniji kada politicari napreduju u visa zvanja tijekom mandata jer to je prvi i ocigledni znak nepostivanja pravila razvijenih sredina itd.

Mislim da sam ovim primjerima poblize opisao sto sam mislio kada sam rekao da ste trebali biti glasniji u onome sto sami naglasavate: postenje, transparentnost i moralnost znanstvenika u RH.

#15 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 07:20 Thumb up 0 Thumb down 0

Kritična 1991.
Zamijetio sam, kada nešto stavi na Portal D. Bonacci, odziv je u pravilu slab. Znaju rasni Connectovci zašto se ne javljaju. Ipak, u povodu njegovog upozoravanja na intervju s prof. A. Marušić, nove predsjednice ugledne strukovne udruge urednika znanstvenih časopisa, razvila se široka rasprava. U kojoj su očekivano sudjelovali očekivani komentatori.

Rasprava se može sažeti u tri točke. Prve dvije su mi razumljive, treća je potpuno izvan teme. Relativno je malo, posebno iskrenih čestitki, jer ni za Connect nije vijest da je pas ugrizao čovjeka, već obrnuto. Druga tema je eventualno plagijatorstvo ugledne profesorice Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Treća je CMJ.

Čudi me da su se tako ugledni konektovci pozabavili npr. s pitanjem zašto suurednik tog „provincijskog časopisa“ ne piše angažirane uvodnike. I ja mislim da bi mogao. Ali on i bez tih i takvih uvodnika ima i previše briga. Ali pridodajem pitanje. Zašto se ti konektovci koji to traže ne pišu u dnevnicima, nego se „ispucavaju“ na Connectu. Bilo bi recimo jako zanimljivo kada bi autor #1 jasno rastumačio zašto je na jednom drugom mjestu spočitnuo su-urednici CMJ, ali ujedno i vrlo uspješnoj predsjednici Povjerenstva za izdavačku djelatnost da nije „potukla“ s liste financiranih časopisa, po mogućnosti najveći broj hrvatskih časopisa. Pa nije ni mogla, sve da je i htjela, jer su tek nedavno usvojena nova pravila raspodjele sredstava. Ali sada pitam javno autora #1, što je on predlagao 1991. u vezi s sufinanciranim časopisima na listama sadašnjeg MZOŠ-a. Dva vrlo visoka dužnosnika povezanih s bivšim Ministarstvom znanosti i jedne znanosti tehnologije, tvrde da bi preostalo tek desetak hrvatskih časopisa, uglavnom na engleskom jeziku.

Mislim da autor #1 zna i odgovor na pitanje tko je te iste 1991. provjeravao jednog drugog autora, kojem je povjerenstvo na čelu s doc. V. Katavićem dokazao plagijate. I nije našao „ništa dvojbenog“. I još jedno pitanje.

Za mene osobno dugo godina autor #1 bio je pojam povezivanja hrvatske znanosti s međunarodnim uredničkim krugovima. Ali sam zaboravio je li to bila ta ista udruga kojoj sada predsjedava prof. A. Marušić.

Nadam se da ću dobiti odgovarajući odgovor.

#16 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 09:49 Thumb up 0 Thumb down 0

Na #15
O razgovoru kolegice A. Marušić rekao sam sve što sam imao reći.
O tome da mislim da nema nikakvoga racionalnog opravdanja da MZOŠ sufinancira oko 200 hrvatskih “znanstvenih” časopisa pisao sam i govorio toliko puta da to smatram nepotrebnim.
Točno je da sam 1991. godine (ali i prije i poslije) bio predlagao da se cijeli sustav sufinanciranja znanstenih časopisa u RH racionalizira tako da za razvijenije znanstvene discipline u RH postoji jedan znanstveni časopis koji bi bio za komuniciranje sa svijetom (na jeziku koji je primjeren toj disciplini) i jedan stručni na hrvatkome jeziku (radi informiranja hrvatske stručne javnosti i razvoja hrvatske terminologije). Tako bi, na primjer, za medicinu mogao biti CMJ i Liječnički vjesnik, za kemiju Croatica Chemica Acta i Kemija u industriji. Dakako, do takvih bi se rješenja dolazilo na temelju analize visegodišnjeg objavljivanja i odjeka časopisa. Osnovni razlog za takav moj prijedlog je jasan: znanstveni časopis služi za objavljivanje originalnih (u svjetskim razmjerima) rezultata
za svjetsku znanstvenu zajednicu. Ako časopis tome ne služi, zašto uopće izlazi? Stručni časopis ima drugu svrhu i upućen je domaćoj stručnoj javnosti.

Ne znam točno o kojem slučaju kolega u #15 govori (“Mislim da autor u #1 zna i odgovor…”). Ponovit ću još jednom svoje načelno gledište. U malobrojnoj znanstvenoj zajednici teško je biti objektivan. Zato sam uvjeren da je za svaku objektivnu ocjenu onoga što se događa u RH, nužno tražiti mišljenje eksperata iz inozemstva. To nije nikakvo podcjenjivanje stručnosti kolegica/kolega u RH, nego samo pokušaj osiguravanja objektivnosti ocjenjivanja.

Bio sam dugogodišnji član European Association of Science Editors, i u dva mandata član Savjeta te udruge.

Nadam se da je kolega zadovoljan mojim odgovorima. Najvjerojatnije neće biti zadovoljan njihovim sadržajem. Mislim na njihovu potpunost.

#17 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 14:12 Thumb up 0 Thumb down 0

Odgovor na #13 i #14
Dopustite komentar na vašu ocjenu o „šutnji“ CMJ-a.
1. Što zapravo znači „šutnja“ CMJ-a? Mi smo svi odrasli i stručni ljudi i znamo kako funkcionira znanstveni časopis: urednik ne može pisati o stvarima o kojima nema konkretne podatke i topogledni članak s potpisom autora. CMJ ima rubrike „News and Comments“ i „Forum“ i nikad do sada nismo odbili ni jedan prilog te vrsti. Dapače, željeli bismo više takvih priloga! Jedva čekamo da nam se javite. Ne bojimo se delikatnosti tema i nemam(o) straha od znanstvenih, akademskih, političkih, ili inih „veličina“.
Ne mogu ja pisati o problemima koje VI vidite! O njima morate pisati VI.
2. Naravno, pisanje u CMJ razumijeva znanstveni diskurs: objektivan, jasan i evidence-based pristup. Svi se članci recenziraju a, kad se radi o polemici, svi se dokumenti i dopisi dostavljaju svim stranama kojih se oni tiču. Na kraju se tiska sve, po mogućnosti u istom broju. Ilustracije radi, molim vas, pogledajte kako je CMJ postupio u vrlo delikatnom slučaju sukoba u hrvatskoj kardiokirurgiji: http://www.cmj.hr/2004/45/4/4504.htm (pažljivo pogledajte, o tome je tiskano šest članaka u tom jednom broju).
3. U odnosu na nepravilnosti koje su se dogodile prilikom odobravanja znanstvenih projekata: a) podatke sam imao samo za svoj projekt, a držao sam da ne bi bilo fair da o tome pišem u časopisu u kojemu osobno odlučujem što će se tiskati; b) podatke o drugim nepravdama nisam ni dobio ni imao, a tračeve ne mogu publicirati; c) CMJ nema „research reporters“ (kao npr. „Nature“); naši su reporteri – naši autori. Budući da moje mile Connectovce (kao primjer) držim našim autorima, u načelu za „šutnju CMJ-a“ o svim nepravilnostima koje znate odgovorni ste VI, a ne ja.
4. CMJ nije glasilo D. Primorca, ne protežira ga i ne boji ga se. To što se ministar možda češće pojavljuje u CMJ-u znači samo to da nam on češće (nego vi) šalje priloge. Ponavljam: nudim Ivanu Djikiću kolumnu (npr.) „The Cancer“, a i svima drugima punu suradnju – pod uvjetom da oni to – žele i prihvate.
5. D. Primorac oduvijek voli CMJ i to pokazuje suradnjom. (Uključivši i i činjenicu da sam mu odbio nekoliko članaka, a on se nije bunio.) Svojedobno sam ga zato pozvao da bude član Uredništva i – bio je, vrlo aktivan, korektan i uspješan. Želim da znate i ovo: kad je postao ministar, sam je došao meni i, teška srca, dao ostavku na svoju funkciju u ur edništvu – zbog sukoba interesa. Mislim da za to zaslužuje veliku javnu pohvalu, a tu informaciju, evo, ovdje prvi put iznosim u javnost.
Matko Marušić

#18 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 14:13 Thumb up 0 Thumb down 0

Kratki (dakle i nepotpuni) odgovor na #1
To je složena i teška priča, pa ću reći samo ovo: a) vraćanje hrvatskih znanstvenika u Domovinu složenije je nego što se čini, ponajprije zbog složenosti na NJIHOVOJ strani; b) fakulteti, sveučilišta i MZOŠ nemaju dovoljno učinkovitu administraciju koja bi taj teški posao obavila bez frustracija za sve uključene; c) ministar D. Primorac je fanatični podupiratelj povratka; d) on je za pomoć anagažirao sve one koji su mu htjeli pomoći, a ja znam za akademika i rektora Danu Rukavinu (daniel@medri.hr) iz Rijeke i – sebe (mmarusic@mef.hr). (Otvorena je i većina osoba na rukovodećim položajima, ali ima i onih koji nisu, pa ne ću dalje nabrajati imena.) Ukupno se vratilo više od 30 ljudi i – svi su sretni. Također i Primorac, Rukavina i – ja.
Molim da u tom pitanju ne napadate D. Primorca, nego da se obratite akademiku Rukavini, meni ili – izravno na primjerene katedre.
Tehnički to ide ovako: a) odgovarajuća katedra mora izraziti potrebu za određenim stručnjakom; b) odgovarajući fakultet treba prepoznati tu potrebu i napraviti zahtjev za zapošljavanjem povratnika; c) zahtjev ide na odobrenje odgovarajućem sveučilištu; d) sveučilište taj zahtjev, s potporom, šalje na MZOŠ. A ja Vam dajem riječ da problem nikad nije na MZOŠ-u, nego na onim prethodnim ustanovama. Najčešći problem na strani povratnika jest da on mora imati sve potrebne dokumente (npr., nostrificirane sve diplome), državljanstvo i – ispunjavati sve hrvatske uvjete za zaposlenje na danoj funkciji (primjerice, docent ne može postati onaj tko nema primjereno/propisano nastavno iskustvo i o tome vjerodostojne dokumente). Svakoga se primi neizmjerno ljubazno, ali nitko nema pravo tražiti posebne uvjete ili kršenje državnih zakona.
Matko Marušić

#19 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 14:13 Thumb up 0 Thumb down 0

Odgovor na #16
Potpuno dijelim mišljenje akademika Silobrčića o načelima politike MZOŠ prema hrvatskim časopisima. Dokaz tome je i Anina i moja publikacija, koja je takoreći istovjetno stajalište detaljno razradila: Marušić M, Marušić A. Mogućnosti državnog poticaja izvrsnosti znanstvenih časopisa u Hrvatskoj. Acta Medica Croatica. 2005;59:285-96. No, s iskustvom koje ti, Vlatko, imaš, i sam znaš da to nije lako provesti. Navest ću samo tri bitna razloga:
a) Prvi je naizgled nevažan, a zapravo u praksi neizmjerno važan i – lijep: urednici i izdavači časopisa jako vole svoje časopise i ne žele ih se odreći. Tome treba pristupiti s najvećom pozornošću, korektnošću i razumijevanjem. Ne vidim tko ima pravo od njih tražiti da ugase svoje časopise.
b) Kao država, Hrvatska mora imati časopise u svim strukama i podstrukama – zbog očuvanja i poticanja nacionalne kulture i znanosti. To otvara pitanje definiranja ”struka i podstruka”, koje je vrlo teško razriješiti (pogledaj samo sadašnju podjelu na polja, grane, itd. same znanosti). U svakom slučaju, ima ih mnogo.
c) Hrvatska politika podupiranja velikoga broja časopisa, iako je zapravo proistekla iz administrativne nemoći, pokazuje, čini se, fantastične rezultate! U ovom času Hrvatska ima 17 časopisa u Web of Science ili specijalizirani SCI. Mnogo više nego i jedan od naših susjeda (o tome pripremamo publikaciju.) Moram priznati da se ja tome jako radujem! Radujem se možda samo iracionalno, zbog domoljublja (”da smo barem u nečemu u znanosti najbolji”), a nisam siguran je li to stvarni uspjeh ili će zlobnici reći da se radi tek o ”hercegovačkoj vezi” (Ana Marušić)… Eto, otkrio sam vam još jednu hrvatsku tajnu koju zacijelo niste znali, ni vi ni javnost! Jako me zanima vaše mišljenje (ali, molim vas, promislite dobro i dobronamjerno za hrvatsku znanost); ja sam se s time prvi put suočio i jako se radujem, a u dubini duše svejedno imam neki strah… (Ma nije valjda da smo toliko dobri… ne možemo mi biti najbolji… mora biti neka slabost u tome… ma, gle ti to…!)
Matko Marušić

#20 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 15:12 Thumb up 0 Thumb down 0

Ne ulazeci u osobne diskusije osjecam potrebu reagirati na neke izjave u 17 i 18:
Ne mogu ja pisati o problemima koje VI vidite! O njima morate pisati VI.
Kao clan connect portala imali ste priliku i VI vidjeti brojne dokaze o nepravilnostima u recenziji projekata. Mnogi su o njima javno pisali u javnim medijima, na portalu, sluzbena pisma MZOSu. Sami ste napisali na portalu da je ministar preokretao odluke komisija u korist posebnih znanstvenika u ZG. Sve te podatke ste stoga i VI imali, no svakako mogli ste se pretvarati da ih ne vidite ili ne zelite vidjeti. Medutim ukoliko govorimo o odgovornom urednistvo znanstvenog casopisa kojem je jedan od vlastito nametnutih prioriteta cestitost i postenje u znanstvenoj praksi mislim da ste MORALI reagirati u ime znanstvenika a ne pisati ministru osobno samo radi zastite svog projekta.

svima drugima punu suradnju ? pod uvjetom da oni to ? žele i prihvate.

Cini mi se da sve cesce rabite provizornu interpretacije cinjenica kako ih vi zelite vidjeti i u koje vrijeme zelite. Zelim vas podsjetiti da me je AM osobno pozvala da napisem “meeting report” za CMJ o Dubrovackoj konferenciji koju sam organizirao 1998 godine i koja je bila veliki uspjeh. Iako sam bio dosta zaposlen i vec prihvatio pisanje meeting reporta za drugi casopis prihvatio sam i ANin poziv te poslao clanak za CMJ na e-mail adresu AM. Dan nakon toga dobio sam od vas grubo pismo u kojem mi uz brojne uvrede koje nisu vrijedne spomena porucujete da to smece nemam bilo gdje objaviti, te da to CMJ nece nikada objaviti. Ne vjerujuci da je moguc takav stil ophodenja urednika s potencijalnim autorima odgovorio sam vam smireno i rekao da nema nikakvog problema i da se taj clanak ne treba objavljivati. Od tada (Nov 1998) do danas nisam dobio niti jedan profesionalni poziv od vas za bilo kakav clanak, niti recenziju, niti bilo kakvu strucnu suradnju sa urednistvom CMJ. To su cinjenice koje ne treba izvrtati nekorektnim interpretacijama.

#21 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 9, 2007 u 21:30 Thumb up 0 Thumb down 0

Prvi je naizgled nevažan, a zapravo u praksi neizmjerno važan i – lijep: urednici i izdavači časopisa jako vole svoje časopise i ne žele ih se odreći. Tome treba pristupiti s najvećom pozornošću, korektnošću i razumijevanjem. Ne vidim tko ima pravo od njih tražiti da ugase svoje časopise.

Ovaj argument logički je ekvivalentan argumentu da poslodavac nema pravo otpustiti zaposlenika jer zaposlenik želi ostati na tom radnom mjestu…

#22 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 10, 2007 u 03:53 Thumb up 0 Thumb down 0

Na 17
1. U komentaru 13 sam govorio o vasoj SUTNJI, a ne o sutnji CMJ-a.
Vi ste taj koji se javi kada se radi o vasoj kozi, no kada su u pitanju jednako vazni ili vazniji problemi i rasprave vi birate sutnju. Nisam ocekivao da CMJ i vi kao urednik to trebate ciniti, vec kao profesor MEF-a, i osoba sa dugogodisnjim iskustvom u sustavu znanosti u RH. Kako se predstavljate i kako i znam da vam je interes razvoj znanosti u Hrvatskoj, stoga je vasa Sutnja jako neobicna.

2. Na 18
( Tehnički to ide ovako: a) odgovarajuća katedra mora izraziti potrebu za određenim stručnjakom; b) odgovarajući fakultet treba prepoznati tu potrebu i napraviti zahtjev za zapošljavanjem povratnika; c) zahtjev ide na odobrenje odgovarajućem sveučilištu; d) sveučilište taj zahtjev, s potporom, šalje na MZOŠ.)

Dodao bih na kraju da se ovakvim principom, odabere kandidat, a onda mu radno mjesto odobri Ministar. Predivno, a sve bez vidljivih natjecaja, incognito na oglasnim plocama fakulteta, a kandidati dolaze s drugih kontinenata.

Da takav je NAPUTAK na Sveucilista poslao osobno ministar DP, i Sveucilista provide ono sto je od njih ministarstvo trazilo. Nigdje nije bilo rijeci o tome kako odabrati najbolje strucnjake i pod kakvim uvjetima.
Prema Naputku, a mozete doci do njega, nema mjesta za prebacivanje odgovornosti na Scveucilista. Naputak je jasan. Sramotno. Odgovornost kako na Sveucilistima tako i na ministru.
Razumijem da moj komentar o osobnim kontaktima kao kriteriju ne zelite komentirati, to mozda spada u onu domenu Sutnje.

Da vam dokazem da natjecaja nije bilo, kazat cu samo sljedece, da sam odbijenicu od Rektora Splitskog Sv. dobio uz potvrdu da su primljeni kolege, jedan fizicar, jedan iz podrucja tehn. znanosti, te jedan kolega umjetnik fotograf.
Na natjecaj koji trazi takve profile znanstvenika se zasigurno kao biomedicinar i basic scientist ne bih osobno javljao. Vi mi dajte argumente da su natjecaji otvoreni, i da je ministarstvo ucinilo ikakav korak da potakne Sveucilista na takav nacin odabira.

3. ( primjerice, docent ne može postati onaj tko nema primjereno/propisano nastavno iskustvo i o tome vjerodostojne dokumente)

Nije tocno, cudi me sto vi barem ne znate uvjete za izbore u znanstveno-nast. zvanja. U podrucju biomedicine je uvjet za izbor u docenta ispunjavanje uvjeta za znanstveno zvanje ZN. suradnika, za sto vam treba bijednih tri rada, i to bez obzira koji ste autor na radu. To je nesto sto se zovu minimalni uvjeti. Da, minimalniji ne mogu biti.

Uz to, treba ispunjavati, primjera radi na Mef-u u Rijeci sljdece uvjete:
DOCENT
Pristupnik treba ispuniti dva (2) od sljedeća četiri (4) uvjeta:

1. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju, uključujući i status znanstvenog novaka, računajući razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati;
2. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih studija pri izradi završnih/diplomskih radova i pri tome da je objavio barem jedan rad u koautorstvu sa studentom;
3. da se u svom znanstvenom području, struci ili nastavi usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili inozemstvu u kontinuiranom trajanju od najmanje tri mjeseca;
4. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim skupovima, od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom skupu.

Da ne duljim.

#23 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 10, 2007 u 07:22 Thumb up 0 Thumb down 0

Sadržajno se razlikujemo
Hvala autoru #16 na iscrpnom odgovoru. Jasno da se razlikujemo u mišljenju o potrebi časopisa u Hrvatskoj. To bi trebala biti jedna posebna tema rasprava.

Ostalo mi je ipak dužan javni odgovor na ptianje o provjeri nekih navoda 1991. u časopisu Acta Medica Iugoslavica. Ali svi imamo male tajne.

Nevezano uz #16 postavlja se pitanje tko plaća časopise. Oni koji stvaraju novu vrijednost a kojima je prema časopisima posrednik nadležno ministarstvo. Ili je ipak poslodavac ministar, ma kako se on zvao. Postoji nešto što se zove društveni ciljevi. No to je druga tema. Koja se može sažeti u ideju: tehnički i gospodarski ciljevi su uvijek u funkciji društvenih ciljeva.

#24 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 10, 2007 u 11:11 Thumb up 0 Thumb down 0

Prijatelji i neprijatelji
Poštovani Connectovci, dopustite da se povučem iz ove rasprave: Moji me dečki frustriraju me i vrijeđaju svojom djetinjastom opsesijom Draganom Primorcem. Ovdje nisam došao ni braniti ni napadati D. Primorca, nego sam pokušao objasniti djelovanje CMJ-a i sudjelovati u temama koje su se time otvorile – znanstvenoistraživačke čestitosti i povratka hrvatskih znanstvenika u Domovinu.
O tome ću završno reći dvije stvari, formalno kolegama #113 i #14.
Dragi #14, čim se u svibnju 2006. pojavilo anonimno pismo s optužbama J. Krmpotić-A. Marušić za “plagijat udžbenika anatomije“, autoricama je iz vrhova hrvatske medicinske zajednice sugerirano da si pismo napravio i poslao – ti. Mi, međutim, na tebe nikad nismo posumnjali. (Uostalom, znali smo tko je poslao pismo, a nadam se da ćemo uskoro o tome imati i materijalne dokaze.) Savjetujem ti da pažljivo biraš i prijatelje i neprijatelje. Možeš nas ne voljeti, ali Dragan i ja tvoji smo prijatelji.
Dragi #13, molim te da se smiriš i misliš o svojemu životu. U svojoj neurozi daješ ljudima krive informacije o povratku: povratak počinje odabirom KATEDRE. Natječaj za povratnike nije potreban, jer poziv vrijedi nepresatno. To je domovinska kulturna akcija, a ne natječaj. Mi jedva čekamo da se ljudi vrate i da im u tom složenom procesu pomognemo savjetom i djelom.
Matko Marušić

#25 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Lipanj 10, 2007 u 11:52 Thumb up 0 Thumb down 0

To je domovinska kulturna akcija, a ne natječaj.

Dobro je da ste to konačno javno priznali, crno na bijelo.

TRAGIČNO je da u tome ne vidite ništa loše ili sporno.

Sve dok motivi budu folklorno-domoljubne prirode, nasuprot znanstvenoj izvrsnosti, ja bih preporučio kolegi #13 da ostane tamo gdje jest. A od postojećih povratnika, uz časne i depresivno rijetke iznimke, ne bih očekivao puno – jer je sve od početka, od ideje do provedbe takvo da ukazuje na neminovan oštar pad znanstvene produkcije po povratku – i kvalitetom i kvantitetom. Ovakav način povratka jednostavno je procedura za strmoglavljivanje bivših razumno produktivnih znanstvenika iz inozemstva na razinu kvalitete koja u Hrvatskoj već postoji. Nema veze, ministru je važan samo broj povratnika, a poštovanom kolegi #24 samo domoljublje (thompsonovskog tipa). Koga briga za znanost.

Prethodni post:

Slijedeći post: