Intelektulci?

Saša Zelenika (Rijeka, Hrvatska), 21. Studeni 2005.

rubrika: Nekategorizirano

Ponukan tribinoim “Intelektualci i mediji” u organizaciji priloga “Pogled” Novoga lista ove subote, slobodan sam tu predloziti diskusiju na temu


Jesu li znanstvenici u Hrvatskoj intelektualci?

Pouzdano znam, naime, da samo oko 1-2% istih sudjeluje na tribinama poput navedene, slicni udio ih ide u kazaliste (slicni udio ih uopce ima i znanstvenu produkciju, ali o tome je vec valjda dovoljno bilo rijeci?), veci dio njih se tesko moze svrstati u “slobono mislece” pojedince jer rijetki, vidimo to i ovdje, razmislja (ako to moze olaksati diskusiju, slobodno recite da to znam iz vlastitog iskustva), a i oni koji to cine su jos rijede oslobodeni autocenzure, … Dakle, jesu li (jesmo li) i po cemu oni (mi) intelektualci?

18 komentara… pročitajte ih ispod ili dodajte jedan

#1 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 10:17 Thumb up 0 Thumb down 0

Evo mali doprinos fokusiranju ove svakako potencijalno zanimljive rasprave: što se podrazumijeva pod \’intelektualac\’?

#2 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 11:28 Thumb up 0 Thumb down 0

Nisam siguran da je to pitanje koji se treba opterećivati. U Hrvatskoj, \”intelektualac\” je salonska titula koja se prečesto zlorabi da nečijem mišljenju da kredibilitet koji ta osoba svojom realnom kompetencijom ne zaslužuje.

U Hrvatskoj je prečesta nostalgija za romansiranim idealom intelektualca 19 stoljeća ili (još gore) za \”renesansnim čovjekom\” kao svestranim misliocem. Postoji jako dobar razlog zašto renesansni mislioci spadaju u doba renesanse, a ne u suvremeno doba, kada je ukupna količina ljudskog znanja narasla toliko da nitko nije u stanju s autoritetom govoriti o puno različitih područja. Što se znanstvenika tiče, treba ih cijeniti po rezultatima koje postižu u svojem području, a ne po tome koliko često idu u kazalište.

#3 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 12:39 Thumb up 0 Thumb down 0

Slažem se u priličnoj mjeri sa #2. Bez obzira kakvu definiciju intelektualca kao pojma, koristili, uzećemo nečija, ne baš egzaktno utvrđena mjerila. S druge strane, dominira tradicionalni dojam, ništa drugo, o čitavom nizu aktivnosti koje bi intelektualac trebao činiti.
Filozofi, književnici, umjetnici, a vrlo rijetko znanstvenici, su nekakva osnova za određivanje intelektualnoga statusa ljudi kroz povjest. Zašto? Pa iz jednostavnoga razloga, jer je znanost kao globalna djelatnost stara koliko i globalna infrastruktura.
Drugo, intelektualac u neospornom smislu riječi, morao bi zadovoljiti milione kulturoloških, socijalnih, stručnih i sostalih pretpostavki, da nema čovjeka koga ne bi bilo lako moguće eliminirati nekim od tih kriterija kao intelektualca, bez obzira kakve rezultate imao u bilo kojem drugom području!

Ja bih se ovdje osobno zadovoljio prastarom pozicijom čovjeka koji razmišlja, postavlja pitanja i \”viri\” s druge strane horizonta. Intelekt sam uvijek doživljavao kao neopterećenu radoznalost!

#4 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 13:01 Thumb up 0 Thumb down 0

OK, ali koliki razmisljaju? Prosli tjedan sam bio na tribini gdje mi je jedna kolegica, na moju kritiku nacina provodenja BPa u nas rekla \”da ja razmisljam kao vi, ubila bih se\” – sto valjda znaci da ne treba uoce razmisljati??? A ako razmisljaju, zasto to javno ne kazu (imamo ovdje primejr na drugom postu gdje kolege govore kako je bilo navodno pokusaja da se ovog proljeca nesto u sustavu pokrene, ali je to neslavno zavrsilo – a nitko nikada nije o tome nista rekao)? Takoder, moze li strucnjak koji je samo dobar strucnjak (nema stava o kazalistu ili knjizevnosti, ili mostu na Pelescu – ne nuzno i o svemu tome) biti dobar strucnjak i, sto je jos vaznije, dobar nastavnik, koji bi trebao ne samo stvarati dobre biologe, fizicare, strojare, nego i mislece ljude? A to nas dovodi onda mozda i do pitanja zasto kada se u Italiji ili Njemackoj mijenja zakon o obrazovanju i/ili znanosti bude ispred parlamenta tisuce ucenika, studenata, profesora, ali i parlamentaraca koji diskutiraju, vicu, utjecu na te zakone, a kod nas se ne samo obrazovanje i znanost nego i cijelo nacionalno bogatsvo \”rascerda\” a svi sute? Ili ljudi imaju \”dusevne boli\” kada se napise da su u redu na banci podizali novce, a nikoga ne boli kada nam kazu da nam \”mozak vrijedi 2 DEM\” pa oni koji to izjavljuju budu izabrani u ustavni sud?
Moze li dakle bez intelektualaca biti javnosti koju ce vise zanimati znanost nego Big brother?

#5 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 13:48 Thumb up 0 Thumb down 0

#4
Ako sam Vas dobro razumio, intelektualac bi morao javno pokazati u svakoj zahtjevnijoj prilici, tko je. Ako se dobro sjećam, neda mi se sada pretraživati portal, Vi ste inicirali raspravu, o strahu javnoga eksponiranja, ne znam da li pod tim imenom. Ili netko drugi? Svejedno! Moj je stav također da intelektualac ne bi smio š u t j e t i, bar ne toliko da pretpostavi minimum načela svakodnevnim probicima, a pogotovo kada šuti ili prihvaća posve suprotne pozicije zdravom razumu i načelima.
Mislim da ulazak u takvu sferu ponašanja u društvenom smislu jeste staza bez povratka. A na žalost, u našem društvu, vjerojatno i u ostalim tranzicijskim, bar više nego u afirmiranim građanskim, to je gotovo načelna stranputica!
Osobno mislim da se ne može biti znanstvenik, ako niste istodobno i intelektualac, ma što god to značilo; dok se može biti intelektualac a ne biti znanstvenik. Kad ovo pokušavam definirati, ne vjerujem kako u bilo kojoj oblasti korištenja uma čovjek može \”zaviriti\” iza tzv. \”neupitnih\” teza, a moje shvaćanje znanosti je otprilike na toj granici, ako se iz bilo kojega razloga pribojava. Je li to strah od autoriteta u struci, postojećega općega društvenoga poretka, nepovjerenje u vlastite mogućnosti, ili bilo što drugo; svejedno je?

#6 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 14:27 Thumb up 0 Thumb down 0

Pred nekoliko godina napisao sam rukopis o fenomenu \”kvaziintelektualca\” u hrvatskom drustvu;
sad sam daleko od tadasnjih razmisljanja, no cini mi se da je stvar jos uvijek aktualna. Ne radi
se toliko o tome koliko mozete a priori definirati intelektualca, nego o tome koliko suvremeno,
recimo hrvatsko drustvo vrsi socijalni pritisak da se ljubav prema iskrenom promisljanju
svijeta oko sebe zamijeni trkom za izrazima aktualne dominacije politike, medija i
drustva. Iskreno promisljanje ce vas nagoniti da citate ili slusate onoga koji ima sto za reci,
dok ce vas medijsko-drustvena presija tjerati da to radite s onima koji su popularni ili
utjecajni, i ne zanima vas koji je tekst bolji nego koje su novine utjecajnije.

Znanstvenici su cesto prezauzeti pisanjem clanaka da imaju vremena promisljati
cak i o polozaju vlastite znanosti u svijetu i drustvu; u humanistici i umjetnosti
pak je popularno hinjenje originalnosti po cijenu neiskrenosti. Sve to je daleko od
odredjenja intelektualca kao covjeka s dominantnom ulogom iskrenog
promisljanja i znanja u svom zivotu i djelovanju.

Budimo konkretni, sto mislite o kvazipojmu \”opce kulture\” i odnosu tog pojma
prema suvremenosti i prema reformi obrazovanja ?

#7 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 14:55 Thumb up 0 Thumb down 0

\”Intelektualci su oni pak iznimni kojima su bahatost i budalastina usprkos talentu svedeni na obicnu ljudsku mjeru te oni koji imaju u nazivniku to da nisu opsjednuti svojim znanjem i velicinom, nego obratno, svim onim sto ne znaju. Zato valjda ostaju neogorceni i bistri, prava djeca.\”

Ovo je dio razmisljanja moje supruge Inge o osobama koje je srela i kroz njih prepoznala ono sto smatra vrijednostima istinskih intelektualaca. Osoba koja nas je potpuno zadivila jednim takvim zivotom, razmisljanjima i djelima je Edmond H Fischer iz Seattla.
Vise detalja:
http://ca.geocities.com/med_1980per/fischer-autobio.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Edmond_H._Fischer

#8 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 15:30 Thumb up 0 Thumb down 0

Na #1

Mislim da, ako se ne radi o slucajevima totalno van kompetencije vecine
clanova portala, obracanje na wikipediju je dosta jadna referenca.
Nedavno sam pogledao npr. natuknicu za \”Noncommutative geometry\”,
nesto o cemu nesto znam po svojoj specijalnosti. Natuknica ima,
prema \”history\” nekih 500 popravaka, i nakon tih 500 popravaka doslo
se do nekogh usaglasenog teksta od recimo stranicu i pol, koji vrvi
nepreciznostima, glavni primjeri u tekstu su zapravo marginalni
primjeri, potpodrucja su \”misrepresented\” itd. Cini se da tamo pisu
vecinom ljudi koji se nisu uspjeli afirmirati ozbiljnijim pisanjem; tako da
je odabir materijala daleko od ukusnog i balansiranog odabira i
stvara cesto krivi dojam. Ukoliko wikipedija postane
standard za enciklopediju onda ce to biti jadno.

#9 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 21, 2005 u 16:22 Thumb up 0 Thumb down 0

U popunosti se slažem s #8. Treba samo malo pažljivije pogledati povijesne natuknice ili kulturološke pojmove. Budući da ju može pisati BILO TKO – lako je zaključiti da će dominante grupe (najčešće interesne skupine- jer im je više stalo) imati zadnju riječ, a ne glas struke.

#10 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 22, 2005 u 13:14 Thumb up 0 Thumb down 0

Vezano uz ovu raspravu, evo clanka iz Jutarnjeg s anketom \”Tko je vodeci intelektualac u zemlji?\”

Hvala Tanji Rudez za pristup clanku.

#11 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 22, 2005 u 14:41 Thumb up 0 Thumb down 0

Na listi, koja je svakako subjektivna, je visoko mjesto pripalu Prof. Zmegacu,
profesoru ciju su natuknicu o njemackoj literaturi sami Nijemci uvrstili u svoju
enciklopediju. Podsjetio bih da su Prof. Zmegac i Vesna Parun na zalost samo
dopisni clanovi akademije, i ta dva \”slucaja\” vec godinama ne mogu shvatiti.

#12 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 22, 2005 u 14:48 Thumb up 0 Thumb down 0

Vodeći intelektualac
#10

Bez obzira kome je u Jutarnjem palo na pamet uraditi ovu slatkicu za javnost, skidam kapu, jer zna novine činiti intrigantnim i zanimljivim. Čestitke Tanji.
Međutim ne bih ja, uvažavajući, ako se ne varam, tridesetak mišljenja, jer sam jutros vidio ovaj tekst, tomu pridavao veliki značaj, naročito ne značaj nekoga argumenta u ovim raspravama.
Vrlo je pretenciozno biti \”vodeći intelektualac\”, naročito nakon kratke ankete u dnevnim novinama. Lijepo zvuči, ali je duboko nepravedno prema mnogima, bez obzira tko bio \”izabran\” u ovakvoj anketi.

#13 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 22, 2005 u 17:34 Thumb up 0 Thumb down 0

Namjerno pojednostavnimo stvar i kažimo da je intelektualac/intelektualka onaj koji stalno upotrebljava i usavršava svoj intelekt – umne sposobnosti (podsjećam na vrste inteligencije!).

Za mene je glavno pitanje: za što ga upotrebljava i usavršava. Naime, što dulje živim, sve se više uvjeravam u to kako je naivno očekivati da će svaki intelektualac svoje umne sposobnosti rabiti za kritično prosuđivanje, za traženje istine, za građanski angažman radi općeg dobra. Tu već ulazimo u pitanje društvenoga djelovanja intelektualaca, i neizbježno, u pitanje morala i etike intelektualaca.

Baš smo u ovome posljednjem, po mome mišljenju, u Hrvatskoj jako tanki. Oportunizam je opasna boljka koja prečesto u Hrvatskoj, pa i neosporno istaknute intelektualce, sputava, samocenzurira i pogrešno usmjerava. Uz sirenski zov svemoćne stranačke politike i zabavljački usmjerene javnosti to često završava tragično.

#14 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 22, 2005 u 18:25 Thumb up 0 Thumb down 0

neangaziranost intelektualaca prema sami
Kazete da razvoj intelekta ne implicira njegovo koristenje u trazenju istine,
no ja bih odgovorio da i obratno, aktivni angazman intelekta u
trazenju istine nema nuzno efekt
bildanja sposobnosti kako ste to vi karikirali.

I ljudi u toku pada svojim umnih
sposobnosti, recimo u starijoj dobi mogu napredovati u samoj aktivnosti.
Proces je po meni bitiniji od statickih pokazatelja \”sposobnosti\”.
Proces uz to ukljucuje nekakav vlastiti odnos,
od etickog i estetskog do prakticnog prema
toj aktivnosti. Kvaziintelektualci u drustvu kojem su se predali
pak umjesto vladanja procesom na nekakav licni nacin,
podlezu driftu u koji ih vode
razni podrazaji od novina do politickih pritisaka,
od poremecaja zavisnosti
od TV i racunarskog ekrana do hranjenja ega
politickim krcmarskim komentatorstvom.

Ne radi se samo o oportunizmu prema nekakvim moralnim slabostima, nego
i oportunizmu prema vlastitom identitetu i (samo)svjesnosti kao osnovnoj
visoj refleksivnoj karakteristici. Zasto se intelektualci u Hrvatskoj ako zelite ne
pobune najprije protiv tih pojava krcmarske
retardacije u vlastitim redovima ?
Pogledajte recimo ljubav mase \”intelektualaca\” kod nas prema
takmicarstvu u javnim kvizovima (recimo, u udarnom kvizu u nedjelju
navecer bilo je pitanje \”Koju rijec je … Kovacevic …upotrijebio
u hrvatskom saboru\” (madrac) . To je bilo na kvizu znanja koje bi trebalo
popularizirati nekakva intelektualni odnos i intelektualcima je svejedno.
Tu su dalje poltronski izbori u intelektualna drustva, od izbora niza sumnjivih
akademika s politickim utjecajem na dalje. Mogu reci da su ogromna vecina
mojih znanaca koji su intelektualci pivski snobovi, postotak koji je garantiram
barem 3 puta veci nego medju neintelektualcima (po profesiji) koje poznajem.
Kad ste to spomenuli nekom od svojih prijatelja intelektualaca ?

Koliko se sjecam gosp. Vulic je za svog mandata rekao da su 2-3
igrana filma u godisnjem kulturnom budzetu Hrvatske vise nego
sva ostala izdvajanja za kulturu. HRT ima u svojoj glavnoj zgradi
masu ljudi koji cijeli dan sjede u kantini, izvjestan postotak na
vrlo veliki pbroj zaposlenih. Govori se o rezanju instituta
rudjer Boksovica, HRT ima nekollko puta vise zaposlenih i
ti ljudi rade daleko manje prekovremenih. Gdje ste vidjeli usporedbu ?
Nigdje jeer najlaksi nacini da se zadovoljava mizerna
intelektualna zedj je sjediti pred ekranom ili novinama
i poslije prepricavati to uz fino pivo. Intelektualci kod nas
to smatraju intelektualnom aktivnoscu i pamte dnevne vijesti
i skecevu u tom sou. Rad u miru i tisini, samostanska privlacnost
razmisljanja, ispitivanja, iskapanja, od arheoloskog do
intelektualnog, pregazeni su medijsko-popularnim i
nitko medju intelektualcima ne napada taj nesrazmjer u
drustvenom financiranju i nadriugledu dnevnih vijesti
(mislim da je ova vijest iz Jutarnjeg poprilici isto na nivou
intelektualnog traca, radije nego intelektualne potrage;
no po profesijama ispitanih budi i nesto prirodnog kurioziteta).

Sjecam se profesora s filozofskog fakulteta koji je
studentima pricao o imperativu citanja novina za
odredjenje kulturnog nivoa. Ljubav prema istini
stvarno implicira ljubav prema relevantnom materijalu,
no zar nije na prosudbu umu samom gdje se
nalazj najrelevantniji materijal. Dogmatizam ovog
profesora (kojeg po svemu drugome cijenim) tipicna je
zamka intelektalnog samoodredjenja po
principu ocitog doprinosa intelektu, nego imperativu
najboljeg doprinosa. Jer ukus nije da mnogo citate
nego da ste probirljivi i nesto ne citate. Mislim to su
ocite stvari, a ipak intelektualna javnost SAMA odaje
najvise paznje intelektualnim kvazidogadjajima.

#15 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 22, 2005 u 18:30 Thumb up 0 Thumb down 0

\”po principu ocitog doprinosa intelektu, nego imperativu
najboljeg doprinosa\”.

treba \”radije nego imperativu najboljeg doprinosa istom\”.

#16 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 23, 2005 u 14:54 Thumb up 0 Thumb down 0

Evo reakcije M. Radmana na anketu iz Jutarnjeg lista: link. Izmedju ostaloga, dao je zanimljiv pogled na nedavne nerede u predgradjima Pariza.

#17 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 23, 2005 u 15:57 Thumb up 0 Thumb down 0

OK, ajmo jednostavno definirati intelektualca kao onoga koji koristi intelekt (nezavisno od titule, jer je valjda empirijski jasno u nasem sustavu da to dvoje nije uvijek nuzno povezano). E sad, ako je po Einsteinu \”onaj koji ipa iskustvo razmisljanja na jednom podrucju uvijek u prednosti pred onim koji takvog iskustva uopce nema\” zasto znanstvenici koji su i intelektualci (opet, pitanje je tko/sto su oni drugi) kod nas ne koriste to iskustvo, ili ka koriste \”ilegalno\” bez da itko za to zna, pa tako tim iskustvom ne pomazu onima koji ga nemaju (i mozda nikada niti nece imati)? Je li taj oportunizam tako jak (da se opet ne vracam na taj svoj post o nasem strahu)?

#18 Registriraj se Podatak dostupan članovima Connect-a Studeni 23, 2005 u 19:54 Thumb up 0 Thumb down 0

#17
Odmah iza Einsteinovih riječi, slijedi…\”zašto znanstvenici koji su i intelektualci…\”. Ovo \”i\” u rečenici meni osobno čini odgovor na stotine pitanja koja su se otvarala na ovom portalu. Jesu li svi znanstvenici intelektualci? Koliko je znanstvenika u Hrvatskoj- intelektualac? Razumijem da želite kanalizirati raspravu u tom pravcu, jer je to i naslovna ideja vodilja, a a ja bih dodao i- kako bi morao, odnosno trebao reagirati znanstvenik, kada \”ne vidi\” čitav niz blago rečeno neregulranosti, na sveučilištu, institutu, obrazovnom sustavu općenito, ali i u funkcioniranju države, pod čijim se formalnim kišobranom sve to odvija? Može li se i čime probuditi intelektualna čast kod većine ljudi sa znanstvenim titulama, jer vjerujem da je kod znanstvenika ne treba buditi?

Prethodni post:

Slijedeći post: